Ilustracija: canva
Ilustracija: canva

O krajevima i počecima, utiscima i preporukama

Talenat za pravu dinamiku dramske strukture, za emotivne ili duhovite dijaloge, za jedinstvene opise u pravoj meri – sve je to deo koji je jako bitan za čitanje

Jedna od najboljih stvari koju su donele društvene mreže za knjigoljupce su povezivanje i razmena utisaka o pročitanim knjigama, pa i o autorima – oni sve više postaju prave zvezde, jer imaju obožavaoce koji ih prate na svim profilima i promocijama. Koliko se jedva čeka svaka nova knjiga omiljenog pisca, toliko se i čekaju prvi utisci čitalaca.

Sreća je da su se i tu već napravile grupe i odvojili pratioci po ukusu, pa se zna ko šta voli i na čiji sud se možemo osloniti da je podudaran sa našim. Neko će poverovati tom utisku, bilo da je pozitivan ili negativan, ali nadam se da većina ipak odluči da sama pročita i donese svoj sud.

“U mojim omiljenim istorijskim romansama, klasičnim ljubićima i ljubavnim trilerima, podrazumeva se da se završi srećnim krajem, da ’’vitez u sjajnom oklopu’’ povede heroinu u prelep zalazak sunca i da u epilogu sa dečicom leškare na nekoj cvetnoj livadi…”

Volim da čitam te preporuke i zanimljivo je kako svako doživi različito ispričanu priču. I sama se ponekad iznenadim šta mi se dopadne ili ne u knjizi, par puta su me neke sitnice u romanu podsetile na neki dogadjaj ili ličnost iz mog života, pa sam imala poseban emotivan doživlja koji sigurno niko drugi nije. Volim kada su utisci obimniji i kada čitalac napiše zašto mu se delo nije svidelo ili jeste, koji su mu omiljeni likovi, poglavlja… Često kada neko ostavi utisak o pročitanoj knjizi napiše: nije mi se svidela, jer mi je kraj bio predvidljiv. Naravno da je u većini romana predvidljiv. U pojedinim žanrovima čak do 99% . U mojim omiljenim istorijskim romansama, klasičnim ljubićima i ljubavnim trilerima, podrazumeva se da se završi srećnim krajem, da ’’vitez u sjajnom oklopu’’ povede heroinu u prelep zalazak sunca i da u epilogu sa dečicom leškare na nekoj cvetnoj livadi… uz tu sliku su nekada zamišljani sladunjavi zvuci violine, a sada su zamenjeni baladama Eli Goulding, Bijons…

Ilustracija: canva
Ilustracija: canva

I u misterijama, krimićima, epskoj fantastici - na kraju negativac, kriminalac bude uhvaćen, a mračne sile i demoni savladani i uništeni do pepela. Valjda zato i čitamo – verujemo da prava ljubav postoji, da zlo mora biti pobedjeno. Podrazumeva se i da ima onih nevaljalih autora koji nas ne slušaju, pa skrenu sa pravog puta i ostave završetak otvoren ili čak, nedajbože ubiju glavne likove. Oni se ponekad brišu sa spiska omiljenih.

Nisam za ovu novu suludu modu kenselovanja, ali moram da priznam da sam ja to uradila Nikolasu Sparksu, posle jednog kraja priče koji nije bio po mojim očekivanjima. Neću ni da vam kažem šta je uradio glavnoj junakinji… U stvari nisam ga baš skroz otkazala, nastavila sam da pratim sve novo što objavljuje i opet su me po sadržaju privukla dva njegova romana ’’Vidi me’’ i ’’Najbolje od mene’’, a sve zbog omiljene teme: povratak u rodni grad i otkrivanje raznih tajni iz prošlosti, pa sve to začinjeno ljubavnom pričom. Naravno, više ne rizikujem - provereno je da su krajevi zadovoljavajući.

„Dok drugim žanrovima povremeno opada prodaja, ljubavne romanse beleže rast. Zašto je to tako? Čitaoci za veoma pristupačnu sumu, to se posebno odnosi na džepno izdanje, žele da budu zabavljeni jedan, dva dana, koliko im obično treba za ovakvu knjigu. U ovim ekonomski teškim vremenima, ljudi su pod stresom i previše brinu oko egzistencije i ono što im treba je opuštanje uz dobro napisane priče koje imaju srećan kraj i odišu optimizmom. Dobre stvari će se desiti dobrim ljudima.’’ Džulija Džejms, autorka ljubavnih romana je ovo odgovorila u jednom intervjuu na pitanje zašto je vole i šta je osnova uspeha tog žanra. To je taj lepi osećaj optimizma i vere da će na kraju sve biti dobro.

Posle jako dugog čitalačkog staža malo je pisaca koji svojim novim delom mogu da me ostave bez daha, pa to i ne očekujem. Koliko sam se zapleta i raspleta načitala… i eto, nadje se neka sličnost sa ostalima. Zašto se onda i dalje radujem svakoj novoj knjizi? Zato što uživam u samoj maštovitoj avanturi koja traje do finala. Zato što me oduševi veština autora da osmisli jedinstvene likove, toliko da se odmah saosećam sa njima i posmatram njihovu transformaciju, emocije, strastvenost…

Umeće pripovedanja je to što bude to nešto očaravajuće i toliko me obuzme da ne bih ništa drugo radila nego čitala i s nestrpljenjem okretala strane u očekivanju sletećeg obrta. To bude slatko, nekad i nepodnošljivo napeto iščekivanje. Talenat za pravu dinamiku dramske strukture, za emotivne ili duhovite dijaloge, za jedinstvene opise u pravoj meri – sve je to deo koji je jako bitan za čitanje, a predvidljiv, lep kraj je samo bonus.

Puno je autorki koje ne propuštam, pa bilo šta da objave. Kolin Huver, Samanta Jang, Kejt Morton, Vaj Kiland, Penelopi Vord, Silvija Dej, Džodi Elen Malpas…

Zainteresuju me i preporuke na društvenim mrežama za nove autore, posebno od osoba sa kojima sam već našla sličan ukus (pa i tu se naidje na iznenadjenje po pitanju visine ocene neke knjige). Ako mi od početka ne ’’legne’’ stil pisca, ponekad ostavim knjigu, prestala sam da se mučim, ali onda ne komentarišem. Desi se i da preguram stotinak strana malo nezanimljivog ili razvučenog sadržaja, pa mi se do kraja priča svidi. I više volim to kod autora, da počne sporo, pa ubrza, nego da jurne i kraj bude razvučen i nezanimljiv.

Tako da, toliko mogućnosti i izbora ima da ljubav i radost prema čitanju ne prestaju. Čitamo, kvalitetno diskutujemo i sa oduševljenjem preporučujemo.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili