Patriša Kornvel / izvor: patriciacornwell.com
Patriša Kornvel / izvor: patriciacornwell.com

Intervju: Patriša Kornvel

O suprotstavljanju voukizmu, pilotiranju helikopterom i radu na svetski popularnom serijalu romana o Kej Skarpeti

Koliko god su romani Patriše Kornvel obojeni mračnom stvarnošću smrti, ipak su dečja igra u poređenju s mnogo mračnijom stvarnošću njenog detinjstva i rane mladosti.

Imala je samo pet godina, ispričala je Patriša u svom nedavnom intervjuu za Epl njuz (Apple News), kad je njen otac baš na Božić napustio porodicu. Nedugo potom doživela je zlostavljanje od lokalnog policajca, zbog čega se kao vrlo mala obrela kao svedok pred velikom porotom u sklopu istražnog postupka. Njena majka je patila od hronične depresije, pa su socijalni radnici Patrišu stoga često smeštali u hraniteljske porodice. Jedna hraniteljka ju je verbalno zlostavljala i silom je terala da jede, što je dovelo do anoreksije od koje je Kornvelova kasnije patila. Takođe, zaključala je njenog voljenog psa u podrum i ostavila ga da umre od gladi. Stoga nije nikakvo čudo što su Patrišini romani prožeti mračnom atmosferom kakvoj je istinski bila izložena u detinjstvu.

Kod te hraniteljke se doslovno osećala poput taoca, kaže ona, i zamišljala je kako će se pojaviti neko poput Skarpete i spasti je. „Pogledala bi u nju [hraniteljku] i rekla: ’Sad si gotova, gaduro.’ Stvorila sam lik koji bi mi kao detetu spasao život. I na neki način“, dodaje, „baš to je i uradila.“

Najnoviji, dvadeset šesti roman iz serijala o Kej Skarpeti naslovljen je Livid i sasvim sigurno će biti bestseler koji će povećati broj od 120 miliona romana iz ovog serijala koliko se dosad prodalo širom sveta. Može se mirne duše reći da je život Patriše Kornvel, pogotovo s obzirom na nimalo obećavajuće početke, slika i prilika uspeha: njena neto-vrednost se, naime, procenjuje na oko 22 miliona funti).

Čuvena autorka priznaje kako Skarpeta, medicinska islednica koja nepokolebljivo istrajava u nastojanju da pronađe pravdu za brojne žrtve ubistava, možda nikad ne bi nastala da nije bilo iskušenja koja je ona sama preživela u detinjstvu. U intervjuu se dalje navodi da je njeno pojavljivanje u prvom romanu Kornvelove, Postmortem, 1990. godine, zapravo označilo početak globalne opčinjenosti forenzičkom patologijom. No i pored silnih serija sa forenzičkim patolozima kao glavnim junacima, koje su otad preplavile televizijske programe i ponude raznih streaming servisa, Skarpeta – uprkos višestrukim bezuspešnim pokušajima, nikad nije adaptirana za mali ekran i ostala je, kako je rečeno u intervjuu, „izluđujuće čvrsto ukorenjena na stranicama romana Patriše Kornvel“.

“Bori se protiv starenja, kako kaže, zubima i noktima. No odavno više nije zagovornica botoksa i kozmetičke hirurgije, za koje smatra da ne donose nužno dobre rezultate.”

Patriša o tome priča sa smehom, govoreći kako ju je nerviralo što preskaču Skarpetu i kako je, iskreno, to i sada nervira. Ne ide joj u glavu, kaže, kako je Skarpeta, i pored tolikog broja romana u serijalu i tolikih prvih mesta na top-listama bestselera, uspela da izbegne da se pojavi u programu neke od silnih TV mreža ili streaming-servisa. A još je gore, dodaje, to što kradu ideje iz njenih knjiga i ubacuju ih u tuđe scenarije. Kao anegdotu navodi da joj je izvesni producent iskreno priznao kako je naterao scenariste da pročitaju sve njene knjige ne bi li dobili ideje za svoju seriju. Međutim, izgleda da se i Skarpetinim fanovima konačno posrećilo: naime, Džejmi Li Kertis, inače prijateljica Kornvelove, trenutno radi na toj seriji u svojoj produkcijskoj kući Comet Pictures. Autorka kaže kako prvi put ima osećaj da će „stvar da upali“.

Inače, Patriša Kornvel ima šezdeset šest godina, živi u Bostonu i već sedamnaest godina je u braku sa neuronaučnicom Stejsi Gruber. Prema rečima novinarke Epl njuza, koja je sa njom razgovarala preko aplikacije Zum (Zoom), izgleda odlično i daleko mlađe od svojih godina.

Međutim, Patriša kaže kako „mrzi starenje“ i kako svaki put kada prođe pokraj ogledala pomisli: „Neko mi je upao u kuću! O, ne, pa to sam ja!“ Bori se protiv starenja, kako kaže, zubima i noktima. No odavno više nije zagovornica botoksa i kozmetičke hirurgije, za koje smatra da ne donose nužno dobre rezultate. Po njenom mišljenju, važno je biti aktivan i nastojati da imaš što bolju kondiciju.

Patriša Kornvel: važno je biti aktivan i nastojati da imaš što bolju kondiciju / screenshot Pinterest
Patriša Kornvel: važno je biti aktivan i nastojati da imaš što bolju kondiciju / screenshot Pinterest

U sklopu detaljnih istraživanja za romane koje piše, naučila je da roni s opremom, pa čak i da pilotira helikopterom. „A ako nisam u dobroj fizičkoj kondiciji, ne mogu se popeti u helikopter, što bi stvarno bio blam“, kaže, dodajući kako u radnoj sobi drži set tegova, te da se šetka po sobi dok razgovarala telefonom, koliko da ne stoji u mestu.

Dece nema i otvoreno priznaje da se danas kaje zbog te odluke. Mislila je kako zbog posvećenosti poslu ne bi bila dobar roditelj, ali sada veruje da je to moguće – navodi kao primer Agatu Kristi – i dodaje: „Mislim da je to moj veliki neuspeh.“

I premda je Kornvelova u stanju da nadugačko i naširoko pripoveda o autopsijama, nasilju i smrti, pomalo iznenađuje što su majčinstvo (ili njegov nedostatak) tema koje se retko dotiče. Iako priznaje da joj je bogatstvo omogućilo da „školuje mnogo dece, čime nastoji da na neki način kompenzuje to što nije rodila dete“, kajanje je ipak tu, i pored toga što kaže kako se, zbog sopstvenog lošeg iskustva u detinjstvu, plašila kako neće umeti da bude dobar roditelj – da će, štaviše, biti loša majka. Postojali su i drugi, opipljiviji razlozi – između ostalog, loše mentalno zdravlje njene majke, zbog čega je Patriša, premda još mala, često bila u situaciji da se stara o njoj. „Prigovarala je da ne vodim dovoljno dobro računa o kući, da ne čistim i ne sređujem kako valja, i govorila mi kako joj zbog toga nije dobro. I onda je ponovo padala u depresiju.“ Opterećena time, nije želela, kaže Patriša, da se „ikada više stara o nekom na taj način“, u strahu da je će joj se „čitav život svesti na to“.

 Privatni pilot sa rejtingom rotorkrafta, autorka bestselera Patriša Kornvel preuzima ličnost svog glavnog lika dok leti / izvor: flyingmag.com
Privatni pilot sa rejtingom rotorkrafta, autorka bestselera Patriša Kornvel preuzima ličnost svog glavnog lika dok leti / izvor: flyingmag.com

Prvi put se udala u dvadeset četvrtoj godini, za svog profesora engleskog, sedamnaest godina starijeg od sebe. Taj brak se raspao 1989, a ona se javno autovala osam godina posle toga, kad se njena veza sa agenticom FBI Margo Benet našla na naslovnim stranama (muž Benetove, Judžin, osuđen je na dvadeset tri godine robije zbog pokušaja ubistva svoje žene). Neki ugledni ljudi, predvodnici verske zajednice u gradiću u kom je odrasla – tačnije jevanđelista Bili Grejem i njegova supruga – poručili su joj da bi mogla postati velika spisateljica pod uslovom da „ispravi greške“ koje je napravila u životu. Šta su time hteli da kažu? „Valjda sam ja, po njima, velika grešnica“, objašnjava Patriša. „Psujem. Pišem knjige o stvarnom životu, vrlo sekularne, razvedena sam. Uz to sam i gej. Spisak je poduži, draga moja“, nasmejala se, „a Biserne dveri se pomeraju sve dalje. Ali to sam što sam i dobro mi je u mojoj koži“, dodala je. „Mada bih lagala ako bih rekla da me ne boli to što me ljudi s kojima sam odrasla ne doživljavaju tako.“

Kako je nastala Kej Skarpeta

Ironijom sudbine, upravo je supruga Bilija Grejema među prvima prepoznala i podstakla spisateljski talenat Patriše Kornvel. Patriša je počela kao reporter crne hronike u Šarlot obzerveru, da bi se naposletku zaposlila kao tehnička sekretarica u kancelariji medicinskog islednika u Virdžiniji, gde je tokom šest godina prisustvovala bezbrojnim autopsijama. Za to vreme je napisala tri detektivska romana, koja nijedan izdavač nije hteo da objavi. Osujećena, poslušala je savet jednog urednika koji joj je rekao da se fokusira na jedan sporedni lik iz svog romana – medicinsku islednicu – „zato što želim da vidim ono što vi vidite u toj mrtvačnici“. Tako se, eto, rodila Kej Skarpeta.

“Radnja novog romana dešava se na ostrvu Volops u Virdžiniji i u njegovoj okolini – to ostrvo je inače lokacija Nasine svemirske luke, ali i popularna meka ribolovaca.”

Za uspeh ovog književnog serijala je umnogome zaslužna pažnja koju Patriša pridaje detaljima: prizorima, zvucima i mirisima sale za autopsiju. Takođe, odlično ume da složi opako dobru priču, u čemu ni Livid nije nikakav izuzetak: teška provalna krađa, koja postaje uvod u mnogo zlokobniji napad, a sve naspram pozadine u vidu senzacionalnog suđenja za ubistvo. Kornvelova je, kao i uvek, pedantno istražila građu za svoju temu, pa ubica u ovom slučaju koristi visokotehnološko mikrotalasno oružje koje izaziva tzv. havanski sindrom – misterioznu bolest za koju se tvrdi da su je prve dobile američke diplomate na Kubi, 2016. godine, a čiji simptomi rangiraju od zvonjenja u ušima i glavobolja, do kognitivnog oštećenja. „Videla sam kako izgleda smrt izazvanu energijom mikrotalasa i neću da pričam o tome, jer je naprosto previše strašno“, kaže Kornvelova u intervjuu, „ali to što neko nešto nije video, ne znači da to nije istina. Osećam se poput Skarpete – nisam u stanju da okrenem glavu. Moramo da naučimo šta je to, zato da bismo umeli da se zaštitimo od toga.“

Radnja novog romana dešava se na ostrvu Volops u Virdžiniji i u njegovoj okolini – to ostrvo je inače lokacija Nasine svemirske luke, ali i popularna meka ribolovaca. Šali se na račun svoje nesposobnosti da iznađe „rodno ravnopravnu reč za ribolovca“, jer joj se „ribolovkinja“ nikako nije dopalo, pa se, kaže, „snašla drugačije“.

Priznaje kako je moguće da će se danas, kada su svi silno osetljivi i lako se vređaju na pojedine reči, neke njene starije knjige „verovatno naći u ozbiljnom problemu“ i aludira na svoj roman iz 1997, Osinje gnezdo (Hornet’s Nest).

Izvor: Amazon
Izvor: Amazon

„U ono vreme, ako se muškarac oblačio kao žena ili obrnuto, policajci su te osobe nazivali ’trandžama’ i ja sam tako pisala, zato što se tada tako govorilo. Ali sada znam bolje i žao mi je što se ta reč našla tamo“, dodaje, „i pored toga što je to bilo pre četvrt veka.“

Premda pozdravlja to što jezik neprestano evoluira, smatra da su ipak „najvažniji ravnoteža i zdrav razum“. Ali kada pokušavaju da je nateraju da promeni svoj jezik do tačke kada više ne može da se izrazi, tada to, kako kaže, postaje sasvim druga priča. Kao da bi da ilustruje poentu, autorka intervjua navodi pomalo zbunjujući razgovor koji je usledio u vezi sa rečju „oni“ kao oznakom za ne-binarnu osobu, te o tome kako će mnogi čitaoci naprosto pročitati „oni“ kao zamenicu za treće lice množine.

„Mislim da smo postali skloni da prebrzo popljujemo ljude i da su društveni mediji postali oružje za to.”

„Imam na umu lik koji će naposletku shvatiti da je ne-binaran, ali još nisam smislila kako i kakav jezik da upotrebim a da ne napravim zbrku. Izazovno je“, kaže Kornvelova, „ali na neki način, jedva čekam da se uhvatim ukoštac s tim.“ Da li je zaista tako? Dovoljno je samo da pogledamo napade s kojima se na Tviteru suočila Dž. K. Rouling kada je prigovorila upotrebi fraze „ljudi koji menstruiraju“ umesto imenice „žene“.

„Mislim da je Džej Ka hrabra i da govori onako kako misli“, kaže Kornvelova. „Postigla je nešto čudesno – svojim knjigama je promenila svet. Znaš šta, ne možeš da budeš ona i da te neki ne uzmu na zub, bilo da si zaslužio to ili nisi.“ I dodaje: „Mislim da smo postali skloni da prebrzo popljujemo ljude i da su društveni mediji postali oružje za to. Sve to ’kancelovanje’ na društvenim medijima… Nastojim da vodim računa, zato što takvo šta ovih dana može da ti se dogodi očas posla, ali nije, ono, da sedim i nerviram se zbog toga. Moj najveći strah je da ću napisati lošu priču.“

Njeni fanovi se izvesno svim srcem nadaju da će njena najveličanstvenija kreacija, Kej Skarpeta, konačno dospeti na ekran i tako dobiti tretman kakav zaslužuje. Produkcijska kuća Džejmi Li Kertis „veoma aktivno“ radi na tome.

Džejmi Li Kertis, inače prijateljica Kornvelove, trenutno radi na seriji u svojoj produkcijskoj kući Comet Pictures / foto: Getty
Džejmi Li Kertis, inače prijateljica Kornvelove, trenutno radi na seriji u svojoj produkcijskoj kući Comet Pictures / foto: Getty

Kertisova je prvobitno razmatrala serijal Kornvelove o kapetanici Čejs – romane čiji je glavni lik žena koja je Nasin stručnjak za bezbednost. „Međutim, ti svemirski trileri prošli su veoma loše: čini se da ljudi više vole mrtvačnicu od svemirskog broda, pa smo Džejmi i ja, umesto toga, počele da razgovaramo o Skarpeti. Čini mi se da je ona kod Džejmi u sigurnim rukama; Džejmi je, naime, neko ko je u stanju da sagradi nešto od temelja do krova.“

„Ona čak razmišlja poput Skarpete“, divi se Patriša.

Priča kako je, na događajima kojima su zajedno prisustvovale, primetila da se Džejmi Li Kertis uvek smesti negde blizu vrata. „Upitala sam je zašto, a ona je rekla: ’Znaš šta, uvek moraš unapred da razmisliš kako ćeš da izađeš.’ Ona je od onih koji stalno razmišljaju: šta ako? Ako idemo ulicom, reći će: ’Bolje da se ne zavlačimo u onu uličicu, za svaki slučaj.’ Rekla sam joj da je gora od mene, a iskreno, nisam pomišljala da je to uopšte moguće!“

Patriša Kornvel kaže kako piše zato da bi shvatila svet, ali podsvesno možda i zato da kazni sve one rđave ljude koji su je terorisali kad je bila samo bespomoćno dete.

„Mislim da bol koji osećamo na kraju postane naša poezija, naš dar“, priznaje ona. „Zvuči čudno kada se kaže, ali mada nikako ne bih volela da iznova proživim svoje detinjstvo, ne bih menjala to kako sam odrastala.“

Roman Patriše Kornvel Livid objavljen je 25. oktobra (Sphere).

Izvor: Apple News, 15 October 2022

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili