Foto: privatna arhiva
Foto: privatna arhiva
Piše: Igor Besermenji |

'Habibi, welcome to Dubai'

Neke prilike dese se jednom u 75 godina

Let iz Beograda za Emirate kasnio je tačno sat vremena. Pre toga, brzi voz od Novog Sada do Beograda, bio je tačan kao švajcarski sat – 36 minuta od ulaska u Sokola u glavnom gradu Vojvodine, do izlaska iz njega u Prokopu. Kapućino koji sam pred kraj Sokolovog putovanja žurio da popijem do kraja i malo mentalne pripreme za prelazak sa blagog novosadskog minusa na pustinjskih 32 stepena u februaru i hop, eto me već u taksiju na putu za aerodrom. Da mi je neko nekada rekao da će se desiti da se vozom u Beograd stiže na vreme i da ću duplo više vremena provesti čekajući avion, pomislio bih da to ne može biti istina.

SF i Dubai idu ruku pod ruku

Let do Emirata traje prijatnih 5 sati – jedan kolega koji se zadesio na istom letu, pre ukrcavanja, požalio mi se kako „to treba izdržati“. Tako se verovatno osećala i većina putnika. Ali, kao bivši stjuard, posle nebrojeno puno letova za Australiju, Brazil, koji su trajali između 15 i 17 sati u kontinuitetu, znao sam da će mi 5 sati i 15 minuta na letu proći kao 45 minuta u nekom kafiću na zemlji. No, kako na ovom letu nije bilo wifi usluge, znao sam da će mi za to biti neophodna dobra knjiga. Artur Č. Klark i „2061: Treća odiseja“ bili su moj izbor za ovo putovanje – uskoro se pokazalo da SF i Dubai idu ruku pod ruku. Iako sam godinama živeo na Bliskom istoku, nikada nisam bio u Dubaiju – bio sam u Kataru, Omanu, Iraku, Iranu… ali, Dubai je čekao svoje vreme i konačno ga i dočekao. Znao sam da ću mu doći u posetu, ali nikada nisam ni pomišljao da bi baš Dubai mogao biti tačka ključanja za budućnost koja je čekala da stigne – profesionalno i privatno. Ali, desilo se.

Njegova arhitektura verovatno se rangira jako visoko na polju onog što svet danas ima da ponudi a da je blizu slike o nekoj fantastičnoj budućnosti iz Klarkovih futuristčkih romana. U „2061: Treća odiseja“ grupa ljudi sleće na Haleja, istražujući njeno tlo koje gotovo da se kruni pod pritiskom prvog ljudskog stopala, a doktor Bil Čant u pećini komete nailazi na prelepe nijanse plave i zelene boje koje blješte u mraku, dajući tako prvom ljudskom umu koji je kometu iskusio uživo mogućnost da izmašta fantastičnu budućnost ljudske civilizacije u kojoj će možda neki od naših potomaka živeti na kometi koja „posećuje Zemlju“ na svakih 75/76 godina. Neki su se zbog te posete koja će se dogoditi 2061. godine, odrekli sveta koji poznaju na Zemlji.

Poslom, ja sam početkom februara istraživao Dubai i Abu Dabi, odrekavši se kakve-takve stabilnosti koju sam prethodne dve godine okusio u Beogradu. Kako i Halejeva kometa 2023. stiže do svoje najudaljenije tačke, daleko izvan Neptunove orbite, više od 6 milijardi kilometara od Sunca, tako sam se i ja osećao najudaljenije od sebi poznate tačke nekakvog komfora na početku ove godine, okončavši sebi do tada poznate obaveze, odnose i rutine u Beogradu. Ali, to je jedan dobar, moćan, oslobađajući osećaj. Mereno čovekovim trajanjem, bilo bi šteta, loše, da se dešava na svakih 75 godina – zato, ja ga tražim mnogo, mnogo češće.

2061: Odyssey three

Burdž Kalifa mi je pri prvom susretu izgledala nerealno visoko uživo, njen vrh ide daleko iznad onoga što je moguće zabeležiti okom kada ste u njenoj neposrednoj blizini. Broj obaveza koje sam imao tokom ove posete, nije mi dozvolio da joj se više posvetim, ali zato me je upravo posao odveo u Burdž Al Arab, „jedini hotel na svetu sa 7 zvezdica“. Ljudsko stopalo tamo hoda po tepihu nesvakidašnjeg dizajna, definitivno vrlo otpornom na sve tragove koraka koje sam napravio hodajući gore-dole. Pogled iz kraljevskog apartmana, u kom se više ne spava, već umesto toga on danas služi kao muzej najskupljem mogućem luksuzu koji današnji svet poznaje, još je jedan omaž futurističkoj viziji koju su graditelji modernog Dubaija imali kada su se okupili i rešili da stvore centar razvoja i biznisa istočnog dela sveta. Kako mu je gradnja počela devedesetih godina prošlog veka, to znači da Burdž Al Arab nije ni postojao 1986. godine, kada je Halejeva kometa poslednji put „posetila“ Zemljane. Imajući u vidu brzinu razvoja Ujedinjenih Arapskih Emirata, do njenog sledećeg dolaska 2061., taj grad će verovatno redefinisati značenje futurističkog života na Zemlji još nekoliko puta.

Naš kolumnista Igor Besermenji ispred hotela Burdž Al Arab / foto: privatna arhiva
Naš kolumnista Igor Besermenji ispred hotela Burdž Al Arab / foto: privatna arhiva

I dok su svetla „grada dijamanata“ dostupna Zemljanima, blještavi sjaj nejasnog porekla u sred pećine će 2061. godine na Haleju videti samo doktor Čant, beleži Artur Klark. Čant će zbog nemogućnosti da nastavi svoju misiju napustiti Halejevu pećinu i odlučiti da nikada, nijednom kolegi ne pomene tajnu neobičnog sjaja. To će ga proganjati do kraja života, ali ipak će ostaviti zapečaćenu poruku za naredni pohod na Haleja, čija će sadržina ljudskoj civilizaciji postati poznata 2133. godine.

Povratak sa ovog poslovnog putovanja obeležio je osećaj slatkog uspeha, ali bez prevelike euforije, zbog snažne svesti o tome da sam na početku dugačkog puta na kom mi je skoro sve potpuno novo i koji će na svakom koraku svaki trenutak uzbudljivosti, avanture i luksuza, naplatiti velikim radom i životom u koferima, daleko od bilo čega bliskom rutini i stabilnosti. Po povratku u Beograd, sačekala me je neočekivana poruka sa neverovatne adrese iz grada dijamanata, zlata i raskoši, koju ću, do narednog odlaska u Dubai, zapečatiti, a deo njenog sadržaja zapisao sam samo na jednom mestu.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili