Naslovna strana romana Šta ćemo sad / foto: Milica Stojiljković
Naslovna strana romana Šta ćemo sad / foto: Milica Stojiljković
Milica Stojiljković |

Jedini način da budeš srećan je da slušaš sebe

O romanu Šta ćemo sad: Duhovito, iskreno, dirljivo istraživanje ljubavi, prijateljstva i emocionalnog lavirinta

Kada dođemo u određene godine susretnemo se sa očekivanjima drugih i društvenim normama. Završi fakultet, udaj se, rodi dete. Budi savršen, da ti neko ne zameri nešto. A opet ćeš nekome da smetaš i ako uspeš da sve ostvariš onako kako treba.

Sve u svemu – narodu se ne da ugoditi. Čak i najpozitivniji, najinteligentniji ljudi koji su doprineli poboljšanju celog čovečanstva sigurno su se susretali sa neprijateljima, neodobravanjem i očekivanjima koja nisu ispunili, pa su nosili titulu „čudaka“ ili bili totalno neshvaćeni i potcenjeni za života.

Naš uspeh ogleda se u tome koliko smo sposobni da se nosimo sa očekivanjima i mišljenjima drugih ljudi. Budimo se sami, sami odlazimo na spavanje, kada se sve sabere i oduzme – mi jedini živimo svoj život. Jedini način da budeš srećan je da slušaš sebe. Uprkos društvenim standardima, uprkos drugim ljudima, niko nije u našoj koži.

Pričaćemo na ovu temu iz ugla glavne junakinje knjige „Šta ćemo sad?“. Tori je izuzetno uspešna. Ona drži Ted talk, putuje svetom, ima hiljade fanova na društvenim mrežama, knjiga koju je napisala je bestseler i promenila je živote mnogim devojkama. Ona nije srećna.

Knjiga pokreće mnoga pitanja. Na prvom mestu bavi se time da Tori ne zna da li želi da se uda i rodi dete. U stalnom je premišljanju da li je to uopšte za nju, kao i da li je njen partner prava osoba za porodicu i za ceo život. Društvo joj nalaže da je napunila preko trideset godina i da je došlo njeno vreme za takve odluke. Ona više nije shvaćena ozbiljno među prijateljicama jer nema decu. One su preokupirane svojim načinom života da bi mogle da razgovaraju sa njom i razumeju je. Tori će poludeti kada njena najbolja drugarica Di zatrudni. Jedino je ona razumela i delila stavove, a preko noći se to promenilo.

S druge strane, posmatramo temu veza. Torin dugogodišnji dečko je nezainteresovan za brak, decu, čak i razgovor o tome. Nju muči jer ne pronalazi podršku u njemu, on ne deli entuzijazam oko njenih postignuća. Ipak, svesna je da se vole, na neki poseban način. Stalo im je, ali se njihovi ciljevi ne poklapaju. Kroz knjigu pratimo njihov odnos paralelno sa svim kroz šta Tori prolazi.

Smatram da ćete se u knjizi ili pronaći u nekom segmentu ili će vas izluđivati. Previše je realna. Imate utisak kao da ste u Torinoj glavi i čitate joj misli koje nisu ni najmanje prijatne. Ona se dvoumi, ona ne zna da li je u pravu ili greši, ona ne zna kako da postupa i boji se da se ponaša kako želi.

Iako je knjiga, generalno gledano, predvidljiva, mislim da je interesantna jer se o ovim temama i dalje ne priča dovoljno. Kod nas je i dalje tabu tema, kao da je ustaljeno

  1. Voditi se društvenim normama
  2. Trpeti nešto što ti ne odgovara samo da bi ispunio društvenu normu.

Knjiga je pisana jednostavno, nije na zavidnom nivou što se tiče stila, ali je jako dobro zašla i opisala misli jedne obične osobe koja prolazi kroz krizu, jednu veliku životnu krizu dok nema nikoga sa kim bi mogla da podeli svoj problem.

Da li će vam ova knjiga biti poučna ili dosadna – to zavisi od vaših preferencija, a ja vam za kraj današnjeg teksta želim da uvek slušate onaj unutrašnji glas šta vam govori jer će vam samo on reći istinu.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili