Klasici
Klasici
Piše: Ksenija Prodanović |

Šta neko književno delo čini klasikom?

Da bi delo postalo klasik neophodno je da prevaziđe svoj prvobitni kontekst. Šta to znači? Pročitajte u tekstu ispot!

Postoji jedno pitanje koje mi stoji iznad glave, a tiče se klasika svetske i domaće književnosti i to me je navelo da malo istražim. Određena književna dela za ljude koji ih čitaju, a žive u različitim zemljama i različitim istorijskim periodima, slažu se da su to dela od značaja za kulturu globalno.

Roman “Ana Karenjina”, jedan od najčitanijih i najslušanijih na Bookmate servisu, više puta je prevazišao svoj prvobitni kontekst, a prihvatili su ga ljudi sa svih meridijana gde god je preveden. Ono što je važno za ovakvo delo je da je priča univerzalna, da je kritika ukorenjena i da je proživljeno iskustvo dovelo do vrednosti koja se pridaje ovoj knjizi kao književnom klasiku.

Svako od nas ima svoju vrednosnu skalu, i ono što je za mene vredno, ne mora da bude za tebe. Oko značaja određenog književnog dela mnogi se spore kada donose književne nagrade, i prevagne se glasanjem pojedinaca. Delo koje dobije nagradu ima veću šansu da dobije dobru kritiku, da postane kulturni objekat o kojem će se pozitivno govoriti, a pozitivna kritika dovešće do većeg broja čitanja.

Svetski klasici čine neizbežni deo našeg svakodnevnog života i zamišljene istorije, a tekst se prilagođava za pozorište i film. Brojna književna dela poznata su nam kao klasici. Njih čitaju glumci, a reprodukuju oni koji nisu imali dodirnih tačaka sa piscem i vremenom u kojem su dela stvarana.

Dela klasične književnosti su nešto, što ćemo pročitati bar jednom u životu. Od gotičkog horora “Frankenštajna” do društvene satire “Gordost i predrasuda”.

Klasici su prema jednom mišljenju, koje sam našla u svom istraživanju, „knjige za koje, što više mislimo da ih poznajemo iz druge ruke, to su originalnije, neočekivanije i inovativnije kada ih zaista čitamo.“ Klasik mora da izdrži test vremena temom koja je i danas aktuelna. Od priča o punoletstvu do romanse, književne fikcije do nauke koja je promenila svet, od indijske porodične sage, renesansne osvetničke tragedije, do zbirke kratkih priča smeštenih u Irsku sa početka veka.

Aproprijacija se odnosi na praksu kojom transnacionalna publika transformiše komponente književnog dela, događaje, likove, rečenice i tako dalje… u smisleni sadržaj koji koristi da uokviri i osmisli kolektivne događaje i događaje u toku života.

Remek delo Šarlot Bronte upoznalo je svet sa jednim od najupečatljivijih protagonista fikcije. Kao dete, siroče Džejn Ejr pati pod okrutnim starateljima i grubim školovanjem, ali njen nesalomivi duh blista u svim slučajevima, a kada preuzme mesto guvernante u Tornfild holu, poslednja stvar koju očekuje je da se zaljubi. Trajna ljubavna priča i neosporni klasik, “Džejn Ejr” je puna strasti, misterije, tragedije i čitaocima predstavlja junakinju jake volje koja širom sveta postaje voljena.

Tu je i roman “Male žene”, koji je na hiljade tinejdžera prepoznalo i zaljubilo se u Marmi i njene četiri ćerke: Meg, Džo, Bet i Ejmi. Ovaj poluautobiografski roman prikazuje uspone i padove četiri sestre dok se kreću od detinjstva do odraslog doba.

Alisa, Beli zec, mačka i Kraljica srca začarali su čitaoce više od 150 godina. Ova veoma voljena knjiga nikada nije izašla iz štampe otkako je prvi put objavljena, a adaptirana je u desetine filmova i TV serija, predstava i baleta, kao i da je uticala na bezbrojne pisce fantastike.

Mnogi stručnjaci iz oblasti kulture bavili su se pitanjima klasika. Na internetu možete pronaći brojne liste, top 10 klasika, ili najboljih 100 klasika, knjige za sva vremena. I sve su reprezentativne, jer su knjige sa tih top lista dugovečne, popularne, uticajne i dalje privlačne. Da li sve knjige sa ovih top lista treba da smatramo „klasičnim“ i koliko zaista zaslužuju taj naslov? Da li bi neke manje poznate knjige umesto toga trebalo smatrati „klasikom“?

Na ova pitanja nema lakih odgovora, a mišljenja o tome koje klasične knjige treba da čitaju uvek će se razlikovati. Definicija klasičnog književnog dela može biti tema o kojoj se žestoko raspravlja, možete dobiti širok spektar odgovora u zavisnosti od iskustva osobe koju postavljate pitanje o toj temi.

“Iako će različiti stilovi doći i otići, klasik se može ceniti po svojoj konstrukciji i književnoj umetnosti.”

Klasična književnost je izraz života, istine i lepote. Mora biti visokog umetničkog kvaliteta, bar za vreme u kome je napisana. Iako će različiti stilovi doći i otići, klasik se može ceniti po svojoj konstrukciji i književnoj umetnosti. Možda danas nije bestseler zbog tempa i zastarelog jezika, ali možete učiti iz njega i biti inspirisani njegovom prozom.

Da biste mlađe čitaoce upoznali sa klasicima, pokušajte da koristite elektronske ili audio knjige koje možete pronaći na Bookmate servisu. Današnji čitaoci su digitalno pismeni i njima je čitanje na telefonu mnogo bliže.

“Relativno mali broj savremenih knjiga se smatra klasicima, mada ima mnogo onih koje će gotovo sigurno postići takav status.”

Mi stariji, koji smo već pročitali dosta klasičnih dela, razumemo vrednost, temu, taj širok spektar informacija koje možemo pronaći u delu klasične književnosti. Volimo i da istražujemo o klasicima, pa ćemo tako pronaći bar osnovne informacije kao što su kako i zašto su napisani, analize teksta i komentare o trajnom kulturnom uticaju.

Uopšteno govoreći, odluka da li će knjiga biti klasik ili ne je proces koji se vraća unazad. Relativno mali broj savremenih knjiga se smatra klasicima, mada ima mnogo onih koje će gotovo sigurno postići takav status. Možda serijal “Hari Poter” i „Severna svetlost” Filipa Pulmana mogu da postignu ovaj status. Za mnoge druge knjige vreme će pokazati da li će ostati relevantne.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili