Omiljena pića, omiljenih književnika

Još jednom došlo nam je doba godine kada na sigurno možemo pospremiti tople dekice i jastuke, a s toplim napicima pričekati barem dok se živa u termometru ne spusti na malo prihvatljivije temperature. Zato ćemo se u nastavku osvrnuti na neka hladna i osvježavajuća pića u kojima su uživali ili uživaju neki od slavnih svjetskih pisaca. Na tom popisu neće se naći i Honore de Balzac čiji je izbor pića prikladniji hladnijim mjesecima s obzirom na to da je francuski pisac na dnevnoj razini ispijao i do 50 šalica kave. Ovog puta zadržavamo se na pićima uz koja traže pokoju kockicu leda.

I dok će se u nastavku ovog teksta naći i neki ekstremniji slučajevi prekomjernog uživanja u piću, preporuka je da se uživanje zadrži u onim granicama gdje noge i zdrav razum dobro služe.

Velikan američke književnosti Ernest Hemingway osim po romanima kao što su Starac i more, Kome zvono zvoni i Zbogom oružje, bio je poznat i po iznimnom i prekomjernom uživanju u alkoholu. Vjerojatno su godine boravka na Kubi ostavile utjecaja jer piće koje se najčešće vezuje uz slavnog pisca je mojito, osvježavajuće piće od ruma koje se poslužuje uz limetu i mentu, primjereno za uživanje u vrelim ljetnim noćima. Tome u prilog ide i slavna Hemingwayeva izjava: “Pijenje je način da se završi dan.’’

Čovjek koji je pisao o velebnim zabavama u Velikom Gatsbyju __sigurno je i sam znao pošteno tulumariti. F. Scott Fitzgerald također spada u onu kategoriju pisaca koji su znali popiti kap više, toliko da mu je navodno i Ernest Hemingway savjetovao da smanji broj pogleda na dno čaše. Fitzgerald je navodno najviše uživao u ginu jer se za razliku od nekih drugih alkoholnih pića u dahu gotovo i ne osjeti. Piščeva najdraža kombinacija koja podrazumijeva gin je Gin Rickey s limetom.

Pravi književni klasik Veliki Getsbi jedan je od najvećih romana dvadesetog veka.

Čitajte

Slika Doriana Graya daje naslutiti da je Oscar Wilde uživao u apsintu i prije nego su ga životne okolnosti dovele do ekstremnijeg uživanja u tom piću. U mnogočemu Wilde je bio neshvaćena duša od strane vremena u kojem je živio, stoga ne iznenađuje jedna od njegovih slavnih izjava: ‘’Nakon prve čaše apsinta stvari vidiš onakvima kakve bi želio da budu. Nakon druge čaše, vidiš ih onakvima kakve nisu. Naposljetku, vidiš ih onakvima kakve stvarno jesu, i to je najžalosnije od svega.’’

Truman Capote (Hladnokrvno ubojstvo, Doručak kod Tiffanyja) čak ni nakon boravka u rehabilitacijskim klinikama nije prestao uživati u alkoholu pa tako ni u piću koje je nazivao ‘’svojim narančastim pićem’’, još poznatim pod nazivom ‘’odvijač’’, odnosno kombinacija votke i soka od naranče.

Diljem svijeta voljena i cijenjena spisateljica i pjesnikinja Maya Angelou (Znam zašto ptica u kavezu pjeva, i još uvijek se ja uzdižem) veliku je pažnju posvećivala uvjetima u kojima je stvarala, što je podrazumijevalo tišinu i samoću. Stoga je za pisanje uvijek u hotelima rezervirala sobe golih zidova kako joj umjetnine na zidu ne bi odvraćale pozornost od pisanja. Popis stvari koje je uvijek nosila sa sobom bio je poprilično jednostavan: žuti notes, Biblija, pepeljara i boca sherryja.

Bez obzira na to što je u serijalu o malom čarobnjaku Harryju Potteru izmislila mnoštvo čarobnih napitaka kao što su eksplozivna limunada ili pivoslac, J.K. Rowling u osobnom izboru omiljenog pića je poprilično jednostavna i uživa u gin-toniku. Na njenoj web stranici na kojoj su objavljene i neke fotografije ručno pisanih bilješki – vjerojatno u žaru pisanja – autorica je na više mjesta napisala kako bi joj dobro došao jedan gin-tonik.

Još jedna slavna spisateljica, barem kad je omiljeno piće u pitanju, se voli zadržati u domeni jednostavnog. Margaret Atwood (Sluškinjina priča, Vražji okot, Alias Grace) uživa u single – malt škotskom viskiju, čistom, kojeg naziva vodom života dobrom za glasnice.

Sa Shakespeareom se prvi put susrela kao srednjoškolka u Torontu 1950-ih i trajno ga smatra jednim od najutjecajnijih autora na svoj književni rad.

Čitajte

U vrijeme kada je Jane Austen živjela i stvarala ispijanje francuskih vina si nije mogao priuštiti baš svatko zbog nepristupačnih cijena. I dok su likovi njezinih romana uglavnom uživali u tada jeftinijim portugalskim vinima, Jane Austen je osobno više uživala u francuskim vinima koja je nerijetko spominjala i u svojim pismima.

Za sam kraj preostaje spomenuti dva velikana književnosti i dva velika prijatelja kojima danas možemo zahvaliti putovanja kroz Međuzemlje i Narniju. Druženja J.R.R. Tolkiena i C.S. Lewisa, inspiracija i razmatranje ideja bila su nezamisliva bez pozamašnih količina piva.

• knjiga