Bookmate
Bookmate
Bookmate |

Večiti sjaj ljubavi kroz reči ispisane na papiru

Živimo u svetu kratkih poruka i mejlova, a emocije prenosimo emotikonima. Retko se danas dešava da svojoj ljubavi emocije prenesemo rečima na papiru. Ljubavna pisma velikana štampana su u nekoliko knjiga. Jedno od njih je i ono koje je Pjer Kiri napisao za Mariju 10. avgusta 1894. godine.

“Ništa mi ne bi pružilo veće zadovoljstvo nego da dobijem vesti od tebe. Pomisao da dva meseca neću ništa čuti o tebi izuzetno mi je neprijatna: zato moram reći, ona tvoja kratka poruka bila je više nego dobrodošla.

Nadam se da ćeš se nadisati svežeg vazduha i da ćeš nam se vratiti u oktobru. Što se mene tiče, mislim da neću ići nigde. Ostaću u zemlji, gde ću provoditi ceo dan pred otvorenim prozorom ili u vrtu.

Obećali smo jedno drugom - jesmo li? - da ćemo biti barem prijatelji. Ah, kad se samo ne bi predomislila. Zato što obećanje ne obavezuje; takve stvari ne može nam narediti volja. Bilo bi veoma lepo, isto tako, u šta se jedva usudjujem da poverujem, da provedemo živote jedno pored drugog., hipnotisani našim snovima, tvojim patriotskim snovima, našim snovima za dobrobit čovečanstva i našim naučnim snom.

Od svih snova, poslednji je, verujem, jedini zakonit. Pod tim mislim da smo bespomoćni da promenimo društveni poredak a, čak i ako nismo, ne bi trebalo da znamo šta da činimo. Ako budemo delovali, bez obzira u kom pravcu, nikada nećemo biti sigurni da zapravo ne činimo više štete nego koristi, tako što usporavamo nekakvu neizbežnu evoluciju. Sa naučne tačke gledišta, naprotiv, možemo se nadati da ćemo nešto učiniti. Tu je osnova čvršća, i bilo koje otkriće koje ćemo možda napraviti, kako god bilo malo, ostaće zaveštamo čovečanstvu.

Vidiš na šta će to izaći: dogovoreno je da ćemo biti dobri prijatelji, ali ako napustiš Francusku, kroz godinu dana to će biti jeno, kad se sve uzme u obzir, previše platonsko prijateljstvo, izmedju dva bića koja se više nikada videti neće. Zar ne bi bilo bolje za tebe da ostaneš sa mnom? Znam da te ovo pitanje ljuti, i da ne želiš da o tome ponovo razgovaraš - ali opet, s druge strane, osećam se da sam te potpuno nedostojan, u svakom pogledu.

Razmišljao sam o tome da zatražim tvoje dopuštenje da se sretnemo onako u prolazu, u Frajburgu. Ali ti ćeš ostati tamo, ako sam dobro razumeo, samo jedan dan, i tog ćeš dana naravno pripadati našim prijateljima Kovalskima.

Veruj mi, tvoj izuzetno odani

Pjer Kiri

PS. Bio bih srećan kada bi mogla da mi pišeš i uveriš me da nameravaš da se vratiš u oktobru.”

Pismo za Mariju Kiri dokaz je da romantika nikad ne izlazi iz mode. Za sve vas koji uživate u ljubavnim romanima preporučujemo knjigu Olivije Ardi “Pokloni mi Pariz”.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili