Korica knjige Znaš li ti ko sam ja / fotografije korice: Laguna
Korica knjige Znaš li ti ko sam ja / fotografije korice: Laguna
Danijela Tomašević |

Znaš li ti ko sam ja?

Retoričko pitanje koje u startu inicira svađu, zbog bahatosti i primitivizma koje sadrži, a u suštini ne iziskuje traženi odgovor. Da li se iza ove izjave krije dijagnoza ili poremećaj?

Nekoliko puta sam u poslednje vreme prisustvovala bildovanju neobuzdanog ega kroz čuvenu preteću izjavu „Znaš li ti ko sam ja“ plasiranu direktno ili zavijenu u neku od fraza pasivno agresivnog obraćanja, sa unošenjem u lice. Iako bi u prvi mah nekome ovo moglo zvučati kao naivno pitanje sa indicijom da osoba, koja vam se obraća, ima krizu identiteta ili je progoni Alchajmer u nekom stadijumu, ipak nije tako. Ovo je zapravo retoričko pitanje koje u startu inicira svađu, zbog bahatosti i primitivizma koje sadrži, a u suštini ne iziskuje traženi odgovor. Da li su ove nadobudne duše zaista za žaljenje? Da li se iza ove izjave krije dijagnoza ili poremećaj? Mislimo da sažaljenju nema mesta, ako stvari posmatrate brzo i u hodu, a da li je stvarno tako?

Kada vas prođe provobitni šok od glupog pitanja „Znaš ti ko sam ja“, ova izjava vas odmah i neosetno prevodi u sledeći fazu, preuzima moć nad vama i u trenutku podiže pritisak do granice nervnog sloma u kom biste se najradije fizički obračunali sa narcisoidnim karakterom. Zatim javno, u najkraćem roku, na svim dostupnim društvenim mrežama, objavili sliku kako dotičnu personu, u najnežnijoj varijanti, kolenom primoravate na poklon podu, sa sve dignutim rukama „Viva la Victoria“ uz  #znaslitikosamja #znastiuopstekosamja #pobednik #krizaidentiteta, ispod kog ste ponosno napisali „Jedan idiJot manje“. Naravno, lepo vaspitanje Vas tera da se brzo osvestite, naglo izađete iz svoje vizure u samokontrolu i sve to pretočite u nasilan ali tupast osmeh i ljubaznu mantru „Kako mogu da vam pomognem“.

“Molim cenjene posetioce beogradskog aerodroma za trenutak pažnje. Na šalteru za domaće letove imamo putnika koji ne zna ko je. Ukoliko mu neko može pomoći u otkrivanju identiteta, molimo da se javi na šalter broj devet. Hvala.”

Ako negde postoji sabirni centar ovih umišljenika, koji svu važnost ovog sveta nose u svom brendiranom prtljagu, misleći da im to daje za pravo bahato ponašanje, onda su to aerodromi i aviokompanije. Provela sam skoro dve decenije svog radnog veka u aviokompaniji i verujte mi na reč mogle bi se knjige napisati obrađjući ovu temu i njene varijacije. Posebno plodno tlo za uzgoj ove vrste jedinstvenog soja je ovaj naš prostor, opevan pesmom „Od Vardara pa do Triglava“, gde svako poznaje nekog od značaja, koga može odmah da pozove, tako da se vi automatski zabrinete za svoje radno mesto i sve godine poštenog rada. Postoji priča, sada već urbana legenda, koja godinama kruži, a kažu da se dogodila na beogradskom aerodromu, mada mislim da se dogodila na svim aerodromima sveta, preko tržnih centara, bankarskih ekspozitura i policijskih patrola, pa sve do male neugledne piljare u kraju. Priča ide otprilike ovako:

Zbog nevremena na tivatskom aerodromu redovan let iz Beograda za Tivat je bio otkazan a na šalteru se automatski stvorila velika gužva. Svi su nervozno pokušavali da što pre promene let za najbolju moguću opciju i svi su bili nestrpljivi. U tom trenutku se do šaltera probio sredovečni gospodin i bacio je svoju kartu na pult:

- Ja moram da budem na prvom sledećem letu i to u prvoj klasi!

Službenica koja je već bila dovoljno u haosu ga je pogledala, tri puta duboko udahnula i koliko je mogla smireno odgovorila:

- Žao mi je, gospodine, prvo moram da napravim rezervacije za grupu koja čeka. Ako budete strpljivi, sigurna sam da ćemo i vama moći da izađemo u susret.

Ovo ne samo da nije umirilo čoveka, već ga je i razjarilo tako da je počeo da viče:

- Znate li vi uopšte ko sam ja?!

Službenica, koja je već ušla u fazu opisanu u gornjem poglavlju, je uzela mikrofon i obratila se svima na aerodromu preko razglasa: Molim cenjene posetioce beogradskog aerodroma za trenutak pažnje. Na šalteru za domaće letove imamo putnika koji ne zna ko je. Ukoliko mu neko može pomoći u otkrivanju identiteta, molimo da se javi na šalter broj devet. Hvala.

Napeti putnici koji su čekali u redu počeli su tako glasno da se smeju, atmosfera je najednom postala opuštena a omalovaženi važni gospodin je samo dobacio ineligentnoj službenici sočnu psovku koja je u prevodu bila svojevrsna seksualna pretnja latinskog ljubavnika u pokušaju.

Na šta je ona opet ljubazno odgovorila:

- Žao mi je gospodine, nisam toliko očajna. Svakako ćete i za to morati da sačekate u redu.

Da li imamo epidemiju ove vrste ponašanja teško je reći jer nikada nije sprovedeno ozbiljnije istraživanje, a obzirom na to da se ova crta ličnosti ispoljava sporadično, kada stvari krenu kako ne treba i van očekivanja, ovo ispitivanje bi vrlo teško moglo biti urađeno u prirodnim tj. nekontrolisanim uslovima. Osobe ZnašLiTiKoSamJA često žive lepo u svom grandioznom univerzumu u kome im se okolina divi, podržava ih i slavi zbog njihovog nadmenog ponašanja kojim iskorišćavaju ljude i situacije kako bi zadovoljili svoje potrebe bez osećaja za sve oko sebe. Za osobe koje se nađu u njihovom društvu taj odnos postaje toksičan. Zanimljivo je da su tehnike toliko usavršili da, što vam je ova osoba bliže, teže možete prepoznati da ste u začaranom krugu.

Oksfordov rečnik je reč „toksično“ proglasio 2018. za reč godine. Ako malo obratite pažnju na internet sadržaj, koji se plasira i teme koje se pretražuju, videćete da dominira zdrava ishrana i recepti, detoksikacija, prečišćivači vode i vazduha, fitnes saveti, saveti za zdrav životni stil i sl. a sve sa ciljem da se ljudi dobro osećaju. A opet tu nešto fali. Zaboravljamo da preispitamo i da prepoznamo da li smo u nekom nezdravom odnosu koji nas truje možda čak i više nego svi pesticidi koje donesemo kući sa pijace. Nije važno samo šta jedemo nego i šta nas jede iznutra.

Paralelni život koji se vodi putem društvenih mreža i sličnih kanala komunikacije ne samo da je normalizovao drskost i bahatost već sve više podstiče na ovakvo ophođenje. Osećaj srama kao korektivnog faktora u ponašanju je potpuno zaboravljen. Verujem da ćete sledeći put kada budete prisustvovali predstavi ZTKSJ se samo znalački nasmešiti i setiti razglasa i poziva službenice da svi prisutni udruže svoje energije i zajedno pomognemo ovim ljudima da svoje otrove usmere na uništavanje korova koje im opseda dušu i telo.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili