Pet knjiga koje bi svi trebali pročitati do svoje 20. godine

Vrijeme adolescencije jedno je od onih koje nas najviše oblikuje u životu. U tom periodu biramo srednju školu, fakultet, doživljavamo prva ljubavna iskustva, gubimo neka prijateljstva, a druga stvaramo, propitkujemo sve oko sebe i pitamo se tko smo uopće.

To su godine kada mladi još uvijek nisu sigurni što žele od života. Imaju uspone i padove, ali i različite osobe koje ih  savjetuju kako da budu što bolji. Pravi prijatelji u to vrijeme mogu biti knjige. One ne nameću svoje mišljenje ali nude različite uglove gledanja.

Evo kojih pet knjiga trebate pročitati prije 20. godine:

Jostein Gaarder: “Sofijin svijet”

Jostein Gaarder, norveški teolog i profesor, primijetio je kako mladi ponekad teško prate nastavne sate filozofije, kao i činjenicu da upravo u vrijeme adolescencije počinju istinski otkrivati svijet oko sebe, pitati se tko su i koja je uopće njihova svrha na ovom svijetu. Zato je sva ova pitanja Gaarder umotao u ruho filozofije i beletristike, čime je nastao ovaj moderni klasik i jedna od najboljih knjiga s kojima sam se ikada susrela.

Iako u sebi sadrži složene misli, djelo je pisano vrlo jednostavnim jezikom, a njegova primarno didaktička uloga isprepletena je s zabavnim dogodovštinama tinejdžerke Sophie, koja živi s majkom u malenom norveškom gradiću. Upoznajemo je u trenutku kada joj u poštanski sandučić stiže neobično pismo bez poštanske markice s jednom jedinom rečenicom: Tko si ti? Tada se Sophie zaista po prvi put u životu počinje pitati tko je ona i zašto je uopće na svijetu. Slične poruke počinju joj pristizati gotovo svaki dan pa Sophie počinje mahnito tražiti pošiljatelja. Otkriva da je riječ o učitelju filozofije Albertu Knoxu, koji je polako počinje upoznavati s poviješću filozofije, a potom se priča okreće u sasvim neočekivanom smjeru…

Chimamanda Ngozi Adichie: Amerikana

Moderni klasik koji će vam proširiti razumijevanje svijeta. Radi se o zanimljivoj i dirljivoj ljubavnoj priči koja je ujedno i duhovita kritika društva. Zadivljujuće velik po opsegu i ambiciji ovaj roman prikazuje zrele živote pune proturječja, nesklada i nereda življenja kroz dvije kulture i dvije zemlje.

Radeći na oslikavanju intimnih, bolnih i nježnih odnosa svojih glavnih likova, lijepe i samouvjerene Ifemelu i njezine srednjoškolske ljubavi Obinzea, unutar isprepletenih aspekata rasizma, patrijarhata, ksenofobije i transnacionalnog kapitalizma, Adichie uspijeva postići revolucionarni čin pisanja stavljajući ljudska lica na neke od gorućih problema u našem modernom svijetu.

Markus Zusak: “Kradljivica knjiga”

Dok Anne Frank dočarava kako je to bilo biti Židovka u vrijeme Drugog svjetskog rata, australski pisac austrijsko-njemačkih korijena posegnuo je za dotad neviđenom perspektivnom pisanja o tome periodu kroz lik njemačke djevojčice Liesel Meminger. No, ono što je još neobičnije jest pripovjedač, a to je sama Smrt.

Liesel je nakon gubitka majke i brata bila smještena u udomiteljsku obitelj Hubermann koja joj je otvorila novi prozor u svijet. Naime, naučili su je čitati i pisati, a nakon toga više nije bilo kraja njezinoj strasti za čitanjem. Prvu knjigu koja joj je ikada došla u ruke, uzela je na bratovom grobu iako tada još nije ni znala čitati, ali kao da je osjećala da će joj jednom zatrebati. Kako si obitelj u koju je stigla nije mogla priuštiti nove knjige, Liesel ih “posuđuje” te tako postaje “kradljivica knjiga”, Dijeli ih sa susjedima i prijateljima, a jedina knjiga koju ne želi “posuditi” jest Hitlerova “Moja borba”, čime se prikazuje da nisu svi Nijemci prihvaćali ideologiju koja im je bila nametnuta.

No, ono zbog čega je ova knjiga posebna jest sama čarolija knjiga koje utječu na sve likove i pokazuju da nam i u najtežim životnim periodima pisane riječi mogu biti od neprocjenjive pomoći.

Jorge Bucay: “Ispričat ću ti priču”

Bucay je još jedan autor koji vrlo vješto kombinira svoju profesiju psihoterapeuta i pisca. Upravo mu je njegovo poznavanja ljudske psihologije omogućuje nastanak ove tople i pozitivne priče.

Glavni lik je student Demian kojeg muče brojna egzistencijalna pitanja i koji na putu odrastanja traži samoga sebe i svoje mjesto u svijetu. S obzirom na to da je shvatio da mu treba pomoć zbog svih izazova s kojima se mora nositi u odnosima s roditeljima, djevojkom, prijateljima i svojim studentskim obavezama, odlazi na terapiju kod psihoterapeuta Debelog. On pak ima poseban pristup pacijentima pa Demianu na svakoj seansi ispriča po jednu priču na temelju koje Demian treba naći odgovore na svoja pitanja.

Kroz priče progovara o očekivanjima okoline od nas, osjećaju krivnje, prepoznavanja vlastite vrijednosti, ljubavi, odnosima s drugima i slično, a ono što ih čini posebnima je to što nam na potpuno nenametljiv način nude teme za razmišljanje. U konačnici ostaje na svakome čitatelju odlučiti hoće li ono što je naučio primijeniti u svome životu i tako ga pokušati poboljšati.

Christiane F.: “Mi djeca s kolodvora Zoo”

Kada je bila objavljena osamdesetih godina prošlog stoljeća, ova njemačka knjiga o mladoj narkomanki izazvala je kontroverze diljem svijeta. Međutim, zaista je prikazivala stvarnost djevojke Christiane F., ujedno i autorice knjige, a nakon književne uspješnice, prema njoj je snimljen i film. I danas je dio lektire na njemačkom govornom području, a sjećam se da sam u trenutku kada mi je ta knjiga došla na čitanje, ja imala dvadeset godina. Na mene je ostavila neizbrisiv trag i dojam.

Christiane je još kao 12-godišnjakinja prvi put počela pušiti hašiš, i to u omladinskom klubu Evangelističkog centra u Berlinu, mjestu za koje ne biste pomislili da se u njemu nalazi droga. Godinu dana kasnije prvi je put kušala heroin, a kako bi pribavila novce za sve veće količine droge, bavila se prostitucijom. Dakako, istodobno je vodila dvostruki život – onaj u školi i onaj izvan nje.

Christiane je svojom knjigom otkrila tabu teme korištenja droga i prostitucije osoba koje su praktički još djeca, a ujedno dala uvid u svojevrsno berlinsko podzemlje i nevjerojatno različite sudbine djece diljem svijeta. Dok se većina 13-godišnjakinja danas uglavnom bavi modom, dečkima i školom, ona je već u toj dobi proživjela ono što je mnogima od nas nezamislivo. Čitanje njezine ispovijesti svakom će adolescentu pružiti potpuno drugačiji pogled na vlastiti život.

Godine 1996. Fejsbuk još nije postojao, a Ema i Džoš će se upravo ulogovati u svoju budućnost…

Čitajte

• knjiga