Izvor: @knjigatron (Milica Đorđević)
Izvor: @knjigatron (Milica Đorđević)
Milica Đorđević |

Javnim nastupom ka boljem sutra

Kada sam imala deset godina bila sam u poseti ostrvu Vido nadomak Krfa. Na putu do tamo sam se sprijateljila sa vodičem...

Na putu do tamo sam se sprijateljila sa vodičem, devojkom čijih sam godina sada, i u jednom trenutku me je pitala da li želim da izrecitujem pesmu Milutina Bojića „Plava grobnica” kada budemo bacali ruže u more u čast sprskim vojnicima. Nesigurno sam prihvatila i malo je reći da sam napravila pravi kuršlus! Pola stihova se nije čulo a pošto je pesma bila štampana neurednim kurzivom dosta reči sam izgovorila pogrešno, što je nažalost bila ona druga polovina koja se itekako čula. Turisti su se komešali pokušavajući da se ne smeju na tako ozbiljnom mestu a vodič na putu do kuće nije više bila toliko druželjubiva. Meni su se graške znoja slivale niz čelo i pogledom sam tražila mamu i tatu. Sutradan sam provela pokušavajući da zaboravim svoj doprinos ovom važnom delu istorije i tako se moj strah od javnog nastupa uvio u jedno čvrsto klupko koje sam narednih godina mukotrpno pokušavala da odvijem.

Jedan od načina na koji sam pokušavala, a i dalje pokušavam da se iskobeljam iz tog zamršenog koncepta govorništva jeste učenje od najboljih. Ako postoji jedno mesto na internetu u kome se nalaze svi borci za bolje sutra od kojih mnogo možeš da naučiš o govorništvu onda je to TED - skup konferencija gde ljudi iz svih delova sveta predstavljaju svoje ideje najbolje što umeju. Te nije bilo čudno kada sam skočila da pročitam knjigu “TED govori” Krisa Andersona čim sam je spazila na Bukmejtu. Desetogodišnjakinja u meni je videla svetlo na kraju tunela.

Kris Anderson je preuzeo vođstvo u TED-u 2001. godine, nakon što je njegov biznis, u koji je uložio petnaest godina truda, propao. Čuvši da dotadašnji koordinator konferencije neće više voditi TED, od osamsto ljudi koji su godišnje prisustvovali programu pojavila se svega šačica njih koje je Andersonov govor morao da ubedi u opstanak TED-a. I tako je blistava karijera koja je usledila i učinila TED onim što je danas zapravo zasnovana na smotanom ali uspešnom petnaestominutnom govoru koji je Kris održao pre osamnaest godina.

Ova upečatljiva priča je uvertira detaljnog priručnika koji objašnjava i najsitnije pojedinosti javnog nastupa. Čitajući o osnovama i različitim govorničkim alatkama, možete naučiti odakle da počnete u slučaju da nemate iskustva u javnom nastupu ili ste previše uplašeni da steknete isto, a možete i dopuniti već postojeće znanje zanimljivim i korisnim cakama. Anderson koristi primere najuspešnijih govornika i načina na koji su predstavili svoje ideje kako bi stavio akcenat na iskrenost, ranjivost i duhovitost. Kada bi se izlaganje teorija i tehnika u ovoj knjizi pretočilo u TED govor shvatili biste da su to dve iste stvari i da Kris i njegov tim itekako znaju o čemu pričaju.

Ipak, postavlja se pitanje: „Šta ovu knjigu čini drugačijom od bilo kog drugog priručnika za komunikaciju?”

U najboljem pokušaju da objasnim svoj složen utisak rekla bih da njenu posebnost upravo čini saznanje da desetogodišnja, nervozna i uplašena ja jeste ista ona na čijem mestu su bili govornici od kojih danas učim. Pa i sam Anderson, koji svom petnaestominutnom govoru, kako kaže, sa ove tačke gledišta ima svašta nešto da zameri. Ali Kris je priznao da se njegov govor, uprkos nezgrapnosti, ipak završio uspehom. Naravno, Andersonova karijera i moji skromni projekti uopšte nisu isto, ali je istina da je i moj najgori nastup bio početak nečeg važnog. On me je podstakao da u narednim godinama snimam video klipove, pričam o onome što mi je zaista važno, da se prijavljujem za svaki projekat na faksu i dajem sve od sebe da pokažem uplašenoj devojčici u sebi da sutra može da izgleda bolje. Čoveče, podstakao me je i da se po prvi put isprobam u pisanoj formi pored ljudi koji to rade godinama i da pred svima vama iznosim svoje utiske o knjigama najbolje što umem. Dakle, Anderson razbija mit savršenog govornika. Razbija mit nekoga ko se sa odličnom sposobnošću prenosa zamisli, ideja i stavova jednostavno rodio, ujedno gradeći viziju budućnosti u kojoj svakim danom radite na razvijanju istih tih kvaliteta. Ovo nam govori o tome da je jedini način da se izgradi bolje sutra težnja ka istom.

Te umesto da pri okretu poslednje stranice steknete utisak da vam je primenjivanjem svake od ovih tehnika zagarantovan tron u carstvu govorništva, ono što dobijate je daleko vrednije. Ova knjiga je poput hladnog povetarca koji je onomad dolazio sa mora i hladio mi orošeno čelo i reči ohrabrenja od strane roditelja pri povratku u hotel. Ona svodi neverovatne pronalaske u nauci na osnovu od koje se gradi i odlična recitacija ispred dvadesetak ljudi. Ova knjiga je dokaz da su ove dve stvari, za koje nikada ne bismo pomislili da se ogledaju jedna u drugoj, obe značajni doprinosi, da li globalnom ili sopstvenom, ali podjednako važnom sutra.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili