Foto: Teodora Milenković
Foto: Teodora Milenković
Piše: Teodora Milenković |

Jesenje popodne, čaj, ćebence i ove knjige

Naravno da volim jesen! Omiljeni trenutak ovog godišnjeg doba mi je jesenje popodne dok kiša dobuje po prozorima, a ja ne moram biti napolju.

Skuvam čaj, ušuškam se u najtoplije i najmekše ćebence sa ovčicama koje mi se osmehuju i sednem na fotelju. Tada mi fali samo jedna sitnica kako bih upotpunila momenat uživanja. Uzimam knjigu. To je kompletna slika uživanja u ritualu koji mi daje energiju i greje dušu tokom ovih hladnih dana.

Dok je još hladnjikavo hajde da čitamo misteriju jedne od najpopularnijih autorki, Agate Kristi. Leš u biblioteci je priča o neobičnim okolnostima smrti mlade devojke, istraživanju starije pronicljive gospođice Marpl, nedostatku ljubavi i pažnje čoveka i vapaju za tim. Ova misterija budi detektive u nama i navodi nas da razmišljamo samo na osnovu karaktera likova, što, bez obzira na to koliko su fino razvijeni, nije baš najlakši posao na svetu.

Ispijajući vruć čaj, sve više tonem u fotelju i ušuškavam se u ćebe… Čitam o mračnoj Barseloni nakon Drugog svetskog rata. Zamišljam da šetam ruku pod ruku sa Danijelom, dečakom koji je ostavši bez majke iznedrio hrabrost iz sebe i radoznalo tumarao ulicama Barselone, ne mareći mnogo za opasnost. Ne slutim, kao što ne sluti ni Danijel, koliko će mu se život promeniti nakon odlaska na Groblje zaboravljenih knjiga. Tamo ga je odveo otac misleći da je Danijel spreman da mu se poveri jedna ozbiljna i velika tajna. Knjiga koju je izabrao (ako smatrate da je nemoguće da knjiga izabere nas) je Senka vetra. Nikada brže i sa većim oduševljenjem nije pročitao nijednu knjigu ranije i hrli da pronađe novo delo autora Hulijana Karaša kada saznaje da neko uništava čitav njegov opus.

Kiša sve jače udara po mom prozoru, vetar fijuče i sve više doprinosi mom osećaju pripadnosti Senci vetra te donosim odluku da je vreme da se malo zgrejem, uzimam gutljaj čaja, stavljam slušalice i dopuštam da me glas Voje Brajovića odvede u čarobnu zemlju Oz…

Hop! Sada sam tamo, bežim sa Doroti od tornada koji se nadvio iznad kuće njene tetke i teče i svi bežimo u podrum! Preslatki pas Toto osim što je umiljat često je nevaljao i izabere pogrešan trenutak za trčkaranje napolju. Doroti je pošla za njim, ja za Doroti i hop! Otputovasmo u Oz. Kako bi se Doroti vratila kući, mora da potraži čarobnjaka i ispriča mu za svoj problem kako bi joj pomogao. Na tom putu upozna nove drugare koji su se isto tamo uputili. Nailazeći na nevolje, potom praveći slatke male pobede, zajedno, a i svako ponaosob, stižu do cilja. Štrecnem se kada čujem zvuk vrana, osmehnem kada čujem žubor vode i tokom celog slušanja ove audio knjige uživam kao da sam se vratila u detinjstvo.

Skinem slušalice i shvatim da nema više zvuka kiše, posegnem za šoljicom čaja koji se već ohladio, pomerim ćebe jer uviđam da mi je prilično toplo i bez njega i radujem se. Radujem se što sam provela jedno popodne čitajući, slušajući i uživajući u pisanim rečima različitih autora i oterala sive oblake i kišu, ako ne napolju, onda svakako u svojoj duši.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili