Elektronske ili štampane knjige / foto: canva
Elektronske ili štampane knjige / foto: canva
Piše: Miljan Tanić |

Elektronske ili štampane knjige – šta je bolje?

Od pojave prve elektronske knjige postoji dilema, čak svetski rasprostranjena svađa – da li je elektronska knjiga stvarno knjiga, da li je u redu čitati elektronske knjige, ili je ipak samo štampana knjiga >prava stvar<

Rasprave su vrlo često ostrašćene (mada, ruku na srce, lepo je videti da su ljudi sposobni da budu ostrašćeni i kada su u pitanju knjige), ali ćemo danas, na ovom mestu, pokušati da damo koliko-toliko objektivnu analizu razloga za i protiv jednog ili drugog vida knjiga.

“Prvenstvena prednost elektronskih knjiga je štednja papira, samim tim i drveća i prirode, ali i ekonomičnost.”

Za početak – najtanji, a najrasprostranjeniji argument protiv elektronskih knjiga, barem u raspravama koje sam ja video, uvek jeste sledeća izjava: „Ja volim samo štampane knjige, jer moram da imam osećaj papira u rukama, i pre svega mirisa papira…“ Taj argument je toliko banalan da bih uvek odgovarao preporukom da ta osoba uzme bilo kakav papir – pa i toalet papir, što da ne, i miriše papir, ako je miris papira toliko bitan. Šta više, danas imamo i vrlo povoljan mirišljavi toalet papir. Zašto bi kupovao danas već ne baš jeftine knjige samo da bi mirisao papir? Po meni, osobe kojima je to argument broj jedan zapravo nisu ljubitelji knjiga i čitanja, već ljubitelji papira. Možda vam moje rezonovanje sada deluje banalno, ali banalne argumente poput tog čovek zapravo najjednostavnije i raskrinkava razobličavanjem banalnosti.

Međutim, postoji i stvarna strana takvog argumenta, potreba da se drži „stvarna“ knjiga u rukama da bi se stvorio taj psihohemijski proces u mozgu koji nas stavlja u stanje uronjenosti u knjigu, a koji je uslovljen činjenicom da mi koji diskutujemo na ovu temu potičemo iz vremena kada su postojale samo štampane knjige, da smo čitanje naučili na taj način i stvorili navike koje asociramo s čitanjem – a znamo da je čovek pre svega biće navike – te nam je teško da prihvatimo „elektroniku“ kao glavni vid čitanja. Bilo bi zanimljivo sprovesti eksperiment među ljubiteljima čitanja rođenim pre i posle „elektronske revolucije“ i uporediti njihove navike i odnose prema čitanju. Ali da nečega ima u tome da fizička knjiga ima svoj identitet kroz korice, trodimenzionalnost, omotač, siže na poleđini – ima.

“Ako imate pretplatu na neki servis poput Bookmate, vi bukvalno u džepu sa sobom nosite stotine i stotine knjiga, i izbor vam je praktično neograničen.”

Prvenstvena prednost elektronskih knjiga je štednja papira, samim tim i drveća i prirode, ali i ekonomičnost. Zamislite da krećete na neki put i želite da ponesete neke knjige sa sobom da imate za čitanje, posebno ako ste od onog tipa ljudi koji vole i na putu da imaju izbor šta da čitaju, a ne da unapred razmišljaju o tome. Zamislite uz to da letite avionom – znamo da aviokompanije danas uglavnom dozvoljavaju samo omanji prtljag kao besplatan. Vaš izbor knjiga koje možete da ponesete sa sobom bio bi veoma ograničen. Ako pak posedujete i koristite neki elektronski čitač za knjige, ili imate pretplatu na neki servis poput Bookmate, vi bukvalno u džepu sa sobom nosite stotine i stotine knjiga, i izbor vam je praktično neograničen. To je nešto s čim se fizičke knjige nikada neće moći takmičiti.

A treba biti iskren i priznati šta je zapravo ono što nas čini prikovanima za papirne stranice ili ekran kada čitamo – a to je sadržaj knjige. Ako nam ne odgovara ono što čitamo, nećemo biti u stanju da ga čitamo, svejedno u kojem je obliku. Dobro se sećam prve elektronske knjige koju sam čitao – bilo je to pre desetak godina, i godinama pre toga nisam čitao Stivena Kinga, a naišao sam na knjigu koja mi je po opisu radnje delovala vrlo zanimljivo. Počeo sam da je čitam na telefonu, i pazite sad – bio je to telefon veoma malih dimenzija, jedan od prvih „pametnih“ telefona, te je knjiga koja u „stvarnosti“ ima 600-700 strana u aplikaciji za čitanje zbog veličine ekrana brojala preko 5000 strana. To je brojka koja bi možda nekoga uplašila i odbila, ali mene nikada nije plašio broj strana knjige – zapravo, suprotno je. Volim ako je dobra knjiga što deblja. Ovde moram napomenuti i da nisam bio ljubitelj čitanja bilo čega na ekranu (osim stripova) – vesti, kratki članci može, bilo šta duže – ne baš. Međutim, ta knjiga me je toliko „zarobila“ da sam non-stop čitao. U redu u pošti, na poslu, u kafiću, prevozu, jednostavno gde god bih se zadesio.

Posle toga sam nabavio i prvi čitač za elektronske knjige i ni u jednom trenutku se nisam pokajao.

“Najveća prednost štampanih knjiga je međutim to što one ne zavise ni od kakvih baterija, struje, ne mogu da se isprazne… jedino što vam je potrebno jeste prostor i dovoljno svetla.”

Jedan veliki faktor u gore već pomenutoj ekonomičnosti jeste i pitanje da li kod kuće imate dovoljno prostora da adekvatno čuvate knjige. Jedan od razloga zbog kojeg već niz godina ne kupujem mnogo fizičkih knjiga je upravo taj što nemam dovoljno prostora za njih. Imam jedan ormar toliko prepun knjiga da se police u njemu savijaju. Da ne govorim o knjigama koje su mi i dalje u kesama u kojima sam ih doneo iz knjižare.

Najveća prednost štampanih knjiga je međutim to što one ne zavise ni od kakvih baterija, struje, ne mogu da se isprazne… jedino što vam je potrebno jeste prostor i dovoljno svetla.

Na kraju, kada podvučemo crtu, sasvim je jasna jedna činjenica – sve dok čitate, nebitno je koji je format knjige. Setite se samo da su knjige nekada pisane na svicima papirusa, pergamenta… da li biste se vraćali na takve oblike? Koliko svitaka bi samo bilo potrebno da prosečni roman danas… Bavimo se suštinom, sadržajem, samom napisanom rečju, a ne medijima koji nam tu reč donose.

Na kraju krajeva, vreme koje trošimo na svađu oko oblika knjiga koje čitamo svakako je bolje utrošiti na samo čitanje, nego na rasprave.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili