Nitko od nas nema kristalnu kuglu i jako je teško, štoviše nezahvalno, predviđati u kojoj tiraži će se knjiga prodavati i hoće li naposljetku postati hit. No, ne možemo se ne zapitati kako je moguće da su se neki veliki književni hitovi, čak i klasici, tako teško probijali do polica knjižara i današnje zaslužene slave.
Uvijek veliko čuđenje izazivaju priče, jednom kada su postale svjetski hitovi i bestseleri, o knjigama čiji su autori dobili odbijenicu – ako su uopće dobili odgovor – više desetaka puta.
Sigurno najpoznatija priča o odbijanju rukopisa u posljednja dva desetljeća je ona o J.K. Rowling koja je, u vrijeme kada je pisala prvu knjigu o Harryju Potteru, bila toliko siromašna da nije imala novaca za višestruko kopiranje svog rukopisa već ga je sama prepisivala svaki put pred slanje izdavaču- i tako 12 puta za 12 odbijenica. Razlozi su, mahom, bili šablonski: knjige za djecu se ne prodaju i Harry Potter je preopširna knjiga kao knjiga za djecu. Igrom slučaja, rukopis je dospio u ruke čelniku Bloomsbury Publishinga koji je isprva također otpisao priču o malom čarobnjaku. No, taj rukopis je pročitala i njegova osmogodišnja kćer koja je nakon čitanja upitala oca ima li još. Znamo kako se ta priča odvila.
Mislite da su razlozi i broj odbijenica koje je J. K. Rowling dobila nebulozni? Razmislite ponovo.
Jedan od klasika 20. stoljeća, iako se znalo tko je njegov autor i kako piše, prošao je težak put do objavljivanja zbog političke situacije po završetku Drugog svjetskog rata. Životinjska farma, alegorija Georgea Orwella u kojoj se na meti kritike našao staljinistički režim, izazivala je strah kod izdavača jer nitko nije htio naljutiti Staljinov SSSR, saveznika Zapada u borbi protiv nacističke Njemačke. Mnogi su izdavači dolazili na korak do objavljivanja da bi naposljetku odustali nakon konzultacija s britanskim Ministarstvom informiranja čija je zadaća, naravno, bila i ratna propaganda. U navedenom ministarstvu radio je i Peter Smollett, za kojeg se poslije ispostavilo da je sovjetski špijun. Orwella je odbio čak i slavni pjesnik T. S. Eliot, u to vrijeme na čelu izdavačke kuće Faber&Faber, uz obrazloženje da nije mudro kritizirati političku situaciju iz te perspektive. Anti-totalitaristička alegorija je ipak objavljena 1945. godine, nakon što se svjetska politička situacija po završetku Drugog svjetskog rata preokrenula. Orwellu su stizale i prekooceanske odbijenice, od kojih je najzanimljivije obrazloženje da na tržištu u SAD-u nema prostora za priče o životinjama.
Davno prije nego što je prozvan kraljem horora, Stephen King se također suočavao s mnoštvom odbijenica. Njegov roman Carrie, koji je danas svojevrsni klasik žanra, više od 40 puta doživio je neuspjeh kod izdavača koji nisu htjeli imati posla s negativnim utopijama jer se one – ne prodaju! Danas, skoro 40 godina nakon što je roman prvi put objavljen – prvo izdanje romana objavljeno je 1974. godine i prodano u više od 30 tisuća primjeraka – i kada se osvrnemo na spisateljsku karijeru Stephena Kinga, možemo ustvrditi kako su bili u velikoj zabludi.
Iako je u pitanju klasik američke književnosti, Veliki Gatsby svojevrsnu renesansu doživio je nakon 2013. godine, kada je objavljena još jedna ekranizacija - ovog puta pod redateljskom palicom Baza Luhrmanna – u kojoj je Jaya Gatsbyja utjelovio Leonardo DiCaprio. Zanimljivo, razlog koji je naveden u jednoj od odbijenica bio je upravo naslovni lik, gdje je izdavač istaknuo da bi roman bio pristojan da nema Jaya Gatsbyja.
Trnjem popločan put do publike prošao je i roman Lolita Vladimira Nabokova, koji je odbijen pet puta, a jedan izdavač išao je toliko daleko i napisao u odbijenici da je roman mučan i odvratan te da bi ga trebalo zakopati na tisuću godina negdje ispod kamena. S obzirom na to da se i danas lome koplja oko ovog romana, dio čitateljske publike bi se složio s konstatacijom izdavača.
Prije nego što je njen roman Još uvijek Alice objavljen 2007. godine i zadržao se na ljestvici bestselera New York Timesa čak 40 tjedana, Lisa Genova ga je poslala na čak 100 adresa s kojih su se mahom vraćale odbijenice, ako bi odgovora uopće bilo, zbog čega je autorica čak razmišljala o objavljivanju romana u vlastitom aranžmanu. Ipak, njena priča o ženi kojoj Alzheimerova bolest polako proždire život dospjela je i do Hollywooda. 2014. godine Juliane Moore utjelovila je naslovnu junakinju, uloga zahvaljujući kojoj je napokon osvojila odavno zasluženog Oscara.
Još jedan klasik američke književnosti koji je prolazio trnovit put do priznanja je Zameo ih vjetar, koji je nakon 38 odbijenica napokon objavljen 1936. godine, da bi godinu kasnije osvojio i prestižnu Pulitzerovu nagradu. Roman je prodan u više od 30 milijuna primjeraka, a 1939. snimljen je i kultni klasik filmske umjetnosti s Clarkom Gableom i Viviene Leigh u glavnim ulogama.
“Od 144 odbijenice do pola milijarde prodanih primjeraka!”
Kad smo već kod književnih hitova koje je Hollywood uspješno prebacio na veliki ekran, nije na odmet spomenuti i Tajni život kućnih pomoćnica autorice Kathryn Stockett, koja je za svoj roman dobila pozamašan broj odbijenica, njih čak 60. Nakon pet godina pisanja i još tri i pol godine potrage za izdavačem, roman se sa svojih 7 milijuna prodanih primjeraka popeo na ljestvicu bestselera New York Timesa i na njoj se zadržao više od impresivnih 100 tjedana. Filmska verzija priče bila je nominirana za 4 Oscara.
Od 144 odbijenice do pola milijarde prodanih primjeraka! Izgleda da je zaista sve moguće. Jack Canfield i Mark Victor Hansen su zaista teško našli izdavača koji bi vjerovao u njihovu zbirku kratkih inspirativnih priča, Pileća juha za dušu. Autori su izjavili kako su mnogi smatrali kako se njihova zbirka neće čitati, prije svega, zbog glupog naslova, i nitko nije dovoljno glup da kupi zbirku kratkih priča bez nasilja i seksa. Na kraju su se autori obratili izdavačkoj kući koja je izdavala literaturu za samopomoć, a koja je bila na rubu bankrota. Financijske krize ni za autore ni za izdavačku kuću danas nema, jer je nakon uspjeha prve zbirke stvoren i serijal.
Možda ima nešto u broju 22. Jer, Kvaka je 22. I ta Kvaka 22 Josepha Hellera je dobila 22 odbijenice, a jedan od izdavača je u obrazloženju napisao da mu ni najmanje nije jasno što čovjek pokušava reći i da mu se čini da autor pokušava biti duhovit, štoviše satiričan, ali da sve napisano nije nimalo smiješno, na kojem god to intelektualnom nivou bilo.
“Zanimljivo, oba Joyceova rada otpisivana su jer su ih izdavači smatrali opscenima.”
James Joyce proveo je osam mukotrpnih godina kako bi objavio svoju prvu zbirku priča, Dublinci, koja je isprva odbijena čak 22 puta. Ništa bolje nije prošao ni njegov roman Uliks. Zanimljivo, oba Joyceova rada otpisivana su jer su ih izdavači smatrali opscenima. U borbi za objavljivanje Dublinaca, Joyce je jednom uredniku napisao: “Svoju sam knjigu napisao s velikom pažnjom, usprkos stotinama poteškoća, i u skladu s onim što shvaćam kao klasičnu tradiciju moje umjetnosti.” Kada je napokon dobio izdavača, u ugovoru su mu tantijemi bili uvjetovani brojem primjeraka, zbog čega je sam Joyce kupio njih 120. Nekoć književni luzer danas se smatra jednim od najutjecajnijih književnika 20. stoljeća.
Odbijanje i neuspjeh, baš kao i u svakom drugom poslu, je i u izdavaštvu svakodnevna pojava. Osim što nam navedena djela – koja su samo mali dio popisa knjiga koje su isprva naišla na neodobravanje - otvaraju neke nove vidike i obogaćuju nas kao ljude, očigledno možemo naučiti i nešto od njihovih autora, a to je da se upornost zaista isplati.