Dejan Tiago Stanković / foto: Dušan Todorović
Dejan Tiago Stanković / foto: Dušan Todorović
Ksenija Prodanović |

Preminuo pisac Dejan Tiago Stanković

Srpski i portugalski pisac i književni prevodilac preminuo je u 57. godini života

Književnik je preminuo u svom domu u Lisabonu, saznaje se.

Dejan Tiago Stanković rođen je u Beogradu 1965. godine. Bio je srpski i portugalski pisac i književni prevodilac.

Po završnim studijama arhitekture, 1991. godine, kojom se nikada nije bavio, seli se u London, da bi potom otišao u Lisabon, gde je živeo, prevodio i pisao na srpskom i portugalskom jeziku. Bio je dugogodišnji kolumnista beogradskog nedeljnika NIN.

Biografiju je sam napisao, obraćajući se čitaocu koji mu je svagda bio važan:

Rođen sam u Beogradu 1965, gde sam živeo dok nisam diplomirao arhitekturu kojom se potom nikada nisam bavio. Čim sam okončao školu, a pre nego što sam odrastao, iz puke radoznalosti i želje da upoznam svet odselio sam se u inostranstvo, gde nisam nameravao dugo da ostanem, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu sam živeo do 1995, kada sam se, umesto da se vratim kući u Beograd, preselio u Portugal. Obitavam u Lisabonu, dobio sam njihovo državljanstvo i gledaju me kao svog.

Spisateljski zanat naučio sam od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio sam neveliki broj prevoda, ali samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski tako srpskih na portugalski. Bio sam pionir u tom poslu, pa sam mogao da biram. Posebno se ponosim prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom sam počeo da pišem i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo sam kasno u životu, tek u svojim četrdesetima, kada sam bio siguran da imam šta da kažem. Objavio sam knjigu pripovedaka „Odakle sam bila, više nisam“ i roman „Estoril“, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta sam osobito ponosan, ušao u školsku lektiru.

Moj drugi roman „Zamalek“, o sudbini i Kairu, dobio je Nagradu Evropske unije za književnost 2020.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili