Neke korice mogu prizvati čitaoca da pogleda knjigu, dodirne povez, prelista stranice ili pogleda poleđinu. Neke naslovnice mogu biti veoma primamljive za određene čitaoce, ali ne za sve / izvor: pexels-rahul-pandit
Neke korice mogu prizvati čitaoca da pogleda knjigu, dodirne povez, prelista stranice ili pogleda poleđinu. Neke naslovnice mogu biti veoma primamljive za određene čitaoce, ali ne za sve / izvor: pexels-rahul-pandit
Piše: Miljan Tanić |

Zašto sudimo knjigama po koricama?

Korice nam daju ukus onoga što će biti između stranica. Mogu poslužiti kao predjelo ili ulaz u restoran. Korice vam pokazuju u čemu biste mogli da uživate od knjige

Iako se stara izreka o tome kako ne treba suditi knjigama po koricama najčešće ne odnosi bukvalno na knjige, nego pre svega na to kako na osnovu prvog utiska sudimo o ljudima, svakako da je potekla baš od toga kakav odnos prema knjigama stvorimo na osnovu onog što prvo vidimo – korica.

Iako sam u debati o elektronskim i štampanim knjigama pisao da je bitan sadržaj knjige, a ne oblik u kojem nam je servirana, i sâm sam vrlo često – ili uvek – žrtva ljudske prirode i reagujem na knjige na osnovu korica. Šta više – dešavalo se da kupim knjigu nekog od omiljenih autora iz Amerike u pretprodaji, i da mi nekoliko dana nakon objave knjige ista stigne poštom kući u američkom izdanju, a onda vidim da britansko izdanje ima mnogo lepše korice, te da naprosto odlučim da kupim britansko izdanje za sebe, a američko poklonim nekome.

Siguran sam da nisam jedini koji tako nešto radi.

Ako nas postoji bar nekoliko desetina hiljada koji tako reagujemo, a siguran sam da nas ima mnogo, mnogo više, i ako to radimo s knjigama koje bismo pročitali i da ih dobijemo u vidu rukopisa, kako onda tek reagujemo na korice knjiga koje ćemo tek potencijalno čitati?

“Čak trideset odsto naše moždane kore posvećeno je „vizuelnom delu“ našeg mozga.”

Rekoh malopre – ljudska priroda. Bitno je zapamtiti da smo mi pre svega vizuelna bića i da nijedna reč ne prođe kroz naš govorni aparat, a da u umu nemamo zamisao/sliku šta ta reč za nas predstavlja. Čak trideset odsto naše moždane kore posvećeno je „vizuelnom delu“ našeg mozga.

Kao kada sudimo o ljudima na osnovu prvog utiska, tako i kada sudimo o knjigama na osnovu korica, ne smemo zaboraviti – ma šta nam ljudi spočitavali – da ta komunikacija nije jednostrana. Mi ipak vidimo ono kako ljudi sami sebe predstavljaju svetu. Naravno, može se desiti da neke signale pogrešno protumačimo, ali i dalje pristupamo samo onome što data osoba sama odašilje u svet. Kod knjiga (i drugih proizvoda možda još više – i ne, nazvati knjigu proizvodom nije na ovom mestu nikakva uvreda, jer izdavač knjigu jednostavno želi i mora da proda), stvar je zapravo na jednom naučnom nivou, jer se celi marketinški timovi, posebno kod velikih izdavača, bave time kakva naslovna stranica treba da bude.

Da li je, dakle, „ne suditi knjizi po koricama“ loš savet?

Prvo, korice svake knjige su prvi signal na koji potencijalni čitalac odgovara. Da budemo iskreni, sviđalo se to nama ili ne, korice su često prvo što neko vidi kada pogleda knjigu. Naravno, često ćemo čitati sinopsis, ali to se obično dešava nakon što vidimo naslovnicu. Volim da razmišljam o koricama kao o početku razgovora u koji se čitaoci upuštaju. Neke korice mogu prizvati čitaoca da pogleda knjigu, dodirne povez, prelista stranice ili pogleda poleđinu. Neke naslovnice mogu biti veoma primamljive za određene čitaoce, ali ne za sve. Kada čitaoci uzmu knjigu ili je odlože, oni samo odgovaraju na dati skup podataka. Oni donose presude, ali ove presude su zasnovane na različitim informacijama koje pruža naslovnica. U svom najjednostavnijem obliku, korice će često preneti ono što se nalazi u knjizi. Ako je na koricama vrana, onda verovatno mislite da će knjiga sadržati nešto o ptici, bilo bukvalno ili figurativno. Ne treba zanemariti vizuelni aspekt korice knjige.

Drugo, svi mi sudimo o knjigama na osnovu skupa kriterijuma. Neki procenjuju knjigu prema naslovu, autoru, radnji, sloganu, biografiji autora, opisu itd. Mislim da se mnogi od nas slažu da većinu stvari ne treba suditi samo na osnovu jednog faktora. Za većinu odluka, potrebno je razmotriti više aspekata. U ovom slučaju, korice su samo jedan od mnogih faktora koji se uzimaju u obzir pri odluci o kupovini knjige. A ako ne sudimo o knjizi po koricama, šta je uopšte poenta korica? Zašto imati korice ako ljudi insistiraju na tome da ih ne bi trebalo uzeti u obzir kada ocenjujemo knjigu? Dobre knjige su dobro isplanirane. Posebna pažnja usredsređena je  na glavne elemente kao što su zaplet, likovi i centralni sukob, ali ne zaboravljaju se detalji. Ovo uključuje naslovnicu, dizajn i tako dalje. Sve je postavljeno na svoje mesto s razlogom. To treba da poštujemo. Time dolazimo do sledeće tačke.

Treće, korice knjiga pružaju određenu količinu informacija o samoj knjizi. Koriste se da potencijalnim čitaocima ukažu na žanr i druge relevantne informacije. Mnogi žanrovi se pridržavaju sopstvenog kalupa dizajna korica. Od YA fantastike do romansi za odrasle, razlika je jasna. Naslovnice različitih žanrova ne liče jedne na druge. Naslovnica nije samo ukras, već glasnik koji potencijalnim čitaocima dostavlja bitne informacije.

To možemo videti i u drugim žanrovima. Uzmimo na primer neku misteriju. Ove knjige često uključuju igru reči u naslovu i specifične slike na koricama. Uglavnom svi očekujemo da vidimo određene stvari na koricama određenih knjiga. Za romane o aristokratiji, zar nam ne treba omot na kome se nalaze veliko imanje i haljine sa visokim strukom? Mnogi žanrovi se pridržavaju ove ideje, fokusirajući se na slike koje rezonuju sa pričom i publikom. Na ovaj način, korice nam daju ukus onoga što će biti između stranica. Mogu poslužiti kao predjelo ili ulaz u restoran. Korice vam pokazuju u čemu biste mogli da uživate od knjige. Pomaže čitaocu da odluči da li je ova knjiga ono što traži.

Mislim da možemo zaključiti kako je suđenje po koricama ne samo prirodno, nego i marketinški isplanirano od strane samog izdavača. Desi li se pak da vas odbiju korice i ne pročitate neku zaista dobru knjigu, to svakako nije krivica autora i same knjige, nego samo loš marketing.

Uostalom, na kraju je na svakome od nas da odabere kriterijum na osnovu kojeg odlučuje da li će neku knjigu čitati ili ne.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili