Izvor: Marko Kovačević (Instagram: @Bukmarkić)
Izvor: Marko Kovačević (Instagram: @Bukmarkić)

Da li je bolja pobuna edukacijom ili oružjem?

Sve se više i više čita književnost manjih evropskih država. Da, uvek se možemo vrlo lako vratiti na englesku ili američku scenu, ali zašto ne uživati u rečenicama koje su izašle iz neke države o kojoj možda baš ne znamo mnogo?

Evropa nije samo Francuska, Španija i Turska, već i druge, malo manje ’’komercijalne’’ države kao što je Letonija. A ako se zapitate, ubeđen sam da niste pročitali ni jednu knjigu nekog letonskog pisca, i da o istoriji ove države baš i ne znate mnogo. Roman U senci Petlovog brda letonskog pisca Osvaldsa Zebrisa, dobio je evropsku nagradu za književnost, i za srpski jezik je izdat u izdanju izdavačke kuće Areté. Ona, iako spada u žanr savremene letonske književnosti, uzima jednu godinu iz prošlog veka, i kroz jednu vrlo interesantnu prizmu i nemio događaj iz letonske istorije pokušava da nam da odgovore na pitanja koja možemo imati i u 2018.

Priča je smeštena u Rigi, u toku 1905. godine. Ova godine ja svakako bitna za istoriju kako Letonije tako i carske Rusije, jer je velika revolucija bila upravo tada, a ulicama su se šetali kako anarhisti, odnosno pobunjenici carske Rusije, tako i ovi drugi koji su smatrali da je ovakav način vođenja države upravo najbolji. Glavni junaci ovog romana su dva prijatelja, koji su bili izuzetno bliski u budućnosti, ali ih je život odveo na dve različite strane. Koliko jedan smatra da se prava pobuna dešava kroz edukaciju, drugi smatra da je oružje to što bi trebalo koristiti. Ovo je upravo i način na koji naša priča počinje – opisom jednog starca koji se čini da je kidnapovao dvoje dece. Ono što se od samog prvog poglavlja shvata jeste da ni ovaj starac, odnosno zamaskirani čovek, ne želi da naudi ovoj deci, ali on smatra da je ovo pravi potez koji je anarhija trebalo da preduzme. Upravo ovim, Zebris postavlja sledeća pitanja - da li je u vreme rata i pobune u redu dopustiti da neke neetičke norme budu potpuno etičke? Da li je prava pobuna ona koja budi strah u ljudima, ili je možda to putem obrazovanja?

Čitanje “U senci Petlovog brda” je definitivno drugačije nego čitanje bilo kog drugog istorijskog romana. Pre svega, istorijski kontekst koji nam je dat nije nešto preterano poznat širim narodnim masama, što nas automatski stavlja u položaj da obratimo pažnju na sve detalje kako bi u glavi stvorili tu ratnu atmosferu. Zebrisove rečenice su dosta dobre, i apsolutno se vidi iz kog razloga je on vrlo cenjeni letonski pisac. Ipak, ovaj roman je sve sem jedno lako štivo. Iako je prilično kratko (broji sve nekih 170 stranica u štampanoj formi), za njega se ne može izdvojiti jedno popodne. Zebrisova narativna tehnika je dosta zbunjujuća, na momente nas vraćajući u prošlost, pa u budućnost, pa opet u sadašnjost, što vrlo lako može odvratiti čitaoca da završi ovaj roman.

No, bilo kako bilo, naracija Osvaldsa Zebrisa i rečenice kojima piše su vredne bar da se ovaj roman pokušati čitati. Ovo možda nije tematika koja će zanimati mnoge, jer pre svega nije sama pobuna cilj ovog romana, već šta pobuna, pa i sam rat, budi u ljudima, i da li je to u redu. Ovo je svakako nešto o čemu ne čitamo mnogo, a U senci Petlovog brda nas zaista tera na razmišljanje. Ukoliko očekujete neku dobru i bogatu prilu, onda ovo možda nije roman za Vas. Ako, pak, sa druge strane, želite nešto kratko o čemu niste mnogo čitali, volite savremenu književnost i od romana tražite da Vas dublje dirne i da Vas natera da razmišljate o nečemu još, U senci Petlovog brda je super izbor.

Autor teksta: Marko Kovačević (@Bukmarkic)

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili