Fjodor Dostojevski 1872. / foto: Wikipedia
Fjodor Dostojevski 1872. / foto: Wikipedia
Danijela Tomašević |

Tri ljubavi kockara

Fjodor Dostojevski, jedan od najvećih svetskih pisaca, vodio je buran, turbulentan, život pun obrta i nemira, a onda se skrasio pored Ane

Jedne ne tako davne novogodišnje večeri muž me je iznenadio izborom poklona koji sam oduvek želela, a nikada se, iz nejasnog razloga, nisam uputila da ga sama kupim. Valjda sam, iz čiste ženske radoznalosti testirala sebe, njega, svoj izbor.. Ako je pravi – znaće. I eto, ispod jelke je pored šljaštećih kutija, skromno izvirivao paket umotan u običan knjižarski papir. Jednostavno i raskošno u isto vreme. Potpuno sam podetinjila u trenutku slutnje, pocepala naglo omot bez osaćaja griže savesti i poskočila, uaaauuu…. komplet knjiga – Dostojevski.

Kada vratim sećanja na taj momenat, pomislim da sam čak i previše drsko srušila red knjiga na centralnoj polici i na taj način zamolila gospodu umetnike da se pomere jedan red naniže, kako bih ovog vanvremenskog književnika spustila na tron da sija kao sunce u zenitu.

“Poznavanjem ljudske prirode stvarao je moderne psihološke romane koji danas čine najbolja ostvarenja svetske književnosti.”

Nije me fascinirala samo njegova umešnost pisanja, psihologija likova, paradoksi koje nose, poniranje u njihovu dušu već čitav njegov život i dela koja su izranjala iz njega. Poznavanjem ljudske prirode stvarao je moderne psihološke romane koji danas čine najbolja ostvarenja svetske književnosti. Njegova dela govore o strasti, sujeti, egoizmu i ponorima duše koje ljudi nose u sebi potpuno nesvesni tih dubina.

Prekretnica u životu mladog Dostojevskoj desiće se pedestih godina devetnaestog veka, u vreme revolucionarnih ideja u Rusiji, dok se još kretao u tajnom društvu progresivnih intelektualaca - revolucionara, koji su prihvatili i propagirali socijalističke teorije. Taj talas mladosti, etuzijazma i vere u promene, krajem aprila 1849. odvešće ga u zatvorske odaje Petropavlovske tvrđave, nakon čega će sa ostalim revolucionarima biti osuđen na smrt. Nedelju dana posle svog dvadesetosmog rođendana, čekaće u redu za odstrel, da u neverici čuje glas egzekutora koji poziva na pucanj. Pucanj koji bi, da je odjeknuo, pored mladih revolucionara tada ubio i najveća svetska književna dela. Kao u nekom napetom filmu, u poslednjem momentu, stići će carev dobošar sa ukazom o pomilovanju. Car Nikolaj I će u velikoj svojoj milosti svim osuđenicima pokloniti život ali i progon u Sibir.

Radni sto Fjodora Mihajloviča Dostojevskog / foto: wikipedia
Radni sto Fjodora Mihajloviča Dostojevskog / foto: wikipedia

Da li je ovaj poklon paket koji mu je život udelio na ne tako veličanstven način, osvetlio njegov talenat, nikada nećemo saznati. Činjenice ukaziju da je četvorogodišnja patnja u Sibiru, moderno rečeno, bila karma oko koje će se opisati čitav njegov budući život.

Potpuno životno potonuće, nesigursnost, žudnje za ljubavlju i neuredan život umetnika toga doba, bacio ga je emotivno nespremnog, u ljubavni trougao svog sibirskog prijatelja i njegove žene Marije Dmitriјеvne Isajeve. Njihov odnos, iako kasnije krunisan brakom, je više odražavao spoj duša u očaju nego iskreno razumevanje, strast i istinsku ljubav. Bračni život je do poslednjeg dana bio prožet samo patnjama koje su nanosili jedno drugom. Mariju Dmitrijevnu je kasnije opisao u romаnu „Poniženi i uvređeni”, gradeći lik Nataše, žene koja je istovremeno bezgranično volela i nepodnošljivo mučila voljenu osobu.

Ana Grigorijevna, Fjodor Dostojevski, Marija Dimitrijevna / izvor: dialogos.ba
Ana Grigorijevna, Fjodor Dostojevski, Marija Dimitrijevna / izvor: dialogos.ba

Kako je Dostojevski voleo i koga, u kojoj životnoj fazi, objediniće u svom delu “Kockar” koji je zapravo centar oko koga se koncentrično šire sve ljubavi ovog pisca. “Kockara” je počeo da piše pored uzglavlja, već bolesne, prve supruge Mаriјe Dmitriјеvne. Glavna i fatalna junakinja u romanu zove se isto kao i njegova tadašnja ljubav Apolinarija Prokofijevna а roman je završio, diktirajući ga, stenografkinji i budućој supruzi Ani Grigorjevnoj.

“Apolinarija Prokofijevna Suslova je ostavila dubok trag u romanima čuvеnоg piscа. Gotovo u svakom njegovom delu mogu se prepoznati obrisi Apolinarijinog složenog karaktera. “

Mladu i šarmantnu Apolinariju Prokofjevnu upoznao je na jednoj od svojih književnih večeri, koje su među naprednom mladom generacijom, bile prilično popularne. U to vreme ona je imala 22 godine a on dvadeset više i bio je oženjen. Bila je lepa, mlada, slobodna, sličnih interesovanja i potpuna suprotnost njegovoj tadašnjoj ženi Mariji Dmitriјеvnoj. Аpolinarija ga je često ostavljala i imala veze sа drugim muškarcima. Каdа је Dostojevskom umrlа prva žena Apolinarija је hladnokrvno odbila njegovu bračnu ponudu. Na sve se nadovezala i  vest o smrti brata, koja je samo nastavila niz loših dešavanja, koja su ga u potpunosti slomila. Dostojevski pada u depresiju, počinje da se kocka i zadužuje.

Napoznatije delo “Zločin i kazna” napisao je u izuzetno kratkom roku da bi isplatio kockarske dugove. Kako ga je izdavač ucenjivao da objavi još jednu knjigu, dovršio je i “Kockara”.

Apolinarija Prokofijevna Suslova je ostavila dubok trag u romanima čuvеnоg piscа. Gotovo u svakom njegovom delu mogu se prepoznati obrisi Apolinarijinog složenog karaktera. Ima je u požrtvovanoj Dunji iz „Zločina i kazne”, u delu “idiot”, vidimo je u strastvenoj i neuravnoteženoj Nastasiji Filipоvnој, u ponosnoj i nervoznoj Lizi iz knjige „Zli dusi”, а najupečatljiviji odraz je Pоlinа, glаvni lik romana ”Kockar”.

Kroz sva dalja dela, ali i kroz preostali život, vraćao se opisu njenog lika i nosio sećanje na njenu nežnost i surovost. U dubini dušе i tela ostao je veran ovoj zanosnoj, brutalnoj, nevernoj i tragičnoj ženi – tako u svom opisu dovršava sliku o ovoj četvorogodišnjoj vezi ruski istoričat i kritičar Mark Solonjim.

Аnа Grigorijevna Snitkina pomagala je Dostojevskom kao stenografkinja dok je pisao roman “Kockar”. Kao da je to njegovo treće emotivno doba tražilo i našlo spokoj u vernoj, tolerantnoj i mudroj Аni Grigorijevnoj. U ovom braku Dostojevski je stekao stabilnost koja mu je toliko nedostajala i osetio je čvrsto tlo pod nogama. Da li je Ana Grigorijevna znala koji teret treba da ponese i u šta se uplela to nikada nećemo saznati, a uplela se, po rečima Turgenjeva, sa - ruskim Markizom de Sadom.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili