freepik
freepik
Piše: Ante Vojnović |

Knjiški mamurluk

Knjiški mamurluk itekako može, barem privremeno, zagorčati život svakog knjiškog moljca. Koji su simptomi knjiškog mamurluka i kako ga se riješiti?

Ne, čitalačka blokada – popularnija pod nazivom slump – i knjiški mamurluk nisu isto. Čitalačka blokada je jedna od noćnih mora svakog knjigoljupca i pojam je koji opisuje stanje u kojem čitatelj jednostavno, koju god knjigu uzeo, ne može čitati. Knjiški mamurluk, iako nezgodan sam po sebi, ipak je malo blaže, no dovoljno iritantno stanje.

Stranica Urban Dictionary knjiški mamurluk definira otežano prebacivanje u stvarni svijet i nesposobnost započinjanja s čitanjem nove knjige jer je čitatelj još uvijek pod utjecajem svijeta knjige koju je upravo pročitao, još uvijek živi u njemu; ili nesposobnost funkcioniranja na poslu/u školi jer je čitatelj večer prije do sitnih noćnih sati uživao u omiljenom štivu.

Svaka nova knjiga je iskustvo za sebe.

Da, svi smo prolazili i – nemojmo se lagati – sigurno ćemo još prolaziti kroz takve dane kada jedva držimo glavu uspravno i podočnjaci nam imaju jednu posebnu nijansu i teško se nosimo s ljudima i obvezama koje nas okružuju, ali u ovom tekstu pozabavit ćemo se prvim dijelom definicije, dijelom u kojem se teže suočavamo sa stvarnim svijetom ili svijetom novog štiva jer nam je tamo negdje, između nekih drugih stranica, zaista bilo lijepo.

Dvosjekli mač empatije

Nije u planu ovdje sad prikazivati empatiju u nekom drugom svjetlu jer je uvijek dobrodošla kao karakterna osobina, ali u ovom kontekstu nam može malkice zakomplicirati život.

Teško da ćete na bespućima interneta naići na članak s temom beneficija čitanja, a da u njemu nećete pronaći pojam – empatija.

I mi smo ga spominjali u kontekstu blagodati čitanja za djecu no daleko od toga da je ono ograničeno samo na djecu, čitanje produbljuje empatiju kod čitatelja svih dobnih skupina.

Empatija nam omogućava da razumijemo tuđe priče, da se pokušamo poistovjetiti s njima, da učimo čak i kroz tuđa iskustva. I tu, barem kad je knjiški mamurluk u pitanju, dolazimo do problema.

Jednom kada se okrene posljednja stranica, emocionalna angažiranost u određenom stupnju s radnjom romana, njegovim likovima ili svijetom koji je izgradio, može čitatelja ostaviti u oblaku stanja iz kojeg se ponekad malo teže izvući.

Simptomi knjiškog mamurluka

Manje je bitno jeste li među koricama našli neki izmišljeni svijet, upoznali naš svijet u nekim prošlim i budućim vremenima ili, pak, iskusili današnji svijet kroz tuđe oči; ako ste dovoljno bili uvučeni u njega, postoji mogućnost da ćete, i kada dovršite čitanje, ostati u tom svijetu, sanjariti o njemu, čak i onda kada svakodnevica traži vašu punu pozornost. Također, stvarni svijet nam ponekad ne može dati ono što smo imali u onom između korica zbog čega nam može djelovati jednostavno dosadno i ne želimo se vratiti u njega.

A kad smo već kod dosade, još je jedan razlog zašto nam nakon čitanja dobrog romana naša svakodnevica može djelovati ne baš tako primamljivo. Upravo ste prošli raznorazne vratolomije s likovima, bili uvučeni u misteriju jedne kriminalističke istrage, osjećali napetost do granice pucanja zbog jednog psihološkog trilera i nakon svega toga vi ipak trebate naviti budilicu za šest ujutro jer ćete u suprotnom zakasniti na posao. Dosadno!

Šalu na stranu, sve navedeno može biti obogaćeno iznimno napisanim, živopisnim likovima koji progovaraju van stranica romana u kojem se nalaze, koji djeluju kao stvarni ljudi, bili oni oblikovani kao netko u čijem društvu želite i dalje boraviti, bili oni nešto što budi najgore u vama. Izvrsno dočaran lik gotovo uvijek u nama budi već spomenutu empatiju.

Empatija nam omogućava da razumijemo tuđe priče, da se pokušamo poistovjetiti s njima, da učimo čak i kroz tuđa iskustva.

Uz sve navedeno, uspjeh je izbjeći jednu vrstu emocionalnog transporta u roman koji čitamo. I, što se događa jednom kada smo okrenuli i posljednju stranicu? Osjećaj gubitka, tuga zbog završetka i emocionalna potrošenost, jer smo proživjeli jedan svijet, jednu radnju i s njima nekoliko životnih priča intenzitetom koji nešto treba nadomjestiti.

Nakon toga, prevladava osjećaj kao da će se teško pronaći knjiga koja će nam nadmašiti onu netom pročitanu, a treba se i mentalno prebaciti za obveze u stvarnom svijetu. Srećom, za svaki mamurluk postoji lijek pa tako i za ovaj.

Jednom kada se okrene posljednja stranica, emocionalna angažiranost u određenom stupnju s radnjom romana, njegovim likovima ili svijetom koji je izgradio, može čitatelja ostaviti u oblaku stanja iz kojeg se ponekad malo teže izvući.

Kako se riješiti knjiškog mamurluka?

Prosipanje soli lijevom rukom preko lijevog ramena dok se vrtite udesno, urlanje na fizički primjerak knjige i slične metode zaboravite. Neke od njih su isprobane, i nisu upalile. Metode suočavanja s knjiškim mamurlukom u nastavku su ipak malo odmjerenije.

Možda bi bilo najlakše bilo početi s čitanjem nove knjige, nebitno je li od istog autora ili ne. Nikad ne znate, možda se baš u toj knjizi skriva neka nova priča koja će pronaći put do vas, uzbuditi vas ili duboko dirnuti, prožeta likovima koji će vam kao društvo biti zanimljivi.

A ako već čitanje nove knjige ne pali, možda će na simptome ublažavajuće djelovati ponovno čitanje nekih omiljenih dijelova iz knjige koja je mamurluk i izazvala. Ako vam se već knjiga TOLIKO svidjela i emotivno vas uzdrmala, zašto ne udovoljiti srcu i ponovo posjetiti voljene likove i neke omiljene scene?

Što se događa jednom kada smo okrenuli i posljednju stranicu? Osjećaj gubitka, tuga zbog završetka i emocionalna potrošenost, jer smo proživjeli jedan svijet, jednu radnju i s njima nekoliko životnih priča intenzitetom koji nešto treba nadomjestiti.

Nije za otpisati ona preporuka koja kaže da je zdravo izbaciti sve iz sustava. Još jednom, napomena: ne urlati na fizički primjerak knjige! Pod izbacivanje iz sustava u ovom kontekstu misli se na zapisivanje misli/vođenje bilješki o pročitanom, razgovor s drugim ljudima koji su pročitali isto djelo i preporuka čitateljima koji još nisu imali prilike pročitati knjigu koja je vas ostavila ni na nebu ni na zemlji.

Znanstvena fantastika, kriminalistički triler, povijesna fikcija, drama; nije bitno. Bez obzira na žanr, svaki dobar roman iza sebe ima sate i sate koje su autor ili autorica proveli u istraživanju određene teme kako bi je što vjernije prenijeli na stranice svog romana. A ono što će vam dobar roman napraviti jest zaintrigirati vas za temu koja ga prožima i navesti vas na dublje i podrobnije istraživanje iste. Tako da, ako već ne ide čitanje novog romana, možda je Google ono što vam je potrebno u trenutku kada knjiški mamurluk udari.

Ako ništa od navedenog nije upalilo, pauza od čitanja je korak koji je, koliko god vam mrsko bilo, ponekad nužno napraviti. Ne zaboravite, svaka nova knjiga je iskustvo za sebe i ne procesuiramo svi različita iskustva na isti način. Ponekad nam je potrebno neko vrijeme da se doživljaji nekog iskustva slegnu, da ih smjestimo na policu na koju pripadaju. Nagon, potreba za čitanjem nove knjige koja će nas obogatiti nekim novim, možda u potpunosti drugačijim iskustvima, će se  u nekom trenutku sigurno ukazati.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili