Ujedinjene nacije su 2012. godine, nakon što su 193 zemlje članice glasale „za“, donele odluku da se početak proleća ujedno proglasi i Međunarodnim danom sreće / foto: canva
Ujedinjene nacije su 2012. godine, nakon što su 193 zemlje članice glasale „za“, donele odluku da se početak proleća ujedno proglasi i Međunarodnim danom sreće / foto: canva
Deana Malek |

Fredrik Bakman piše knjige koje stavljaju osmeh na lice

Proleće važi za jedno od najlepših i najšarenijih godišnjih doba, a ono je posebno još i iz razloga što se tada obeležava i najsrećniji dan u godini!

Na predlog Kraljevine Butan 2011. godine, pokrenuta je inicijativa za uvođenje praznika kojim bi se pokazao značaj sreće, na koju mi često ne obraćamo pažnju u meri u kojoj bi trebalo. Inače, Butan je zemlja koja je na osnovu istraživanja sprovedenog 2006. godine proglašena za područje sa jednim od najsrećnijih ljudi na svetu. Ako ste se pitali gde se ona nalazi – evo odgovora: ova kraljevina predstavlja planinsku državu u Južnoj Aziji, koja je smeštena na istočnom delu Himalaja, a okružena je Kinom i Indijom. Ova zemlja nikada nije bila kolonizovana i oduvek neguje svoj poseban nacionalni identitet.

“Ujedinjene nacije su 2012. godine, nakon što su 193 zemlje članice glasale „za“, donele odluku da se početak proleća ujedno proglasi i Međunarodnim danom sreće.”

Zanimljivo je da Kraljevina Butan ima posebnu jedinicu mere, a u pitanju je merna jedinica koja nosi naziv „bruto nacionalna sreća“. Navedeni koncept uveden je još 2005. godine, a njime se mere psihičko blagostanje ljudi, kolektivno zdravlje, obrazovanje, duhovno bogatstvo, ekologija, itd.

Upravo je navedena zemlja 2011. godine pokrenula inicijativu na svetskom nivou za određivanje dana u godini kada bi se posebna pažnja posvetila sreći (iako bi ovoj ideji na individualnom planu trebalo posvetiti značajno više vremena). Stoga, Ujedinjene nacije su 2012. godine, nakon što su 193 zemlje članice glasale „za“, donele odluku da se početak proleća ujedno proglasi i Međunarodnim danom sreće.

“Finska je rodno mesto Deda Mraza, odnosno regija Laponija naseljena Sami narodom koji su isto izuzetno srećan narod.”

Danas, brojna istraživanja pokazuju da su najsrećniji stanovnici na svetu – Finci. Prema svetskom godišnjem izveštaju, Finska, nordijska država u severnoj Evropi, iako na prvi pogled izrazito hladna, već tri godine zaredom osvaja titulu najsrećnije države na svetu. Razlozi – izuzetno čista voda, neznatan nivo zagađenosti, ekološka svest je izrazito visokom nivou (reciklaža je rutinska stvar svih stanovnika), a od zanimljivijih razloga za ovu titulu izdvajam sledeće: Finska je zemlja u kojoj se pravi najukusnija pizza sa mesom divljači, Finci su drugi na svetu kada je reč o konzumiranju kafe (a svi znamo da je kafa mnogima glavni izvor sreće), i najvažnije od svega – Finska je rodno mesto Deda Mraza, odnosno regija Laponija naseljena Sami narodom koji su isto izuzetno srećan narod (a kako i ne bi bili kada žive na Deda Mrazovoj teritoriji).

Pored Finske, na listi najrećnijih zemalja na svetu vodeće pozicije pripadaju i Danskoj, Švajcarskoj, Islandu i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ukoliko vam je potrebno nešto zbog čega nećete skidati osmeh sa lica (i usput pustiti pokoju suzu, ali bitan je balans), u nastavku ovog teksta preporučujem vam knjige švedskog pisca, Fredrika Bakmana, koji je stekao enormnu popularnost kada se 2012. godine pojavio sa svojim romanom „Čovek po imenu Uve“.

„Čovek po imenu Uve“- roman preveden na preko 40 jezika koji se na prvom mestu liste magazina New York Times zadržao pune 42 nedelje! U pitanju je priča o džangrizalu koji nema nikakav problem da kaže šta misli, ma koliko to bilo uvredljivo za sagovornika. Ono što mogu sa sigurnošću da tvrdim jeste da ćete nakon čitanja ove knjige potpuno drugačije gledati na slučajne prolaznike ili komšije koji se non stop dernjaju kroz prozor, a naročito na one zvocave ljude koji prosipaju vodu sa svojih terasa kako bi opomenuli glasnu decu da moraju civilizovano da se ponašaju.

Prema ovom romanu snimljen je i sjajan švedski film 2015. godine.

Čovek po imenu Uve / trejler / youtube

„Brit – Mari je bila tu“ – Brit-Mari je žena koja nimalo nije pasivno agresivna, opsesivno kompulsivna, nema nimalo predrasuda i ni najmanje je ne zanima šta drugi o njoj misle. Ili se barem trudi da tako bude. Taman posla da će se ona pojaviti na razgovoru za posao u 08:01 h, iako je radno vreme firme od 08:00h. Nema šanse, ona nimalo nije takva. Brit-Mari je posebna iz mnogo razloga, a ovde je srećemo u 63. godini života, nakon što je napustila muža zbog neverstva i odlučila da po prvi put u životu uradi nešto za sebe (pa makar to bilo i sklapanje nameštaja iz Ikee). Ova priča je toliko zanimljiva i puna akcije, te glavna junakinja, koja nema nijednu osobinu od onih koje sam navela na početku, postaje kapiten, ni manje ni više nego dečjeg fudbalskog tima.

„Moja baka vam se izvinjava“ – priča o ljubavi između bake i njene unuke kroz koju su provučeni brojni međuljudski odnosi koje spajaju dva bajkovita sveta – jedan koji je nama prikazan i drugi koji je baka kreirala za svoju unuku živopisnim pričama. Bakman je ovde kroz pogled na svet sedmogodišnjakinje sklopio ozbiljnu slagalicu života sastavljenu od delića teških situacija, poraza i gubitaka sa kojima se često susrećemo, i jednostavnom, dečjom naracijom uspeo da prodre u dubine ljudskih različitosti. Bonus: Jedan od likova ovog romana (čija priča se pretežno odvija u zgradi) je fenomenalna Brit-Mari.

„Uznemireni ljudi“ – naizgled parodija, ali suštinski izuzetno značajna priča o unutrašnjim demonima svih ljudi koji na prvi pogled deluju u potpunosti zadovoljni svojim životima. Bakmanove uznemirene ljude, u celinu povezuju most i neobična talačka kriza. Iako je noseća tema knjige borba sa depresijom, Bakman u svom stilu i o ovoj teškoj temi govori na način da nećete skidati osmeh sa lica. Biće i klišea, repetitivnosti, predvidivosti i prenaglašenosti u pojedinim momentima, ali i ovaj roman je od onih koji će promeniti vaš pogled na svet, a naročito vaš pogled na usputne prolaznike i njihove probleme na koje često ne obraćate pažnju.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili