Izvor: Marko Kovačević (Instagram: @Bukmarkić)
Izvor: Marko Kovačević (Instagram: @Bukmarkić)
Marko Kovačević |

Pačinko: Porodična saga kroz generacije

Ko ne voli porodične sage? Nebitno koja je porodica u pitanju i koliko je zapravo njihov život interesantan ili nije, svi mi volimo da malo zavirimo u tuđe živote, čak i kada je književnost u pitanju.

Uvek ima nečeg spektakularnog u romanima koji pokrivaju nekoliko generacija, jer upravo tu možemo da vidimo pravu prirodu čoveka - koliko smo slični našim precima, a gde se razlikujemo? Da li više sličimo na naše roditelje ili smo možda preuzeli neki gen od naše praprabake pa imamo više sličnosti sa njom? Ovo su teme o kojima se može raspravljati do sutra, ali jedna od novijih knjiga koja pokriva nekoliko generacija, i samim tim pokriva život jedne emigrantske porodice jeste roman “Pačinko”, koji je pokupio zaista sjajne književne kritike i oko sebe stvorio veliki krug poštovalaca. “Pačinko” je roman koji je smešten delom u Koreju a delom u Japan, i predstavlja poslasticu za sve ljubitelje kako ovog žanra, tako i ovog geografskog područja.

Radnja romana “Pačinko” počinje u Koreji početkom XX veka kada jedan neimenovani ribar i njegova supruga dobijaju sina Hunija. Huni je jedini preživeli od trojice sinova, ali isto tako i jedini koji je rođen sa žečjom usnom i iskrivljenim stopalom, nečim što se u to vreme smatralo neprirodnim i ružnim. Međutim, Hunijev život se u jednom trenutku menja kada njegova porodica ugovori njegov brak sa Jangđin, koja će se pokazati kao izvanredna supruga. Iako su se čitavog života plašili da njihova deca ne naslede Hunijeve deformitete, nakon nekoliko neuspešnih pokušaja da dobiju dete, Huni i Jangđin dobijaju ćerku Sunđu. Kako odrasta, Sunđa se upušta u porodični posao, što je izdavanje soba u njihovoj kući umornim putnicima. Kada bude imala 16 godina, ona će se zaljubiti i ostati trudna, ali njen ljubavnik neće moći da je ženi iako će to želeti. Kada Sunđa otkrije da je razlog tome njegov već postojeći brak u Japanu, ona će prekinuti svaku komunikaciju sa njim, i utočište za sebe i svoje dete će pronaći u jednom svešteniku, Isaku, koji je ujedno bio i gost pansiona Sunđine porodice. Sveštenik Isak, koji je mislio da će umreti mlad od tuberkuloze i koji u se u ovom trenutku oseća kao da mu je život dao novu šansu, i Sunđa se venčavaju i odlaze da potraže bolji život u Japanu.

Proza Min Đin Li je zaista sjajna u ovom romanu. Čim uzmete knjigu u ruke, ili je otvorite na vašem mobilnom telefonu ili e-čitaču, videćete da vas nekoliko prvih strana tera da konstantno okrećete listove, tako da je apsolutno nebitno što roman broji preko 500 strana - čita se kao da ima 200. Na sve ovo, Min Đin Li je napisala roman koji ne govori samo o jednoj porodici, već se bavi i temama kao što je odnos Japana i Koreje, i njihova međusobna netrpeljivost. Ovo nije tematika koja je puno poznata našim čitaocima, ali je interesantno ne samo pročitati o tome nego i naučiti nešto novo. Takođe, iako nije zapravo isti slučaj, mogu se povući paralele između nas i nekih država sa kojima smo mi, na primer, ratovali. “Pačinko” zapravo dosta govori o tom istorijsko-političkom kontekstu dve zemlje i kako to utiče na nadolazeće generacije. Zatim tu je i tema roditeljstva, odnosno pitanje da li je naše ponašanje rezultat naših gena ili našeg vaspitanja, i do koje mere je to tako.

“Pačinko” je svakako roman koji je neverovatno inspirativan i vrlo zanimljiv. Međutim, iako počinje na jedan neverovatan način, kraj samog romana može nekoga ostaviti prilično ravnodušnim. Deluje kao da je Min Đin Li više pažnje posvetila samom početku romana, dok je kraj malo zbrzala. U svakom slučaju, ovo definitivno nije razlog da se knjiga preskoči. Osim ovoga, sam naslov romana je nešto što se nekima možda neće dopasti, jer ne samo da mali broj ljudi zna šta je pačinko, već postoji mogućnost da će naslov romana odbiti one koji znaju šta je misteriozna reč. Naime, pačinko je vrsta aparata i igre kao što je na primer fliper, i koji je izuzetno popularan u Japanu. Naravno pačinko ne samo da predstavlja jako bitan motiv za likove ovog romana, već je i sjajan način da se poveže japanska kultura sa korejskim korenima i da se stavi akcenat na tu pripadnost i nepripadnost.

Da li preporučujem ovaj roman? Svakako, i to svakome. Napisan je jednostavnim a lepim jezikom, pokrivajbitne teme o kojima je interesantno čitati i stvara kvalitetne, i pre svega kulturne likove (a lepo vaspitanih ljudi nam danas izuzetno manjka). ‘’Pačinko’’ će takođe biti i ekranizovan u formi mini serije koja će se prikazivati na Apple TV+ a producent će biti sama Min Đin Li.

Autor teksta: Marko Kovačević (@Bukmarkic)

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili