Foto: canva
Foto: canva
Branislava Teodosić |

Život zanimljiviji od romana

Harold Robins, Džeki Kolins, Danijela Stil, pisci, čije životne priče mogu da ispišu knjigu

Usamljena, zanesena osoba, nekad za pisaćom mašinom, sada za tastaturom, kod većine je prva asocijacija na pisca. Sam u svom svetu izmišlja likove, vodi ih kroz avanture, zaljubljuje, odljubljuje, dovodi u smrtonosne klopke, fantastična mesta… I na kraju spasava. Međutim, neki od njih i te kako iskaču iz tog šablona i imali su uzbudljiv život kao i junaci u romanima. Putovali po svetu, radili sve moguće poslove, bili u situacijama opasnim po život i sva ta iskustva su preneli na stranice knjiga.

Najzanimljiviji od njih je bio Harold Robins, jedan od najprodavanijih autora svih vremena. Napisao je 25 bestselera, prodao preko 750 miliona knjiga i preveden je na više od 30 jezika. Kao interesantno poređenje je Džoan Rouling i serijal o Hariju Poteru prodat u 500 miliona primeraka ili Stiven King sa svojih 60-tak romana i 350 miliona knjiga.

Harold Robins je rođen 21. maja 1916. godine u Njujorku. Bio je poznat po tome da sam izmislja podatke kada bi ga neko pitao o poreklu i privatnom životu, kao da on sam po sebi nije bio dovoljno zanimljiv. Pričao je da je siroče jevrejskog porekla koje je odraslo u katoličkom domu za dečake. Zatim da se pridružio mornarici i bio jedini preživeli kada je brod sa vojnicima potonuo. Plivao je dok se nije dokopao obale. Zatim, da mu je prva žena bila kineskog porekla i da je umrla od ujeda papagaja.

“Upoznaje sve strane rada na filmu i ulazi u svet intriga, seksa i raznih ljudskih sudbina u potrazi za slavom. Našavši tu inspiraciju objavljuje svoj prvi roman “Ne zaljubljuj se u stranca”.”

Istina je da je odrastao u Bruklinu u porodici rusko-poljskih doseljenika. Majka mu je umrla po rođenju, a otac i maćeha su bili visoko obrazovani, pa je i on diplomirao 1934. godine. Dok je studirao izdržavao se radeći na pumpama i sve poslove u restoranima. Počinje kasnije da radi za Univerzal studio kao službenik, ali brzo napreduje do jednog od direktorskih mesta. Upoznaje sve strane rada na filmu i ulazi u svet intriga, seksa i raznih ljudskih sudbina u potrazi za slavom. Našavši tu inspiraciju objavljuje svoj prvi roman “Ne zaljubljuj se u stranca”. Priča se da ga je napisao posle opklade da ne može da napiše knjigu koja će postati poznata. Opklada je bila u 100 dolara. “Ne zaljubljuj se u stranca” jedan je od njegovih najmoćnijih romana. To je prica o Frenkiju Kejnu, mladiću koji je potekao iz čuvenog Njujorškog kvarta Paklena kuhinja i postao jedan od najopasnijih ljudi u gradu, birajući pogrešnu stranu zakona, prepuštajući se strasti za moći, seksom i najboljim stvarima u životu – bez obzira da li se one mogu kupiti ili ne. Ova osnovna dramska konstrukcija obeležiće većinu njegovih romana. Bilo da su u pitanju ženski ili muški likovi, to će biti pojedinci koje ne prezaju da učine bilo šta na putu uspeha, slave i bogatstva. Njegov prvenac pun seksa i nasilja skandalizuje puritansku Ameriku i u Filadelfiji dolazi čak do suđenja zbog opscenosti. Na sreću, sud je presudio u njegovu korist, a samim tim doprineo da knjiga postane jos popularnija.

U drugom romanu “Trgovci snovima”, prikazao je same početke filmske industrije u Holivudu sve do dolaska zvučnog filma. Uneo je sva svoja iskustva i prepleo sa istinitim događajima opet uz obilje seksa, melodrama i visokog društva moćnih direktora studija i filmskih zvezda. Već sledeci roman “Kamen za Denija Fišera” doživljava ekranizaciju i u glavnoj ulozi se pojavljuje Elvis Prisli. Počinje vreme slave i bogatstva i Robins živi kao jedan od njegovih likova. Stalno je u društvu žena, starleta, posećuje kockarnice, Plejbojeve klubove, priča se da mu nije bio problem da plaća prostitutke i da ga viđaju u društvu mafijaša. Za sve što napiše otkupljuju mu prava za filmsku adaptaciju, a u filmovima igraju najpoznatiji glumci onog vremena. Bio je pravi plejboj, ženio se tri puta, negde čak pišu pet, šest. Bio je izuzetan zabavljač i rado viđen na svim zabavama, pa su se nekad priče iz njegovog života više prepričavale nego njegovi romani. Ništa manje nije bilo seksa, alkohola i narkotika. Bio je otvoren i prema novom mediju televiziji, rado je davao intervjue i učestvovao u svim vidovima zabavnih emisija. I tu je našao inspiraciju napisavši knjigu “Magnat”, o čoveku koji je bio pionir u radio i TV industriji. Početkom 60-tih odlazi nekoliko meseci u planine Kolumbije i provodi vreme sa grupom bandita. Iz tog iskustva nastaju “Avanturisti” i po ekranizaciji postaju veliki hit sa Lanom Tarner u glavnoj ulozi.

Harold Robins je važio za glavnog učesnika u seksualnoj revoluciji 70-tih i 80-tih prošlog veka. Pisao je otvoreno o seksu, razotkrivao lažni moral, posebno slavnih glumaca i muzičara, moćnika i direktora filmskih studija koji su prednjačili u licemerstvu i razvratu. Družio se sa njima i pisao o onome što je video. Posedovao je vilu na Beverli Hilsu, inače bivše vlasništvo čuvene glumice nemog filma Glorije Svanson, kuću na jugu Francuske, kuću u Akapulku. Pravi vozni park u svojim garažama sa belim Rols Rojsom, kolekciju najpoznatijih slikara: Pikasa, Sagala, dve jahte, jednu u Los Anđelesu, drugu u Kanu. Živeo je svuda po svetu, ali je obožavao Francusku rivijeru, gde je proveo poslednje godine života. Kažu da je zaradio i potrošio 50 miliona dolara. U jednom intervjuu je rekao da piše da bi što više ljudi čitalo njegove knjige, ali i da bi se obogatio, jer obožava da troši novac i da je postao svestan da je njegovo ime postalo moćan brend kada je jednom na aerodromu u Španiji u velikoj knjižari ugledao svuda svoje knjige. Nije razumeo naslove na španskom, ali krupnim slovima napisano njegovo ime gledalo ga je sa punih polica.

Čitaoci su grabili svaku njegovu knjigu, a kritičari secirali u kritikama, međutim njega nije bilo briga. Mnogo je pisao i iza njega su ostali nedovršeni rukopisi koji su i posle njegove smrti, uz dozvolu porodice, dati drugim piscima da ih završe. Harold Robins je umro 1997. u 81. godini. U Holivudu, na Bulevaru slavnih, nalazi se njegova zvezda.

Džeki Kolins je isto kao i Harold Robins bila potcenjivana od strane kritike, a obožavana od strane čitalaca. Zamerali su im jednostavan i siromašan stil pisanja, ali bez obzira na to, svaka njihova knjiga bila je od onih koje nisu mogle da se ostave kada se jednom uzmu u ruke. Toliko interesantni likovi, beskrupolozni moćni ljudi, skandali, ljubavne priče “začinjene” seksom, porodične i poslovne tajne, mafija, kriminal, stvaranja i propasti poslovnih imperija, slavne ličnosti, često inspirisane stvarnim osobama – sve je to garantovalo uzbudljivo čitanje.

“Roditelji su joj postavili ultimatum. Mogla je da bira da li će da nastavi školovanje ili će je poslati kod sestre u Holivud.”

Džeki Kolins je rođena 1937. u Londonu kao srednje dete od troje (starija sestra Džeki i mlađi brat Bil). Otac im je bio pozorišni agent i od rane mladosti je bila opčinjena svetlom pozornice. Škola joj je oduvek bila opterećenje s kojim nije znala da se nosi, te je s 15 godina izbačena iz gimnazije, gde je izostajala s nastave i bila nestašna, pa su profesori po svaku cenu želeli da je se reše. Roditelji, koji takođe nisu uspeli da izađu na kraj s njenim ponašanjem, postavili su joj ultimatum. Mogla je da bira da li će da nastavi školovanje ili će je poslati kod sestre u Holivud. Kakva strašna kazna! “Biram Holivud”, rekla im je bez razmišljanja i odmah se spakovala. Bila je to 1953. godina. Premlada da shvati težinu takve odluke, verovala je da će uspeti da ostvari blistavu glumačku karijeru. Sestra joj je pomogla da dobije nekoliko uloga, ali nastali su i problemi oko dobijanja dozvole za rad, pa su se maštanja o svetskoj glumačkoj slavi brzo ugasila. Razočarana i s manjkom samopouzdanja, 1954. se vratila u London. Iako je iza sebe imala negativno iskustvo neuspelog pokušaja da nešto učini u životu, nije joj padalo na pamet da se vrati u školu. Umesto toga, počela je da izlazi u klubove i da se provodi, pa je ubrzo upoznala prvog muža, udala se i rodila prvo dete. Kasnije je priznala da je u tom periodu imala kratku aferu sa tada 29 godina starim Marlonom Brandom.

“Ono što sam mu pročitala, toliko mu se svidelo da me je nagovorio da se upustim u pisanje.”

Njen prvi brak je kratko trajao i posle dve godine se vraća kod roditelja. 1966, upoznala je 20 godina starijeg vlasnika noćnog kluba Oskara Lermana u kojeg se ludo zaljubila. Venčali su se nakon nekoliko meseci veze i ubrzo dobili dve ćerke, Tifani i Rori. Kasnije je rekla: “Oskar je bio moj anđeo čuvar, čovek kojem dugujem sve sto sam postigla. Nakon rođenja naše prve ćerke pokazala sam mu nekoliko stranica svog dnevnika koji sam vodila kao srednjoškolka. Ono što sam mu pročitala, toliko mu se svidelo da me je nagovorio da se upustim u pisanje. Zanimljivo, kad mi je to rekao, imala sam osećaj kao da je pročitao moje najskrivenije želje.” Džekin prvi roman “Svet je pun oženjenih muškaraca” objavljen je 1968. i postigao je veliki uspeh. Izazvao je brojne komentare, šok i nevericu. Svaka je stranica imala jak seksualni naboj, kao i vrlo eksplicitne opise seksualnih odnosa, što je u ono vreme bilo nezamislivo. Sadržaj knjige toliko je uzbudio javnost da je u Australiji čak zabranjena prodaja. I sama iznenađena tolikim uspehom, Džeki je sa većim samopouzdanjen nastavila da piše. Već sledeće godine objavila je roman “Pastuv” po kojem je 1978. reditelj Kventin Masters snimio film s njenom sestrom Džoan Kolins u glavnoj ulozi. Iako je snimljen bez velikih pretenzija i s relativno malim budžetom, film je već u prvim nedeljama prikazivanja postigao veliku zaradu.

Nakon toga, napisala je scenario i prema svom prvom romanu, a glavnu žensku ulogu ponovo je dobila njena sestra Džoan, čija je filmska karijera u to vreme prilično stagnirala i ovom ulogom se vratila u žižu javnosti i prvu ligu holivudskih glumica. Kako je i taj film zaradio mnogo novca, Džeki je shvatila da ovaj put može u Holivudu da diktira pravila i da utiče na realizaciju filma. Zbog toga se 1980. s porodicom seli u Kaliforniju i nastavilja da piše jednu knjigu godišnje. Pred kraj 1981. napisala je njeno najbolje delo “Šanse” u kojem je stvorila svoj najpoznatiji lik, lepu Laki Santanđelo, ćerku mafijaškog bosa. Toliko je dobro opisala uspon mafijaša Đina i uključivanje njegove ćerke Laki u posao i polako njihovo legalizovanje otvaranjem kazina u Las Vegasu, sukobe sa drugim mafijaškim porodicama, da su je zvali ženski Mario Puzo. Sama je rekla da joj je Laki najomiljeniji lik, jer je toliko slična njoj - odvažna, zna šta hoće i ne boji se da se bori za ono što želi. Sa velikom prodajom knjiga dostigla je popularnost svoje sestre i postala je nezaobilazna osoba na holivudskim okupljanjima. Obe su bile lepe, atraktivne i gde god su se zajedno pojavile: partiji, dodele nagrada, odmah su dospevale na naslovne strane najvećih filmskih trač novina. Kada je 1983. objavila “Holivudske supruge”, roman je prodat u neverovatnih 15 miliona primeraka, Njujork Tajms ju je svrstao među najčitanije autore 20. veka. Slavni holivudski producent Aron Speling je otkupio autorska prava i snimio serijal pod istim naslovom. Džeki je bila razočarana što nije imala veći uticaj na produkciju i kasnije je u ugovorima zahtevala isključivo pravo odabira glumaca. Nižu se novi romani: “Holivudski muževi”, “Rok zvezda” , “Šefica”, “L.A. veze”, “Kobno zavođenje”, “Smrtonosni zagrljaj”… Svaki od njih doživljava ekranizaciju, kao film ili kao mini-serija, što je bilo vrlo popularno 80-tih i 90-tih godina.

“Ako ste pisac, sedite i pišite. Nijedna knjiga se neće napisati sama. Istina, treba naporno raditi. Valjda sada odrađujem ono sto je trebalo da radim kao tinejdžerka kada nisam učila i kad sam bežala iz škole’” rekla je Džeki.

Dzeki Kolins je bila izuzetno zanimljiva osoba, veoma duhovita, volela je zabave, imala je mnogo prijatelja, posebno se družila sa trojicom glumaca koje je upoznala još kao devojka: Majklom Kejnom, Šonom Konerijem i Rodžerom Murom. Mnogo je putovala i išla svuda gde su je pozivali na promocije njenih knjiga. Obožavala je kontakt sa svojim čitaocima. I kada se teško razbolela, nastavila je da piše: “Ako ste pisac, sedite i pišite. Nijedna knjiga se neće napisati sama. Istina, treba naporno raditi. Valjda sada odrađujem ono sto je trebalo da radim kao tinejdžerka kada nisam učila i kad sam bežala iz škole’” rekla je Džeki. Živela je u najlepšem kraju Beverli Hilsa u kući od 5000 kvadratnih metara. Raskošna vila od belog kamena, s velikim bazenom i 18 metara mramornim visokim ulazom, danas je mesto koje posećuju i turistički vodiči Los Anđelesa. Upravo je u toj luksuznoj vili Džeki živela sve do smrti. Svaki je dan ustajala rano, radila po 12 sati, a u pauzama gledala televiziju. Uveče je odlazila na neka od društvenih okupljanja. “Ne bih mogla da radim, a da ne izlazim. Na takvim mestima dobijam inspiraciju, pokupim informacije, osmislim likove. Ja sam pripovedačica, nisam književnica i nisam se ni pretvarala da jesam” - govorila je Džeki Kolins. Napisala je 25 romana prodatih u 500 miliona primeraka.

Još jedna autorka je imala zanimljiv život prepun lepih i tragičnih događaja: pet brakova, devetoro dece i 800 miliona prodatih knjiga. Čak i oni koji nisu pročitali ni jedno njeno delo čuli su za Danijelu Stil – kraljicu ljubavnih romana. Stil je rođena kao Danijela Fernandes Dominik Sulin-Stil u Njujorku. Njen otac Džon bio je imigrant i potomak vlasnika pivare Levenbrau. Njena majka, Norma bila je ćerka portugalskog diplomate. Veliki deo detinjstva provela je u Francuskoj, gde je od malena bila uključena u večernje zabave svojih roditelja. To joj je dalo priliku da posmatra navike i živote bogatih i slavnih, da mašta o glamuru i velikim ljubavima. Roditelji su joj se razveli kad je imala osam godina, a nju je potom odgajao otac, dok je majku retko viđala.

“Odgajana kao katolkinja, čak je jedno vreme razmišljala o tome da postane časna sestra, ipak – nastavila je školovanje i diplomirala književnost i modni dizajn u Njujorku.”

Danijela je počela da piše priče kao dete, a u svojim kasnim tinejdžerskim godinama počela je da piše i poeziju. Odgajana kao katolkinja, čak je jedno vreme razmišljala o tome da postane časna sestra, ipak – nastavila je školovanje i diplomirala književnost i modni dizajn u Njujorku. Još dok je bila na fakultetu, Stil je započela ozbiljnije pisanje, završivši svoj prvi rukopis s 19 godina. Počela je da radi za agenciju za odnose s javnošću u Njujorku pod nazivom Superdevojke. Jedan od klijenata ju je potaknuo da piše, jer je bio impresioniran njezinim slobodnim, originalnim člancima. Predložio joj je da napiše knjigu, što je i učinila.

Njen prvi roman “Povratak kući”, objavljen je 1973. Roman je sadržavao mnoge teme po kojima će njeno pisanje postati poznato, kao što su porodični i ljudski odnosi, tajne iz prošlosti, izdaja, oproštaj, pomirenje…

Danijela Stil se udala za francusko-američkog bankara Kloda Erika Lazara 1965. kada je imala samo 18 godina i rodila je ćerku. Dok je još bila u braku s Lazarom, Stil je upoznala Denija Zugeldera i zaljubila se u njega dok je intervjuisala zatvorenika u zatvoru Lompoka u Kaliforniji. Sve to ne bi bilo neobično da i Zugelder takođe nije bio zatvorenik. Kada je pušten na uslovnu slobodu 1973. preselio se kod Danijele, ali već početkom 1974. se vraća u zatvor zbog optužbe za pljačku i silovanje. U međuvremenu, ona se razvodi od Lazara 1975. i udaje za Zugeldera u zatvorskoj kantini. Ali i taj brak je potrajao jedva tri godine, prepune borbe sa ovisnošću i lažima. Tako komplikovan odnos s drugim mužem inspirisao ju je da napiše “Obećanje strasti” i “Sada i zauvek”, dva romana koja su pokrenula njenu karijeru. Stil se četvrti put udala 1981, za vinara Džona Trejna, koji je usvojio i njenog sina Nika i dao mu svoje prezime. Zajedno su imali još petoro dece, Samantu, Viktoriju, Vanesu, Maksa i Zaru. Danijela je bila posvećena majka i želela je što više vremena da provodi sa decom, tako da je uglavnom pisala noću i spavala samo po 4 sata. Pričala je da je to sve zbog toga što je kao dete bila usamljena i da je uvek maštala o velikoj porodici. Sada kaže da su deca ono najvrednije što ima, iako su odavno izabrali svoj put, najveća radost joj je kada se svi okupe kod nje u kući za praznike. Nažalost i od Džona se razvodi 1995. godine.

Stil se udala po peti put, za finansijera iz Silikonske doline Tomasa Perkinsa, ali i taj brak je raskinut nakon cetiri godine 2002. Danijela je rekla da je njen roman “Klone i ja” inspirisan privatnom šalom između nje i Perkinsa. Godine 2006. Perkins je njoj posvetio svoj roman “Seks i usamljeni billioner”. Posle svega ovoga teško je poverovati da je Danijela poznata kao stidljiva osoba koja se retko pojavljuje u javnosti i daje intervjue, kao i da se veoma trudi da svoju decu i privatni život drži što dalje od tabloida i paparaca. Mnogi sumnjaju i da je to zbog toga što krije još neke tajne iz svoga života, baš kao i neki od njenih junaka u romanima. Živi na relaciji San Francisko – Pariz, nakon što se godinama borila sa strahom od letenja i izlečila se na specijalnoj klinici za lečenje strahova. Njena ljubav prema Parizu savladala je strah od aviona.

Ipak je najzanimljivije kako piše. Stil provodi dve do tri godine na svakoj knjizi, radeći obično na pet projekata odjednom. Prema njenim rečima, nakon što dobije ideju za priču, njen prvi korak je pravljenje beleški, koje se uglavnom odnose na likove. “Moram vrlo dobro da upoznam likove pre nego što počnem - ko su, kako misle, kako se osećaju, šta im se dogodilo, kako su odrasli…” izjavila je. Tako da, dok istražuje za jednu knjigu, ocrtava drugu, a piše i sređuje ostale. Sve svoje romane napisala je na standardnim pisaćim mašinama Olympia SG1. Ima dve na kojima uglavnom piše: jednu u svom domu u San Francisku i drugu u svom domu u Parizu. Njena pisaća mašina u San Francisku u njenom je vlasništvu otkako ju je kupila dok je radila na svojoj prvoj knjizi. Kupila ju je polovnu za 20 dolara.

“Godine 1989. uvrštena je u Ginisovu knjigu svetskih rekorda jer je imala knjigu na listi bestselera Njujork Tajmsa sa najviše uzastopnih nedelja od svih autora - 381.”

Pored pisanja bavila se i raznim drugim stvarima: jedno vreme je imala Umetničku galeriju u San Francisku, zatim je sa Elizabet Arden napravila parfem “Daniele”. Bila je aktivna u raznim organizacijama za pomoć mladima u borbi protiv depresije i droge, te je sama osnovala Fondaciju koja pomaže u lečenju mentalnih bolesti posle najtragičnijeg događaja u životu – samoubistva sina Nika u 19-oj godini.

Počevđi od 1981, Danijela je postala gotovo stalna pojava na listama bestselera Njujork Tajmsa. Godine 1989. uvrštena je u Ginisovu knjigu svetskih rekorda jer je imala knjigu na listi bestselera Njujork Tajmsa sa najviše uzastopnih nedelja od svih autora - 381.

Danijela Stil je napisala 185 knjiga, uključujući preko 140 romana, mnogi od njih su ekranizovani kao filmovi i serije. Njene su knjige prevedene na 43 jezika i mogu se pronaći u 69 zemalja sveta.

Danijela Stil je 2002. godine dobila orden Vlade Francuske kao oficir Reda umetnosti i slova, a 2014. godine je dobila orden kao vitez Reda Legije časti.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili