Zašto je Orwellova 1984. i dalje aktualna

Unatrag malo više od 70 godina, kada je prvi put objavljen, periodično se kroz povijest probudi zanimanje za distopijskim romanom Georgea Orwella, 1984. Zanimljivo, obzirom da je roman objavljen desetljećima prije godine iz naslova (1949.), dok sam Orwell nije ni doživio tu zlokobnu godinu pošto je preminuo svega godinu dana nakon objavljivanja romana.

Roman 1984. uvelike su oblikovale okolnosti u kojima je nastajao, kao i autorova osoba iskustva. Početak 20. stoljeća politički je obilježio uspon autoritarnih i totalitarnih režima. Iako je prvotno podupirao Rusku revoluciju, Orwell se preobratio u gorljivog kritičara kada je shvatio da se iza krinke pravde i jednakosti za sve kriju glad, prisilni rad, beskrajna borba za moć i politička represija. Kao jedan od dobrovoljaca u Španjolskom građanskom ratu početkom 1930-ih Orwell je brzo shvatio da pokret otpora koji želi zbaciti fašističku vlast ima namjeru uspostaviti vlastiti autoritarni režim. Velika inspiracija za 1984. bila je i represija koja se sustavno provodila u SSSR-u. Smatra se da je za lik Goldsteina u romanu inspiracija bio Lav Trocki kojeg je Staljin izbacio iz partije i proglasio izdajicom ideje i cilja socijalizma. Također, slogan 2+2=5 bio je stvarni politički slogan u SSSR-u kojim je dano obećanje o ostvarenju petogodišnjeg plana industrijalizacije kroz četiri godine koji je Orwell iskoristio kao kritiku suspenzije stvarnosti.

“Nakon što je roman objavljen, otkriveno je da se Orwell dvoumio između naslova Posljednji čovjek u Europi i 1984.”

Kao inspiracija za roman poslužila je i nacistička Njemačka kao izvrstan primjer upotrebe medija u svrhu izgradnje kulta ličnosti, širenja propagande i oblikovanja nacionalnih ciljeva, dok je narativ o tri superdržave inspiriran idejom o tri polja globalnog utjecaja iznesenoj na Teheranskoj konferenciji 1943. godine, strateškom sastanku velike trojke: Staljina, Churchilla i Roosevelta.

Nakon što je roman objavljen, otkriveno je da se Orwell dvoumio između naslova Posljednji čovjek u Europi i 1984. Potonji naslov je odabrao njegov izdavač, a Orwell kasnije i potvrdio kao inverziju godine u kojoj je dovršio pisanje romana i usporedbu imaginarnog svijeta iz 1984. s onim stvarnim 1948. godine.

Svijet 1948. godine bio je ranjen. Drugi svjetski rat je završio prije svega tri godine, tri godine nakon što je po prvi put u ljudskoj povijesti korišteno nuklearno naoružanje. Taj ranjeni svijet bio je polje dubokih društvenih, ekonomskih i ideoloških podjela i mnogi su vjerovali u neizvjesnost Trećeg svjetskog rata. U takvom okruženju Orwell se bojao za opstojnost demokratskog Ujedinjenog Kraljevstva. 1984. roman je nastao kao reakcija i upozorenje da se u demokratskim sustavima ništa ne smije uzimati zdravo za gotovo i da će s razvojem tehnologije svjetske vlade postajati sve moćnije.

Ali, zašto jedan sedamdesetak godina star roman i danas izaziva jezu i trnce kod svojih čitatelja?

Roman 1984. je distopijski, prikaz svijeta u kojem je tiranija jedne partije etablirala totalitarnu superdržavu gdje nešto kao sloboda govora ne postoji, seksualna represija bijesni dok se javnost konstantno hrani agresivnom selektivnom propagandom koja neutralizira svaku volju za promjenom i naznaku pobune. Ondje gdje ne upali propaganda, pali sila! Kroz takav svijet vodi nas Winston Smith, režimski službenik u Ministarstvu istine koji živi u nadi da će represivna superdržava u kojoj živi jednog dana pasti.

“Jesu li društvene mreže, internet općenito i vijesti koje upijamo u redovnom i izvanrednom formatu naše današnje Ministarstvo istine?”

Mnogi bi na temelju ideja iznesenih u ovom romanu bez ikakve dvojbe ustvrdili kako, više nego ikad, živimo u Orwellovoj 1984. U vrijeme kada je svijet bio zaključan zbog pandemije dodatno su se rasplamsale –neke su čak izgubile svaki dodir sa zdravim razumom- teorije koje tvrde kako danas ne postoji nešto kao što je slobodna volja ili sloboda izbora.

Daleko bilo da nam životi izgledaju kao onaj koji vodi glavni lik ovog romana, ali neke sličnosti između radnje ovog romana i onog što danas živimo bilo bi neodgovorno ignorirati.

Roman opisuje ekstremno totalitarno društvo i pojedinca u životu nadziranom 24 časa svakodnevno.

Slušajte

“Veliki Brat te gleda!” jedna je od misli vodilja ovog romana. Promatrajući kako u toj 1984. jedan ekran nadgleda i dirigira što čovjek radi u svoja četiri zida – dok ulica ima vlastite mehanizme za kontrolu – nameće se pitanje o našoj “nevidljivosti” u današnjim vremenima. Sa svih strana okruženi smo ekranima; preko nekih dajemo informacije o našoj trenutnoj lokaciji, izmjenjujemo razmišljanja, dijelimo uspomene, dajemo podatke o našim bankovnim računima. Koliko smo u mogućnosti provesti svega tri dana bilo gdje, a da se ne zabilježi barem jedan naš korak?

Ekrani su također danas gotovo jedini izvor informacija. Jesu li društvene mreže, internet općenito i vijesti koje upijamo u redovnom i izvanrednom formatu naše današnje Ministarstvo istine? Uspijevamo li sačuvati dozu kritičnosti i preispitujemo li ono što nam se servira kao konačna informacija, što nam je tako lako dostupno ili jednostavno pustimo da nam samo sjednu u um onako kako je informacija puštena u svijet? Povijest su uvijek pisali pobjednici. Tako i informacije kroji ona malobrojna skupina ima mogućnost njihovog prekrajanja. U posljednjem desetljeću uz eksploziju suvremenih komunikacijskih metoda svjedočili smo jednako velikoj eksploziji lažnih vijesti koje su baš zbog kritičkog preispitivanja raskrinkane.

“Sila, kako nas je povijest učila, samo je privremena i nikako u potpunosti učinkovita metoda gušenja slobode govora. “

Zaključno, jedan ekstremniji primjer usporedbe Orwellove 1984. i današnjeg svijeta. Sila, kako nas je povijest učila, samo je privremena i nikako u potpunosti učinkovita metoda gušenja slobode govora. Novogovor koji su Veliki Brat i vladajuća partija uspostavili u superdržavi Oceaniji sredstvo je kojim se ograničava rječnik stanovništva, time posljedično i mogućnost izražavanja i kritičkog razmišljanja, što će mnogi danas povezati s načinom komuniciranja koji danas svi prakticiramo, a to su sve kraće i kraće tekstualne poruke i komentari na društvenim mrežama u kojima se očituje osiromašenje rječnika.

Suludo je pomišljati kako je Orwell posjedovao kristalnu kuglu ili neke proročanske sposobnosti po kojima je napisao 1984. Ovaj roman nije samo školski primjer distopije, već i čista antiutopija koja ne vidi mogućnost promjene. Čak i ono svjetlo na kraju tunela nije izlaz nego vlak koji se približava opasnom brzinom. Ovaj roman nije proročanstvo, ovaj roman je upozorenje.

Ipak, još uvijek možemo reći: Slobodna volja postoji! Sloboda izbora postoji! Mogućnost kritičkog promišljanja postoji! Na nama kao pojedincima i društvu kao cjelini leži odgovornost koliko ćemo dozvoliti da se na te slobode i mogućnosti utječe.

Nego, je li vam danas već iskočio oglas za novi mobilni uređaj ili deterdžent koji ste maloprije komentirali s nekim od poznanika?

• knjiga