Završila se školska godina. Izašli smo iz rutine odlaska u vrtić i školu, odlaska na sport i časove jezika, došlo je leto koje smo tako dugo očekivali. Deca su više kod kuće. Popustili smo malo sa davanjem telefona i umesto 10 minuta, pomerili alarm na pola sata, ali njima je i dalje dosadno.
Nova priča Jelene Angelovski “Uhvati se za uši” iz serijala “I to je u redu”, upravo nas upoznaje sa dosadom. A mene je podstakla da se pozabavim ovom emocijom kod dece.
Postoje dve vrste dece, ona koja su u stanju da se satima veselo igraju sama i ona druga koja se stalno žale na dosadu.
Šta je dosada, šta ona tačno znači i kako joj stati na put.
Dosada je stanje neuključenosti u sadržaje koji okružuju ličnost. Praćena je rasutom pažnjom, osećanjem nestrpljivosti i nezadovoljstva, težnjom da se izbegnu uslovi koji ne pružaju mogućnost za psihološko vezivanje. Sa sve većim slobodnim vremenom, kao i sa civilizacijskim uslovima koji sa mnogo strana ugrožavaju integritet ličnosti, dosada se javlja kao ozbiljan problem pojedinaca i savremenog društva.
Ne postoji dete kojem bar jednom nije bilo dosadno. Deca s vremena na vreme doživljavaju dosadu, jer su umorna, gladna, preopterećena obavezama.
Kao majka dečaka, a ne mislim da to ima veze sa polom, srela sam se sa stanjem koje zovemo dosada. Da li je dosada nešto zbog čega bismo trebali da brinemo, dugoročno, ako nam je želja da stvorimo zdrave potomke. Dosada je tiha opasnost da nam deca iz stanja dosade uđu u stanje anksioznosti, a iz dosade može da se razvije i depresija. Ne zvuči lepo, zar ne?
“Deca koja se žale na dosadu su sjajna, kreativna, pametna, ali ih dosada čini da budu lenji i da se često suprotstavljaju roditeljima, učiteljima, pa i svojim vršnjacima.”
Nedovoljno angažovana deca često pronalaze stimulaciju u lošem društvu, na lošem mestu. Deca koja se žale na dosadu su sjajna, kreativna, pametna, ali ih dosada čini da budu lenji i da se često suprotstavljaju roditeljima, učiteljima, pa i svojim vršnjacima. Čak i kada osmislimo aktivnosti za takvo dete, to dugoročno neće rešiti problem, jer problem leži u uzroku koji stvara dosadu.

Detetu može biti dosadno u školi zato što obrazovni sistem nije prilagođen potrebama i interesovanjima današnje dece. Detetu može biti dosadno jer nije razvilo radne navike. Deca pored prava imaju i obaveze i odgovornost i to moraju da znaju od malih nogu. Uzrok dosade može biti i izostajanje motivacije ili neprihvaćenost od strane vršnjaka.
“Da bi se izbeglo stanje dosade neophodno je da dete bude povezano sa ljudima iz svog okruženja.”
Detetu kome je dosada normalno stanje moramo da pomognemo, kao roditelji, a ako to ne možemo sami, potrebno je da potražimo pomoć. Da bi se izbeglo stanje dosade neophodno je da dete bude povezano sa ljudima iz svog okruženja. Ako izostane ta povezanost sa najbližim okruženjem može se razviti nisko samopoštovanja koje može dovesti do problema u životu.
Već sa tri, četiri godine deca traže da budu samostalna, da samostalno obavljaju određene stvari i da na kreativan način provode samoću.
Roditelji tu imaju ključnu ulogu ako dete puste da se dosađuje, jer u tom dosađivanju deca razvijaju samostalnu inicijativu. Ako dete ne pokazuje inicijativu, roditelj to ne sme da ignoriše. Tada je neophodno doći do odgovora zašto dete ne želi da se osamostali, da nađe pravac i istraži svoju stvarnost?
“Da bismo ostvarili samostalnost, potrebno je da razvijemo osećaj povezanosti.”
Kada se dete stalno dosađuje, treba mu pružiti podršku i pomoć, socijalnu motivaciju, jer se radi o nedovoljno razvijenim emotivnim vezama. Jer, da bismo ostvarili samostalnost, potrebno je da razvijemo osećaj povezanosti. I ne, niste vi kao roditelj nigde pogrešili, jednostavno svako dete ima svoje potrebe. A ovakvom detetu je najčešće potrebna podrška druge dece.
Ohrabrujte decu da dele sa vama svoje emocije, kada mu pružite pažnju punu ljubavi, videćete promene i inicijativu. Kada dete ostvari jak odnos sa odraslima u svom životu, lako će se odupreti lošim primerima vršnjaka. U dobroj korelaciji roditelj dete lako se prevazilaze sve emocije, pa i dosada.
Pročitajte i
-
Intervjui Intervju: Dejan Aleksić Autor priča 'Zbogom dosado' i 'Priznaj, priznaj' kaže da je psihološki pristup bio nezaobilazan pru promišljanju u tome kako osećanja prikazati kroz književni tekst
-
Trendovi Velike emocije malih ljudi – krivica Nastavljamo sa serijalom I to je u redu, u kojem se kroz 24 elektronske i audio priče za decu, bavimo bitnim emocijama
-
Trendovi Velike emocije malih ljudi – tuga zbog gubitka voljene osobe Kroz 24 elektronske i audio priče za decu predškolskog i ranoškolskog uzrasta, bavimo se bitnim emocijama sa kojima se mališani možda po prvi put susreću baš u ovom razvojnom dobu
-
Intervjui Intervju: Tijana Telečki Krnjetin Emocije su nam dragocena informacija o tome u kakvom odnosu je spoljašnja realnost u odnosu na naše potrebe, stavove i vrednosti i zbog toga su uvek korisna informacija o nama samima
-
Intervjui Intervju: Jelena Angelovski Bookmate je pokrenuo projekat 'I to je u redu' koji već pronalazi put do čitalaca. Poznati dečiji autori napisali su priče u kojima se bave emocijama kod dece