Teodora Milenković (Dora i knjižica)
Teodora Milenković (Dora i knjižica)

Tri razloga zbog kojih volim da čitam trilere

Kada me pitaju koji žanr najviše volim da čitam, bez mnogo razmišljanja kažem da su to trileri, ali me niko dalje nije pitao zbog čega je to tako.

Hajde da izdvojim samo tri razloga za početak.

Poći ću od nečega za šta verujem da većini bude prva asocijacija kada neko priča o ovom žanru. Uzbudjenje. Trileri su bez sumnje žanr koji čitaocima donosi uzbuđenje. Dinamična radnja obgrljena misterijom i napetim trenucima usled kojih se napinjete dok čitate a da toga niste ni svesni jedan je od razloga mog uživanja pri čitanju trilera. Rekla bih da po prirodi i nisam avanturista, ali se uživim dok čitam o tome kako drugi doživljavaju to. Jurnjava, mozganje o krivcima, strah koji vreba iza svakog ćoška, postepeno odmotavanje klupka pomenute misterije… Sve ovo je zastupljeno u romanu Senka vetra Karlosa Ruisa Safona. Svaki grad je nekad utonuo u tamu pre nego što je ugledao svetlost, a Barselona nakon Drugog svetskog rata je mnogo mračna i povoljna za rađanje ovakve priče. Dečak Danijel pati zbog gubitka majke i sticajem okolnosti dolazi do misteriozne knjige Senka vetra koju je napisao Hulijan Karaš. U potrazi za još nekom knjigom istog autora saznaje da neko uništava sve njegove knjige. Potraga se nastavlja, a uzbuđenje postepeno raste i vi šetate mračnim ulicama Barselone tražeći osobu koja je toliko zla da uništava nečije knjige. Ili pak nije?

Drugi razlog je saznanje o lošim stvarima širom sveta. Dobro, ovoga sam i bila svesna, pre će biti saznanje o tome koliko okrutni zločini postoje. Ne, ne zločini, ljudi. Bubašvabe je drugi deo serijala o detektivu Hariju Huleu i radnja je smeštena na Tajland. Naime, norveški ambasador pronađen je mrtav, ali da stvar bude gora, na mestu koje i nije prikladno za jednog ambasadora. U pokušaju da izbegnu skandal, šalju Harija iz Osla kako bi čim pre pronašao krivca. Ovde ne čitamo samo o ubistvu osobe koja naizgled ima poziciju i moć, nego uočavamo jezive prizore sporednih ulica Bangkoka. Sasvim je logično da svako mesto ima onu sjajnu stranu, spremnu za turiste, goste, pokazuje ono najbolje od svega, a sve loše sakriva pod tepih dok se on ne pretvori u jedno ogromno brdo. Možda nije pohvalno što mi se dopada da čitam o ovome, ali trileri vam nude kompletnu sliku današnjice. Prvi korak ka boljitku je da osvestimo ono loše.

Treći razlog moje ljubavi prema trilerima je psihološki osvrt na likove. Volim kada nam pisac pruži detaljan prikaz karaktera ubice, da li kroz celu knjigu malo po malo, ili na samom kraju, svejedno. To je ključno za razumevanje ili pokušaj razumevanja osobe koja je načinila toliko loših dela ili pak ubistava. Nakon knjige Sneško neću više posmatrati istim očima te snežne bucmaste čovečuljke na ulicama. Koliko čovek treba da bude domišljat, bolestan, inteligentan ili čudan da jednog snežnog slatkog čovečuljka pretvori u strašnog i skaradnog?

Fascinantno je šta ljudski um može da kreira. Zapanjujuće je koje sve sitnice iz detinjstva i rane mladosti mogu da ostanu duboko ukopane u nama pa izmaknu kontroli i naprave totalni haos. Sigurna sam da svi možemo izvući neke pouke iz trilera, a pre svega osvestiti ono loše oko nas i u nama samima kako bismo sprečili da preraste u katastrofu.

Autor teksta: Teodora Milenković (@dora_i_knjizica)

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili