Vršnjačka viktimizacija, stresni događaji, loši rezultati u školi, mogu dete da dovedu do negativnih emocija koje utiču na svakodnevno funkcionisanje deteta / Ilustracija: canva
Vršnjačka viktimizacija, stresni događaji, loši rezultati u školi, mogu dete da dovedu do negativnih emocija koje utiču na svakodnevno funkcionisanje deteta / Ilustracija: canva

Velike emocije malih ljudi - strah

Kroz 24 elektronske i audio priče za decu predškolskog i ranoškolskog uzrasta, bavimo se bitnim emocijama sa kojima se mališani možda po prvi put susreću baš u ovom razvojnom dobu

“I to je u redu” naziv je Bookmate serijala elektronskih i audio priča o velikim emocijama malih ljudi. Kroz 24 elektronske i audio priče za decu predškolskog i ranoškolskog uzrasta, bavimo se bitnim emocijama sa kojima se mališani možda po prvi put susreću baš u ovom razvojnom dobu, među kojima su ljubomora, krivica, strah… Ove negativne emocije čine da se deca osećaju neprijatno, da se povlače u sebe, da se stide.

Svi mi, kao roditelji, želimo da su nam deca srećna. Ali život nije sačinjen samo od srećnih trenutaka. Ono što moramo da shvatimo, jeste da su i negativne emocije važne i da su sastavni deo odrastanja.

“Da bismo znali kako da kontrolišemo emocije, moramo znati šta je ono što osećamo, i kako da reagujemo tako da zadržimo kontrolu.”

Složićemo se da su ljudi koji se uspešno nose sa životnim teškoćama i uspešno kontrolišu emocije, uspešniji na svim životnim poljima. Ali, niko nas ne uči emocionalnoj inteligenciji. Da bismo znali kako da kontrolišemo emocije, moramo znati šta je ono što osećamo, i kako da reagujemo tako da zadržimo kontrolu.

Da bi dete identifikovalo negativnu emociju, prvo mora da je oseti. Često je taj proces bolan, ali kad dete nauči da prepozna i prevaziđe problem, to će mu pomoći da stekne zrelost i iskustvo.

“Kada se dete oseća prihvaćeno i kada mu se priđe sa razumevanjem, ono može da negativnu emociju iskoristi za lični rast i razvoj.”

Deca predškolskog i ranoškolskog uzrasta često reaguju sa povećanim negativnim emocijama. Vršnjačka viktimizacija, stresni događaji, loši rezultati u školi, mogu dete da dovedu do negativnih emocija koje utiču na svakodnevno funkcionisanje deteta i to osećanje može biti kratkoročno i dugoročno. Kratkoročno, probleme dete može preliti iz škole u dom, i izazvati sukob roditelj – dete. Dugoročno, ako se problem ne reši, deca se povlače iz društvenih interakcija sa vršnjacima, roditeljima, nastavnicima i dete može postati anksiozno, depresivno, ili se kod deteta mogu razviti fobije.

Neophodno je detetu pružiti podršku, jer kada se dete oseća prihvaćeno i kada mu se priđe sa razumevanjem, ono može da negativnu emociju iskoristi za lični rast i razvoj. Tada dete može da da svoj pun kapacitet, da se oseti povezano sa roditeljima, prijateljima, da bude motivisano, da bude spremno za učenje, druženje, sport, rešavanje problema.

U pričama “Klub 5” Ivane Nešić i “Stariji mlađi” Vladislave Vojnović, autorke se bave temom strepnje i straha.

Strepnja / Strah

Strah nas čuva. Strah utiče da razumemo okruženje i da se zaštitimo. Strah spada u osnovne emocije i sastavni je deo svakog ljudskog bića. Kada se bojimo, kada se pojavi strepnja ili strah, to često može biti prepreka za napredovanje, zato je važno prepoznati i suočiti se sa onim što izaziva ovu emociju.

Deca se tokom odrastanja skrivaju iza fotelje kada grmi, plaše se “čudovišta” ispod kreveta, plaše se da izađu pred publiku… I svi ti strahovi su neizbežni tokom odrastanja.

Kada se strahovi pojave, važno je da dete umirimo i utešimo. Ono što je na nama jeste da budemo deci podrška za suočavanje i prevazilaženje straha. Pomozite svom detetu da priča o svojim emocijama straha. Nekada su strahovi iracionalni, ali oni su za decu izvor negativnih emocija i tome, kao roditelji, moramo da se posvetimo. Deca možda znaju čega se plaše, ali nemaju uvek reči da to i objasne.

“Kada se deca suoče sa strahom, kada ga prevaziđu, deca postaju hrabra i odlučna.”

Nije dovoljno reći, “nema ničega ispod kreveta”. Spustite se, zavucite se ispod kreveta, uverite dete da je bezbedno, dajte mu osećaj sigurnosti koji će mu pomoći da se i samo suoči sa onim ispod kreveta kako bi se uverilo da nema ničega. Postavljanje konkretnih pitanja može pomoći. Kada se deca suoče sa strahom, kada ga prevaziđu, deca postaju hrabra i odlučna.

Nekada je važno da se dete samo suoči sa svojim strepnjama i da shvati kako da ih prevaziđe. U priči Ivane Nešić, devojčica Kalina, naučila je iz svog straha od javnog nastupa, da je potrebno da se pripremi za javni nastup. Naučite dete da prepozna šta mu izaziva negativne emocije kako bi moglo da se fokusira na rešenje. Kada dete prevaziđe sopstvene strahove od nepoznatog ili poznatog, gradi tako potrebno samopouzdanje koje će mu olakšati i odraslo doba.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili