Sve što ti nikad nisam rekla / foto: Milan Aranđelović
Sve što ti nikad nisam rekla / foto: Milan Aranđelović
Milan Aranđelović |

Porodična tragedija koja otvara oči

Debitantski triler koji nam donosi izuzetni portret porodične psihopatologije

Nije bilo teško biti žena sredinom minulog veka u Americi. Jedino što društvo od tebe očekuje jeste da budeš lepa, umiljata, da znaš da kuvaš, pereš veš, peglaš i rađaš decu. Sve ostalo prepusti muškarcima i ne zamaraj previše svoj mozak.

Ali šta ako neka žena za sebe želi drugačiju sudbinu? Upravo je to poželela Merilin. Umesto domaćinstva, želela je da ide na časove tehničkog. Umesto da upiše neki nebitan društveni fakultet ili, što bi bilo primerenije njenom polu, da zabatali bilo kakvo školovanje i odmah se da u lov na prigodnog supruga, ona je želela da postane doktorka.

Naravno da joj je društvo na svakom koraku postavljalo prepreke. Od majke koja nije ni razumela šta njena ćerka zaista želi, pa do profesora, kolega sa koledža…

U to doba ništa lakše nije bilo ni biti Kinez u Americi. Jedino što društvo od tebe očekuje jeste da budeš glup, da ne razumeš mnogo engleski jezik, da klimaš glavom superiornim belcima i, generalno, svakim gestom pokazuješ svoju rasnu inferiornost. A najbolje bi bilo da nikada nisi ni došao u Ameriku.

“Roman o svim onim prećutanim osećanjima, željama, slabostima, nadama i o svemu onome što i inače postoji i što je svima nama poznato iz naših porodičnih priča i korena, a što može dovesti do porodičnih nesporazuma i katastrofa.”

Šteta što to niko nije objasnio Džejmsu Liju. Njegovi roditelji su se doselili u Ameriku i prihvatili pravila igre. Tata je postao domar u školi, a mama sluškinja u jednoj belačkoj kući. Iako rođen na američkom tlu, niko nikada nije poverovao da je Džejms pravi Amerikanac.

Amerika tog doba nije prihvatala tu vrstu razlikovanja. Čak ni najbolje škole, a potom i diplomiranje na Harvardu nisu pomogle Džejmsu da „pravi Amerikanci“ aminuju njegovu pripadnost njihovoj naciji. Šikanirali su ga svi. Od školskih drugova, do kolega na fakultetu, a kasnije i na poslu.

Nije pomoglo ni to što je odabrao da će predavati temu koja se bavi američkim kaubojima. Mnogi studenti su to shvatili kao provokaciji i uvredu te su u znak protesta napuštali njegova predavanja.

Jedan od retkih studenata koji je ostao u klupama tokom Džejmsovog prvog predavanja bila je mlada brucoškinja Merilin.

Ona je znala šta znači bit drugačiji. Biti stranac u sopstvenoj zemlji. Boriti se protiv svih tuđih očekivanja. I kao što svaka ptica svome jatu leti, tako su se ovo dvoje otpadnika odmah prepoznali. Ili su, makar, mislili da je tako. Za istinsko prepoznavanje biće potrebno da prođe gotovo dve decenije zajedničkog života i jedna velika porodična tragedija.

“Bestseler New York Timesa.”

U svakom slučaju, istinska spoznaja ili tek privid, doveli su ovo dvoje crnih vrana do braka i zajedničkog života.

Trebalo bi napomenuti i da je u to doba u većem delu SAD njihov brak bio zakonski zabranjen. Na rasno mešanje nije se baš blagonaklono gledalo čak i u državama i oblastima u kojima je bilo legalno sklopiti brak sa osobom koju volite, ali je, eto, druge rase.

Njihov brak je bio skladan i bez većih trzavica. Prvo je došao Nejt, zatim Lidija i na koncu Hana.

Za razliku od Nejta i Hane za koje je bilo očigledno azijsko poreklo makar jednog roditelja, Lidijin usud je bio to što je imala majčinu plavu kosu i belački oblik lica i očiju.

Ona je mogla da se uklopi. Ona je sada mogla da postigne sve što njeni roditelji nisu mogli, a za čim su žudeli.

Lidija je mogla da postane doktorka umesto njene majke. Lidija je mogla da bude prihvaćena i popularna u školi. Onako kako njen otac nikada nije mogao da bude.

Ako pitate njene roditelje Lidija je mogla da postane sve što poželi. Sve dok je to što oni žele da ona želi.

“Nagrada APALA za najbolji roman 2015.”

Naravno, roditelji totalno ignorišu ostalo dvoje dece. Sve svoje nade, želje i žudnje usmerili su u plavokosu i svetloputu Lidiju. Ona će imati svu njihovu pažnju i podršku.

A onda, negde oko svog šesnaestog rođendana, Lidija je nestala. Uskoro će njeno beživotno telo biti pronađeno na dnu obližnjeg jezera.

Da li je ubijena ili se ubila? I dok članovi porodice Li, svako iz svog ugla, razmišljaju o razlozima koji su doveli do tragedije, dok se klupka njihovih života, misli, motiva, ideja i frustracija odmotavaju pred čitaocima, sve smo bliže otkrivanju najvažnijeg odgovora. Odgovora na pitanje – ko je kriv?

Ovo su temelji na kojima počiva roman „Sve što ti nikad nisam rekla“ Selest Ing koju je, u prevodu Eli Gilić, objavila izdavačka kuća „Laguna“.

Savršeno napisana priča o sasvim običnoj i, gotovo, tipičnoj porodici. Roman o svim onim prećutanim osećanjima, željama, slabostima, nadama i o svemu onome što i inače postoji i što je svima nama poznato iz naših porodičnih priča i korena, a što može dovesti do porodičnih nesporazuma i katastrofa.

Zašto nam nije rekla?

Zašto je ćutao?

Da sam samo znao kako se oseća?

Trebalo je da mu to kažem.

Sve su ovo tako poznate rečenice koje često pomislimo, ali tek nakon što bude kasno. Prekasno da bismo ispravili porodične krive Drine i uništene živote.

Upravo zato je knjiga „Sve što ti nikad nisam rekla“ knjiga o svima nama.

U pitanju je roman prvenac američke autorke za koji je dobila brojne književne nagrade. Njen drugi roman, „Na sve strane mali požari“, daleko je poznatiji zahvaljujući seriji koja je snimljena na osnovu njega, dok je treći roman, „Our Missing Hearts“ , objavljen je ovog oktobra u Sjedinjenim državama. Nadamo se da će i ta knjiga uskoro naći put do srpskih čitaoca.

Sa delom Selest Ing upoznao sam se, pre svega, zahvaljujući seriji „Na sve strane mali požari“ koju je 2020. godine emitovala televizijska mreža „Hulu“. Kako mi se serija izuzetno dopala, odmah sam poželeo da pročitam i istoimenu knjigu na osnovu koje je serija i snimljena. Knjiga mi se takođe svidela, te sam odmah dobio poriv da pročitam i prvu knjigu mlade autorke. Međutim, ovaj roman je u knjižarama već bio rasprodat, te sam ostao uskraćen za to zadovoljstvo. Kada sam nedavno počeo da čitam knjige preko Bookmate servisa, jedna od privih knjiga koje sam potražio bila je upravo „Sve što ti nikad nisam rekla“. Na moje oduševljene knjiga je bila tu i konačno sam mogao da je pročitam. Sa velikim zadovoljstvom i uživanjem. Da stvar bude bolja sve ovo se dešavalo tokom mog puta na Krit. Tako sa zahvaljujući Bookmate-u na Kritu došao do knjige koju u Srbiji nisam mogao da nađem u knjižarama. Ovo je još jedna od prednosti aplikacija sa elektronskim knjigama. One ovde nikada neće biti rasprodane, već će uvek biti dostupne. U Srbiji, na Kritu ili bilo gde. I bilo kada.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili