Izvor: unsplash.com (Fernando Aguilar)
Izvor: unsplash.com (Fernando Aguilar)
Deana Malek - (Bookvalna) |

Ženski likovi u romanima Džilijen Flin

U jednom intervjuu za novine, Džilijen Flin izjavila je kako je tokom čitanja uglavnom nailazila na priče u kojima su muškarci ti koji su nosioci nasilja i besa, te je odlučila da svojim čitaocima pruži nešto sasvim drugačije...

Džilijen Flin odlučila je da kroz nedopadljive ženske likove prikaže upravo obrnuto – način na koji se žene bore sa svojim unutrašnjim demonima.

Prilikom pokušaja realizacije sopstvene zamisli, Flinova je nailazila na brojne prepreke, između ostalog, navela je da su je mnogi izdavači odbili, istim ili sličnim rečima, koje su se uvek svodile na sledeće – “Niko ne želi da vidi žene koje u pričama nisu predstavljene kao heroji”, na šta je Flinova odgovarala: “Izgleda da ipak mnogi žele”.

“Mračna mesta”

“Mračna mesta” predstavljaju spoj trilera, psihologije i porodične drame. U centru zbivanja nalazi se netipičan ženski lik, Libi Dej, čije su otuđenost, neprilagođenost i asocijalnost posledica događaja iz 1985. godine kada je zbrisana cela jedna farmerska porodica. Da je u pitanju netipičan i krajnje nedopadljiv ženski lik, jasno je odmah nakon čitanja prve rečenice romana koju izgovara Libi Dej, a koja glasi – “U meni postoji zloba stvarna kao organ”. Kakav početak knjige!

Žene su Džilijenina jača strana. I to se vidi. Naime, u “Mračnim mestima”, svaki ženski karakter je slojevit, i kao takav maestralno iskrojen. Pritom, uvek je u pitanju karakterizacija ženske osobe koja se bori sa svojim unutrašnjim demonima ili duhovima prošlosti, ili pak žena koja se sopstvenim rukama i zubima batrga u borbi protiv društva, nametnutih pravila, siromaštva. Često su prisutni i motivi žene koja se plaši da napravi prvi korak, da pokuša, i žene koja se boji da se zauzme za samu sebe. Za svoju porodicu. U svakom slučaju, svi autorkini ženski likovi u potpunosti su realni, stvarni i itekako prisutni.

S druge strane, ne mogu a da ne pomenem slabu tačku Džilijen Flin. Njenu Ahilovu petu. Reč je o muškim likovima, naročito onima koje je kreirala u “Mračnim mestima”. Naime, koliko god se trudila da pažnju posveti i suprotnom polu, nije joj uspelo (najverovatnije zbog toliko snažne dominacije ženskih likova) da istu dubinu i slojevitost iskoristi i za izgradnju karaktera muških likova.

Pored značajne uloge ženskih likova u “Mračnim mestima”, posebno želim da napomenem i to da se u ovom romanu Flinova bavi i jednim od gorućih pitanja iz tog perioda, a to je misterija satanističkog kulta koji je harao Amerikom osamdesetih godina dvadesetog veka, uz razmatranje posledica koje su tadašnje sekte ostavljale na društvo, a naročito kako se sve to odražavalo na mlade, povodljive ljude koji su konstantno bili na meti ovih obreda.

“Oštri predmeti”

Odmah da vam kažem, imate moju ogromnu preporuku kako za knjigu “Oštri predmeti”, koju je kod nas izdala Laguna, a koju možete pročitati putem bookmate servisa, tako i za mini istoimenu seriju od svega 8 epizoda, sa fenomenalnom Ejmi Adams u glavnoj ulozi.

Džilijen Flin je “Oštrim predmetima” stvorila čak tri ženska lika koja su tipični predstavnici njenog stvaralaštva, tri ženska lika koja su potpuno suprotna onome što su joj mnogi izdavači sugerisali, da žene u pričama treba da budu predstavljene kao heroji. Navedena rečenica za mene je neverovatna predrasuda kada je motiv žene u pitanju. Zbog čega svaka mora biti predstavljena kao stereotipna majka, domaćica, brižna, pažljiva i nežna žena? Džilijen Flin dokazuje da ipak ne mora.

Kako bi srušila predrasude kada su u pitanju ženski likovi u književnosti, Flinova donosi tri potpuno različite žene, različite po pitanju zrelosti, godina, ponašanja i unutrašnjih previranja, a koje imaju jednu zajedničku crtu – sve tri su podjednako omražene. Pored ovoga, Kamil, Adora i Ama duboko su nestabilne, psihički oštećene i svaka je na svoj način nemilosrdna.

Nosilja “Oštrih predmeta” definitivno je lik Kamil Priker, novinarke koja je dobila zadatak da se vrati u svoj rodni gradić kako bi napisala članak o ubistvu dve devojčice. Nesporno je da se lik ove duboko psihički oštećene novinarke većinskom delu čitalačke publike nimalo neće dopasti, ali upravo je takav prikaz glavne junakinje izuzetno hrabar potez Flinove, naročito imajući u vidu da mnogi čitaoci žude za poistovećivanjem sa književnim likovima, a ovde autorka ne pruža nikakvu mogućnost za tim, čak i odbija svoje čitaoce, udaljava ih od glavne junakinje i sporednih ženskih likova.

Zaključak

Moram još jednom da se osvrnem na intervju kojim sam započela ovaj tekst. Naime, u njemu sam pronašla i jedan autorkin citat koji, po mom mišljenju, u potpunosti sumira njen odnos prema ženskim likovima – “Postoje dobre žene i loše žene i promašene žene. A ove su svakako najinteresantnije”.

Posebno mi je bio zanimljiv osećaj koji su Džilijenini glavni ženski likovi tokom čitanja probudili u meni s obzirom na to da sam stekla utisak da je Flinova namerno stvarala nedopadljive ženske likove, namerno se trudila da čitaoci osete odbojnost prema njima, ali, sasvim suprotno, koliko god ti likovi bili omraženi, na kraju je stvoren potpuno suprotan efekat – čitaoci (uključujući i mene) ih naprosto obožavaju; baš kao što se i Grdana voli – ko još ne voli Grdanu?!

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili