Dr Nevenka Veličković / foto: privatna arhiva
Dr Nevenka Veličković / foto: privatna arhiva
Razgovarala: Marina Kornicer |

Dr Nevenka Veličković: Svaka istina nađe svoj put

Sa direktorkom Doma zdravlja Voždovac, razgovaramo o njenoj zbirci pesama, knjigama koje su uticale na nju i saznajemo da li je lako farmakološki rekonstruisati pamćenje

Ona je direktorka Doma zdravlja Voždovac, stomatolog po profesiji, pesnik po duši… Današnja gošća rubrike „Pitanja i odgovori“ je Nevenka Veličković, koja je duševnu bol i patnju nakon spaljivanja porodične kuće i egzodusa Srba sa Kosova i Metohije, pretočila u prvu zbirku poezije „U pepelu nada“. Poetska zbirka doktorke Veličković nastala je iz bola, egzodusa i stradanja, ali ima u zbirci i ljubavne poezije posvećene suprugu Novaku kao i pesme sa porodičnim motivom.

Nevenka Veličković je rođena u Prištini 1971. godine. Završila je Medicinski fakultet odsek stomatologija u Prištini, a specijalizirala bolesti zuba i endodoncije u Beogradu. Sa porodicom živi u Beogradu.

Ovom zbirkom sačuvali ste sećanje na svoje ognjište i imam utisak da nam niste sve rekli. Kada je započeo vaš put u avanturu sa poezijom? I da li je potrebna hrabrost da se čovek suoči sa nemanima svoje podsvesti, svesti i snova?

Nisam sve rekla i to ne zato što sam nešto htela da sakrijem, nego što u podrumima naše podsvesti, uvek ima mnogo toga za šta ni sami ne znamo. Nekada nam se čini da je potiskivanje jedini lek da odagnamo te ničim izazvane demone. Nisam sve rekla, jer postoje događaji, ljudi, dešavanja koje nisam još razumela i koje još pokušavam da razumem.

Moj put u, kako kažete, avanturu sa poezijom počeo je spontano, verovatno kao odgovor na nemoć i moju potrebu da razumem i prestanem da potiskujem. Nastao je kao neka vrsta tihog vriska i verovatno kao najbolji lek da se izborim s osećanjima tuge, besa i ponoviću – nemoći. Nemoć ne ostavlja mnogo prostora i ne nudi načine da nastavite dalje, a želite i morate, jer život ide dalje i treba da ide dalje. Ja sam taj maleni prostor našla u poeziji, u mom emocionalnom dnevniku.

“Svaka istina nađe svoj put i sve dok ste je sami svesni, postaje nevažno da li je ona istina za sve.”

Prisutna je i pesnička upitanost o večitim i nepresušnim temama, o drhtavoj ljubavi, o zakasneloj pravdi i sveprisutnoj nepravdi, o zamagljenoj veri, o istini u borbi, laži u rečima. Smatrate li da je pravda spora ali dostižna i da svaka istina pronađe svoj put, koliko god je duboko zakopavali?

Tako je. Svaka istina nađe svoj put i sve dok ste je sami svesni, postaje nevažno da li je ona istina za sve. Istina vas čini mirnim, makar vas oni koji je ne vide uznemiravali svom snagom. Verujem u pravdu, a da li ona uvek stigne i na vreme, malo zavisi od mene. Sve što mogu da uradim je da je ne ometam i da otvaram put ka njoj, onoliko koliko je u mojoj moći.

Pesme su napisane jednostavnim stihom. Da li je veličina pesnika, književnika u jednostavnosti napisanog?

Često kažem da ja nisam pesnikinja, nisam pisac. Hvala svima koji su u tim mojim, kako sam ih već nazvala, emocionalnim dnevnicima, prepoznali pesničko. Ne možemo biti različiti u različitim delovima svog bistvovanja, pa tako ni ja. Težim jednostavnosti i svedenosti, pa se verovatno to oslikalo i na to što sam napisala. Jednostavno, a ne banalno. Uzvišeno, a ne gordo. To je moje viđenje života, tome težim, takva bih volela da jesam.

Promocija knjige pesama Dr Nevenke Veličković / foto: privatna arhiva
Promocija knjige pesama Dr Nevenke Veličković / foto: privatna arhiva

Vi ste deo duge tradicije lekara pisaca, Jovan J. Zmaj, Laza K. Lazarević, Čehov, Bulgakov, Hoseini… Šta je to kod doktora što ih čini dobrim autorima?

Dobar lekar ne čita samo laboratorijske nalaze i rentgenske snimke. On/ona moraju da prozru makar deo duše pacijenta. Možda su zato lekari koje ste nabrojali svoju slavu stekli kao pisci. Hvala vam na poređenju, ali nikada ne bih dopustila ni deliću sopstvenog ega da pomisli da sam deo tog „društva“. Sve ih rado čitam i divim im se. Neki od njih su mi i uzor.

Kao doktorka koja je na čelu jedne velike ustanove, smatrate li da poezija, književnost uopšteno, mogu da se koriste u terapeutske svrhe? Da li ste u svojim teškim trenucima čitali više?

Umetnost kao takva je terapeutska. Ne samo u teškim trenucima, volim da deo dana ostavljenog za sebe provedem uz muziku i knjige.

Koje su knjige, pisci, obeležili vaše odrastanje? A opet, koje su knjige u velikoj meri uticale na vaš život i rad?

Pomenuli ste Zmaja i Lazarevića, koji su bili neizbežan deo školske literature. Volela sam i volim Andrića čije sam „Znakove pored puta“ imala stalno uz sebe. Bilo je tu različitih faza u kojima mi se jedna vrsta literature dopadala i uticala na mene, ali recimo da su „Znakovi“ neka vrsta moje biblije. Volim dela Hermana Hesea, u literarnim delima je romantičar, ima orijentalne mudrosti, misticizma, psihoanalize, pa čak i filozofije. Istakla bih roman “Igra staklenih perli” . Volim Grčku, ovu savremenu, ali i njenu istoriju i umetnost, pa bih pomenula i Kavafija i njegovu „Itaku“. Tu poruku da je od same destinacije važan put do nje i da u tom putu treba uživati bez obzira na brojne prepreke i poteškoće na koje nailazimo.

Da li čitate više stručnu literaturu, jer znamo da sve grane medicine iz godine u godinu napreduju, pa treba ići u korak s vremenom, ili radije birate knjigu koja će vas opustiti?

Mesta ima i za jedno i za drugu. Stručnu literauru pratim kako bih bila u toku, ali i uživam u novinama i brzom napretku koji je očigledan. Knjige me opuštaju i raduju, jer znam da sam posle svake obogaćena nekim novim uvidom.

“Pandemija je bila, bez obzira na neke izuzetke, prilika da vidimo koliko su solidarnost i požrtvovanost važni i oplemenjujući.”

Kako je izgledao vaš posao za vreme pandemije covidom?

Verovatno kao svima, iako je našoj profesiji zapao jedan od izazovnijih zadataka. Radilo se puno, u potpuno novim okolnostima, bili smo svi suočeni s nečim novim, o čemu nismo znali mnogo. Znali smo samo da se moramo i da se hoćemo izboriti. Pandemija je bila, bez obzira na neke izuzetke, prilika da vidimo koliko su solidarnost i požrtvovanost važni i oplemenjujući.

Da li ste razmišljali da poeziju zamenite prozom i napišete jedan medicinski triler?

Ne razmišljam na taj način. Ja sam pre svega lekar i osoba sa svojim sklonostima, talentima, hobijima i načinima za borbu u ovom životu koji nam je svima jednokratan. Ako se javi potreba iz bilo kog razloga da napišem i dam javnosti na uvid bilo kakav rukopis, pa i medicinski triler, ja ću to uraditi. Da budem iskrena, volela bih da mi stvari i dogadjaji daju više inspiracije za neku romantičnu komediju nego za triler, mada toliko optimistična nisam.

Dr Nevenka Veličković, direktorka Doma zdravlja Voždovac / foto: privatna arhiva
Dr Nevenka Veličković, direktorka Doma zdravlja Voždovac / foto: privatna arhiva

Kada pišete, da li imate kostur ili pustite da reči teku?

Ne pripremam strukturu i ne bavim se formom, jer je moje pisanje veoma lično, terapeutsko. Dugo mi je trebalo da se odlučim da to što sam napisala objavim. Ako sam time makar jednoj osobi pomogla da se identifikuje i kroz to čitanje se oslobodi dela svojih muka, bila bih veoma srećna.

“Mislim da će pamćenje zauvek ostati nesavršeno i da tu ni farmacija ni nauka ne mogu pomoći u potpunosti.”

Tema sećanja je fascinantna. Koliko je lako farmakološki rekonstruisati pamćenje? Da li je to nešto što ljudi trenutno rade ili je to nešto u dalekoj budućnosti?

Poslužiću se citatom engleskog savremenog pisca Džulijana Bernsa koji govoreći o istoriji kaže: „Istorija je mesto gde se nesavršenstvo pamćenja susreće s nedostatkom dokumentacije“. Mislim da će pamćenje zauvek ostati nesavršeno i da tu ni farmacija ni nauka ne mogu pomoći u potpunosti. Tu je deo te lične interpretacije ili doživljaja koji je samo naš. Možda je u toj nesavršenosti, upravo to savršeno!

Šta čitate ovih dana, u slobodno vreme, ako ga imate?

Slobodnog vremena je uvek manje nego što bismo želeli, ali se uvek i nadje koji sat za čitanje. Trenutno je to „Odakle sam bila, više nisam“, nedavno preminulog Dejana Tiaga Stankovića.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili