Izvor: Teodora Milenković (Dora i knjižica)
Izvor: Teodora Milenković (Dora i knjižica)

Poneseni plimom

Koliko vas nije čitalo Agatu Kristi? Ako zaista ima neko da nije, izvolite početi, reći ću vam i zašto.

Za Agatu Kristi čula sam još kao mala devojčica jer je mama redovno pratila seriju koja je urađena upravo po njenim knjigama i to onim u čijem je centru pažnje izvesni Herkul Poaro, detektiv koji trenira svoje sive ćelije i sa tek malim poteškoćama razreši ono naizgled nerešivo i nezamislivo svima, osim njemu samom. Jedan od meni simpatičnijih likova kako na ekranu, tako i u književnosti, stoga je logičan sled događaja nakon onoliko epizoda da se okrenem knjigama i počnem da uviđam razliku, ili se pak prepustim čitanju.

Ako čitate ovaj tekst i uživate generalno u čitanju, verujem da vam je broj stranica potpuno nebitan, međutim, knjiga Poneseni plimom, osim što nema mnogo stranica, čita se brzo. Između ostalog, razlog je jednostavnost koja odiše u svakoj rečenici, a opet, kada je sve tako fino skrojeno u poglavlja uviđate koliko je maestralno i da jednostavnost može još kako da bude maestralna.

Poaro se ovde pojavljuje na samom početku knjige i pomno sluša priču čoveka sa kojim sedi, pakuje je negde u svoju glavu i ne sluteći da će kasnije ta priča biti od izuzetnog značaja za situaciju u kojoj će se naći. Ubrzo potom upoznajemo aktere ove priče, jednu porodicu koja je učena da ne brine za svoju budućnost oslanjajući se na samo jednog člana porodice, Gordona Klouda, kao i mladu, sada već drugi put udovicu, nakon što Gordon Kloud gine.

Kada porodica postane svesna da su njihovi redovni prilivi presušili i da je sav novac pripao mladoj udovici, žele da pronađu način kako to da povrate, nenaviknuti na bilo kakav rad i trud zarad novca. Njihova meta postaje mlada devojka koja ipak nije ostala nezaštićena. Pored sebe ima brata koji je spreman da se bori za nju i njena prava i da ne dozvoli nikom da je ugrozi na bilo kakav način. Tu na scenu stupa čovek koji tvrdi da brak zbog koga sada sav novac i imovina pripadaju samo udovici od samog početka nije bio moguć jer njen prvi muž nije mrtav. To je bio okidač za jedno ubistvo i Poaro stiže da prokljuvi ko je ubica.

Kada stignete do kraja knjige, a budete svedoci nekoliko interesantnih obrta, namejete se i pomislite koliko je rešenje bilo u stvari jednostavno! Najčešća reakcija nakon Agatinih knjiga, makar je to slučaj sa mnom. Osim misterije koja je sveprisutna u knjizi od prve rečenice do poslednje, jedna od čudnih ili interesantnih stvari za analizu mi je bilo ono da su ljudi naviknuti da im neko drugi daje novac a da je njihov zadatak potom samo da smisle kako taj novac da potroše i ništa sem toga. Nisam sigurna ko je luđi u tom dogovoru, ali sam sigurna da je to slučaj i danas, samo ne mogu da odredim da li dominira kod mlađe ili čak starije populacije. Ipak, jasno je da najčešće ono što nam “padne s neba” bude tu kratko, ili se zadrži malo duže, ali skoro nikad ne donese nešto dobro na duže staze i kad-tad se obije o glavu baš onda kad visoko poletimo…

Autor teksta: Teodora Milenković (@dora_i_knjizica)

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili