Igor Yukhnevich
Igor Yukhnevich
Danijela Tomašević |

Bookmate preporuka: Govori koji su promenili svet

Pristupačnim i neodoljivim stilom, Montefjore pokazuje zašto je ovih sedamdeset govora neophodno pročitati i kako osvetljavaju prošlost, obogaćuju sadašnjost, inspirišu — i upozoravaju na budućnost

“Sažetost je velika vrlina rečitosti“, izjavio je Ciceron, a reči, kao i rečitost su izuzetno važne. Kada reči izgovore ljudi od moći, one su još važnije, zato danas citiramo mnoge mislioce, pisce, političare…

Reči čine naše misli i vizije i kodiraju naše poglede na društvo. Skup reči tako delikatno postavljenih može doći do nas ili da nas provede kroz najmračnija vremena koja nas vode u zabludu ili nas može ojačati za svetlu budućnost koju zamišljamo. Bez obzira na efekte, zbirka brojnih govora napisanih u knjizi Govori koji su promenili svet imala je neverovatan uticaj na svet. Stoga su reči moćne. Pošto će reči koje uđu dok čitate ovu knjigu biti urezane u vaš lični pojmovnik, a te moćne i sofisticirane ideje će doći i snažno uticati na vas na magičnoj traci elokvencije.

“Dug put može se preći samo korak po korak.”

Knjiga koju vam danas preporučujem, i koju, ako držite telefon u ruci, možete odmah početi da čitate na Bookmate aplikaciji, obuhvata 50 sjajnih govora vrhunskih svetski poznatih ličnosti i predsednika sa kratkom autobiografijom i njenim najvećim govorima koji su promenili svetsku istoriju na mnogo načina.

Koliko govori poznatih ličnosti i svetskih lidera utiču na sliku sveta u kojem živimo. Govori Martina Lutera Kinga bili su centar promena u istoriji crnaca, Bil Gejts je imao značajan uticaj u današnjem svetu i tehnologiji. Među govornicima su carice i osvajači, romanopisci, sportisti, sanjari i ubice. Tu su, između ostalih, Čerčil i Elizabeta Prva, Staljin i Džingis-kan, Mišel Obama i Kleopatra, Nehru i Muhamed Ali.

„Da bi ostvarili svoje ciljeve, zlim ljudima potrebno je samo da dobri ljudi ne preduzmu ništa.“

Sajmon Sebag Montefjore je svoju kolekciju rasporedio po određenom redosledu. Tu je Getisburško obraćanje Abrahama Linkolna, govor tako pojednostavljene lepote, i tako kratak, čime nas je Montefjore podsetio na najveće visine koje Sjedinjene Države mogu da dostignu.

Abraham Linkoln: „Vlast naroda, iz naroda i za narod“

19. novembar 1863.

Moć ovog besedničkog remek-dela počiva delimično na mestu gde je izgovoreno – nedavnom bojištu kod Getisburga na kom je pedeset hiljada ljudi poginulo i sahranjeno u najstrašnijoj bici američkog Građanskog rata – delom u njegovoj kratkoći, a pre svega u Linkolnovom čuvenom jezičkom majstorstvu, sažetosti i vrhunski osmišljenim frazama.

“Pre osamdeset i sedam godina naši su očevi na ovom kontinentu stvorili novu državu, začetu u slobodi i posvećenu ideji da su svi ljudi rođeni jednaki. Sad se borimo u velikom građanskom ratu koji će pokazati da li ova ili bilo koja druga država, stvorena i posvećena u istom duhu, može opstati na duže vreme. Okupili smo se na velikom bojištu ovog rata. Došli smo da deo ovog bojišta proglasimo poslednjim počivalištem onih koji su svoje živote položili da bi ova zemlja mogla da živi. Potpuno je prikladno i ispravno da to učinimo. No, u širem smislu, mi ne možemo da posvetimo, da blagoslovimo, da osveštamo ovaj komad zemlje. Ovi hrabri ljudi, poginuli i živi, svojom su borbom posvetili ovo tlo i to daleko nadilazi našu slabašnu moć da tome nešto dodamo ili oduzmemo. Svet će ovlašno zabeležiti i neće dugo pamtiti ono što mi sada ovde govorimo, ali neće nikad zaboraviti ono što su ovi vojnici ovde učinili. Stoga je na nama živima da se ovde latimo tog nedovršenog posla, kome su ovi hrabri borci tako plemenito doprineli. Na nama je da se posvetimo velikom zadatku koji je pred nama – da se ugledamo na ove časne pokojnike i preuzeti na sebe zadatak za koju su oni pružili najveći dokaz odanosti, moramo ovde jasno zaključiti da oni nisu umrli uzaludno – tako da ova zemlja pod Bogom doživi novo rođenje slobode – i da vlada naroda, od naroda i za narod ne nestane s lica Zemlje.”

U ovoj bogatoj i živopisnoj zbirci ugledni istoričar Sajmon Sibag Montefjore vodi nas na putovanje od drevnih vremena do dvadeset prvog veka: neki govori su herojski i nadahnjuju, a neki su pak zloslutni, i dok su mnogi prefinjeni i dirljivi ima i surovih, jezivih.

“Veličina dolazi i pravi ispit dolazi kad pretrpite udarce, razočaranja, kad naiđe tuga, jer samo kad ste u najdubljoj dolini možete znati kako je veličanstveno biti na najvišoj planini.”

Montefjore je u ovu knjigu uneo i jedan od najmoćnijih glasova, a to je glas učenice Malale Jusafzai, upućen Ujedinjenim nacijama 2013. Upečatljiva i optimistična, svesna svog mesta u istoriji i koja se završava slavnim procvatom: „Jedno dete, jedan učitelj, jedno pero i jedna knjiga mogu promeniti svet. Obrazovanje je jedino rešenje. Obrazovanje pre svega“.

Čitanje ove knjige na momente bi me odvelo u vreme kada su govori bili izrečeni. Autorov opis političkih i društvenih prilika tog vremena i života govornika pruža bogat kontekst.

Nisam istoričar, zato neću suditi na osnovu istorije, korisnosti i neophodnosti. Ova knjiga mi je pomogla da unapredim svoje opšte obrazovanje. Pre svakog govora postoji paragraf koji postavlja govor u političku i istorijsku pozadinu. Ima mnogo toga da se nauči. Po mom mišljenju ova knjiga je bila namenjena osobama poput mene, koje su spremne da nadograđuju znanje.

Montefjore je još jednom uradio dobar posao. Ova knjiga je fascinantna, dobro konstruisana, dobro napisana. Ogromna raznolikost knjige doprinela je njenoj intrigi i bilo je potpuno pronicljivo čitati o govorništvu mnoštva istorijskih ličnosti. Međutim, ova knjiga nije knjiga koju možete pročitati za jedno popodne. Ovo je knjiga koja izaziva razmišljanje.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili