Foto: Stay close / Netflix
Foto: Stay close / Netflix
Piše: Dejan Katalina |

Misteriozni lavirinti Harlana Kobena

Znam početak; uglavnom znam i postavku. I obično znam iznenađujući završetak. Znam ko je to uradio. Ne znam ništa između

Kad sam bio klinac, u osnovnoj školi, zanimali su me detektivski i krimi romani. Čitao sam avanture Šerloka Holmsa iz pera Artura Konana Dojla, potom slučajeve detektiva Majka Hamera od Mikija Spilejna, te ponešto od Rejmonda Čendlera i mnogobrojne krimi roto-romane koji su se osamdesetih godina prošlog veka prodavali na kioscima. Počeo sam da čitam i čuvenog “Nindžu” i ”Miko” Erika van Lustbadera, ali su nekako bili predosadni za svoju debljinu. Kasnije, decenijama nisam takao ovaj žanr. Prebacio sam se na životniju literaturu, onu koja ima “umetnički šmek”, gde su rečenice daleko duže i kompleksnije, u kojima se krije poneka drugačija tajna koju treba odgonetnuti - tajna od većeg duhovnog značaja. Stvari se po tom pitanju nisu ni danas promenile, mada ima izuzetaka. I to ne retkih.

S obzirom da se skoro tri decenije bavim novinarstvom kao primarnim zanimanjem, shvatio sam da su mi oni krimići iz detinjstva bili vrlo korisni kad je posao u pitanju. Naime, jezgroviti stil kojim su pisane ove knjige pomogao mi je kod pisanja novinskih tekstova; da se ne rasplinjavam i da ”ne umetničarim”, te da budem vrlo direktan. Ponekad to ume da bude dosadnjikavo, znate i sami kakvih sve tekstova u medijima ima, ali počesto nije bez osnova i svrhe. Uostalom, da ovakav stil može da preraste i u vrhunsku umetnost, ukoliko se primeni na pravi način, dokazali su primeri Ernesta Hemingveja i Rejmonda Karvera. Jesu svedeni, pri čemu im to ni malo ne smeta kao sredstvo transmisije jake, kompleksne i živopisne priče. Dakle, kao i u novinarstvu, sve je u priči; stil je samo sredstvo za pričanje priče. Ako je priča dobra i zanimljiva, ni škrtost na pridevima joj neće naškoditi.

Negde početkom dvehiljaditih, kad mi je zbog preobimnog posla koncentracija za čitanje drastično opala, a oči se uveče sklapale od umora, spontano sam se prešaltovao na lakše štivo. Sticajem okolnosti bile su to knjige Harlana Kobena, koji je baš u to vreme počeo da dostiže milionske tiraže širom sveta i po tom osnovu se primakao neprikosnovenom Stivenu Kingu i Džonu Grišamu. Dakle, Harlan Koben… Ne Kobejn, što bi mu možda donelo dodatnu intrigantnost, već Koben.

Koben je rođen Njuarku, Nju Džersi, a odrastao u Livingstonu. Studirao je političke nauke na poznatom koledžu Amerst, gde je bio u istom bratstvu sa Denom Braunom, kasnije autorom čuvenog “Da Vinčijevog koda”. Kako je negde ispričao, već na poslednjoj godini studija odlučio je da će se baviti pisanjem. Počeo je 1995. godine sa prvim romanom iz serijala o Majronu Bolitaru, bivšem košarkašu, a kasnije vlasniku agencije koja zastupa čuvene ličnosti iz sveta sporta i zabave. Majron, poput Betmena, samo nemaskiran, čudnim spletom okolnosti (dakle - ničim izazvan) uleće u zamršene slučajeve iz crne hronike, koje, nakon prilično mnogo muka i zavrzlama, uglavnom uspešno rešava, što ga čini efikasnijim i od FBI-a.

Harlan Koben / Foto: wikipedia
Harlan Koben / Foto: wikipedia

Ipak, Koben je pravu popularnost počeo da stiče tzv. standalone romanima (ili nepovezanim romanima), u kojima je primenio danas vrlo prepoznatljivu veštinu multizapleta; što priča više odmiče, tako se radnja usložnjava i komplikuje, te čitalac počinje da grozničavo okreće stranice kako bi što pre saznao šta će se dalje dešavati. Koben je, tvrde upućeni (a i meni se čini) pravi majstor kad su ovakvi zapleti u pitanju. Taman kad pomisliš da si predvideo kuda misterija vodi, on umeće novu misteriju, proizvodeći pravi lanac misterija koji vodi do potpuno neočekivanog raspleta. Ko je gledao na Netfliksu špansku seriju, snimljenu prema Kobenovom romanu, “Nevin” (El Inocente), vrlo dobro zna o čemu pričam; nema mnogo epizoda, ali sve su do zla boga komplikovane i napete.

The Innocent / Netflix

Prema oficijelnim podacima, Koben je do sada prodao preko 60 miliona kopija svojih romana, koji su prevedeni na 43 svetska jezika, što ga uz Ju Nesbea i pomenutog Stivena Kinga čini svetskim rekorderom u prodaji. Jednom su ga pitali da li može da otkrije tajnu uspeha svojih knjiga, a on se potrudio da pruži veoma opširan odgovor.

Po meni, to sam shvatio, što si precizniji, to je privlačnost univerzalnija. Dakle, u slučaju knjiga, što više zaista činim da to bude Nju Džersi, to će univerzalnija privlačnost biti. Greška koju ljudi prave je kad pomisle: “Ooh, ovo je previše Nju Džersi, bolje da napravim da liči na bilo koji grad u Americi.” Nju Džersi je slučajno fascinantan. Uvek koristim tri S kao primere koji su bili vrlo specifično vezani za Nju Džersi i koji su se izuzetno dobro pokazali: Sinatra, Springstin i ’The Sopranos’”, objasnio je Koben… Barem donekle.

Međutim, kad je sam proces stvaranja ovakvih romana u pitanju, tu je bio, što bi on rekao, precizniji.

Znam početak; uglavnom znam i postavku. I obično znam iznenađujući završetak. Znam ‘ko je to uradio’. Ne znam ništa između. To je kao da vozim iz Nju Džersija do Los Anđelesa. Možda ću ići auto-putem 80. To je moj prvobitni plan, ali obično završim putujući preko Sueckog kanala ili zastanem u Tokiju ili šta već, ali uglavnom završim u El Eju”, kaže Koben i sasvim dobro objašnjava upravo ono što osećaju ti silni milioni njegovih čitalaca širom planete.

Možda malo zakasnelo, ali Koben je, kao što već pomenuh, postao zanimljiv i autorima serija, pogotovo kad su u pitanju striming servisi poput Netfliksa. Počelo je pre tri godine britanskom adaptacijom njegove knjige “Stranac”, a u ovom trenutku se na Netfliksu može naći pet serija inspirisanih njegovim knjigama, a dve su u proizvodnji. Zanimljivo je da su od tih pet, dve britanske, te po jedna poljska, španska i francuska. Čak i nove dve rade se u britanskoj, a ne američkoj produkciji. Eto nama još jedne misterije: zašto Amerikanci, koji snimaju sve i svašta, propuštaju da ekranizuju jednog od svojih trenutno najpopularnijih literarnih proizvoda? Zašto Amerima smeta “jak Harlan Koben”? Misterija!

Hold Tight / Netflix

Za razliku od svojih knjiga, Koben privatno ne vodi buran život. Čovek je u braku sa pedijatrom Anom Armstrong-Koben, sa kojom ima četvoro dece. Žive u živopisnoj kućici u seocetu Ridžervud u blizini Nju Džersija. Dakle, po tom pitanju Koben se ugledao na Džona Grišama, koji se svojevremeno takođe s porodicom povukao u provinciju, gde vodi miran život i piše knjige. Obojica to čine sa velikim uspehom, očigledno, tako da je i to možda dobar “recept” za stvaranje bestselera - pobeći u što veću zabit.

Koben, uprkos uspehu “samostalnih romana”, nije odustao od serijala, pa je nakon Majrona napravio serijal o Vajldu (liku koji je odrastao u divljini, daleko od civilizacije, a ove godine je kod nas objavljen drugi nastavak - “Poklapanje”), te je nedavno promovisao svog novog, vrlo politički nekorektnog heroja Vinsdora Lokvuda Trećeg, zvanog Vin, kako on reče “mešavinu Getsbija i Dekstera”, za kojeg je isplanirao zanimljivu budućnost.

Ovako ga je najavio: “Nadam se da će Vin biti početak novog serijala, on je moj, do sada, najfascinantniji heroj. On će vas naterati da razmislite; biće trenutaka kada ćete se složiti s njim, a često i nećete, ali uvek ćete razumeti odakle dolaze njegovi stavovi i postupci. Prvobitno sam nameravao da ova priča bude više usmerena na likove, ali na kraju se ispostavilo da postoji zaplet koji uključuje poznatu krađu umetničkih dela, hipi radikale iz 60-ih i 70-ih godina, čuvenu otmicu, tako da mislim da je nećete moći ispustiti iz ruku i nadam se da će se pročitati za jedan ili dva dana!”.

Koben očigledno zna šta radi i radi to jako dobro, a ni produktivnost mu ne manjka, jer praktično svake godine ima novi naslov. Čovek je profesionalac, ali umetnik, u onom konvencionalnom smislu, svakako nije. Sad, da li njegove knjige imaju bilo kakvog kvalitativnog uticaja na ljudski um, s obzirom da im nedostaju dublji smisao i raskoš jezika, o tome može da se diskutuje, tek onome ko uspe da, kako god, nagna milione ljudi da pročitaju ono što je napisao, svakako moramo ukazati poštovanje.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili