Bookmate
Bookmate
Bookmate / Wikipedija |

Napoleon je Žozefini pisao srcem

Francuski imperator Napoleon Bonaparta je bio jedan od najvećih vojskovođa na svetu. Do kraja svog života voleo je Žozefinu, uprkos brojnim aferama, ljubavnicama i razvodu. Ljubičice koje mu je ona poklonila nosio je u medaljonu oko vrata sve do smrti.

U jesen 1795. godine, Napoleon je upoznao Žozefine de Beauhamais. Imala je šarm, inteligenciju, dobar ukus. Udovica aristokrate Aleksandra de Boarnea, koji je po Robespijerovom naređenju stradao na giljotini posle Francuske buržuaske revolucije, majka dvoje dece – Ežena i Ortons i ćerka potporučnika francuske armije i proizvođača šećerne trske čije se bogatstvo krunilo zbog jakog uragana koji je pogodio ostrvo Martinik 1776. gde su nesrećne plantaže davale plodove. Jake seksualne energije, ova žena nalazila je ljubavnike iz visoke klase kojoj je i sama pripadala.

Napoleon je bio sklon starijim ženama. Kada je upoznao Žozefinu bila je to, neočekivano, ljubav na prvi pogled. Pred odlazak u Italiju, 1796. godine, Bonaparta je probudio sanjivog matičara i naterao ga da ih venča. Iako se porodice nisu slagale sa tim brakom zato što je Žozefina bila starija od Bonaparte i već je imala dvoje dece, pa je bilo upitno da li će moći da mu rodi naslednika.

Često je bio odsutan i to mu je teško padalo, zaljubljen u svoju ženu Napoleon je želeo da bude stalno uz nju. Svakodnevno joj je pisao pisma puna ljubavi…

“Dobro sam. Volim te i želim. Za mene postoji samo jedna žena na svetu”..

Napoleon je vodio razuzdan život i bez obzira na veliku ljubav, stalno je varao. Kad bi Žozefina čula glasine o njegovim ljubavnicama, on bi odgovarao:

“Znam šta mislite kada mi spominjete druge žene.. Ja volim samo moju malu Žozefinu, dobru, hirovitu, koja se često ljuti, ali se svađa tako graciozno, ona sve radi graciozno, jer ona je jednostavno fascinantna….”

Mnogo godina kasnije, kada je bilo jasno da mu ne može roditi dete, Napoleon je ostavio, ali nikada nije prestao da je voli i brine o njenoj deci. Njegova pisma i danas svedoče o velikoj strasti i ljubavi koju je Napoleon osećao za Žozefin.

Njihova ljubav bila je burna, bajkovita i na kraju tragična. Upoznao ju je u kući zajedničke prijateljice kada je njemu bilo 26, a njoj 32 godine. Ona je odmah ostavila na njega jak utisak, mada nije uspeo odmah da je osvoji. Brojni istoričari kažu da je Napoleon ljubičice, koje mu je Žozefina jednom prilikom poklonila nosio u medaljonu oko vrata sve do svoje smrti.

Ovako je Bonaparta pisao svojoj ženi:

„Nisam proveo nijedan dan a da Te nisam ljubio; nije prošla noć a da Te nisam držao u svom zagrljaju; nisam popio ni čašu čaja a da nisam proklinjao slavu i ambiciju koje me drže udaljenog od duše mog života. U jeku poslova, na čelu vojske, kad jurim od logora do logora, moja divna Žozefina jedina je u mom srcu, zaokuplja moj duh, upija moje misli. Ako se od Tebe udaljujem brzinom bujice Rone, to je zato da bih te brže ponovo video. Ako ustajem usred noći da radim, to je zato da bih za nekoliko dana požurio dolazak moje mile i drage, a međutim u Tvom pismu od 23. do 26. ventosa Ti mi govoriš Vi. Vi si ti! Ah! Zločesta ženo, kako si mogla da napišeš to pismo! Kako je hladno! A onda su od 23. do 26. prošla četiri dana; šta si radila kad nisi pisala svome mužu?…Ah! Draga moja, zbog toga Vi i zbog ta četiri dana žalim nekadašnju svoju ravnodušnost. Proklet bio onaj ko bi je uzrokovao! U paklu nema muka! Ni furija, ni zmija! Vi! Vi! Ah! Što ćeš tek biti za petnaest dana?…Moja je duša tužna; moje je srce sužanj, a moja me mašta plaši…Ti me voliš manje; utješićeš se. Jednog dana nećeš me više voljeti; reci mi to; barem ću umjeti da zaslužim svoju sudbinu…Zbogom, ženo, boli, srećo, nado i dušo života moga, koju volim, koje se bojim, koja u meni budi nežne osećaje koji me vuku u prirodu i bijesne kretnje, plamene kao munje. Ne tražim od Tebe ni vječnu ljubav, ni vjernost, nego samo…istinu, neograničenu iskrenost. Dan kada ćeš reći: Volim te manje, biće posljednji dan moje ljubavi i poslednji dan moga života. Kad bi moje srce bilo tako nisko da voli bez nade, iskidao bih ga zubima, Žozefina! Žozefina! Sjeti se šta sam ti ponekad govorio: Priroda mi je dala jaku i odlučnu dušu. “Tebe je stvorila od čipke i koprene. Jesi li prestala da me voliš? Oprosti, dušo moga života, duša je moja razapeta na velikim smišljanjima. Moje srce, koje si potpuno osvojila, puno je strepnji koej me unesrećuju. Dosadno mi je što Te ne mogu zvati Tvojim imenom. Očekujem da ćeš mi o tome pisati.

Zbogom! Ah! Ako me manje voliš, nisi me nikad ni voljela. U tom slučaju trebalo bi me zaista žaliti. Bonaparte.“

„Samo se srcem može zaista gledati. Ono što je suštinski važno, nevidljivo je oku. “ – Antoan de Sent Egziperi, te zahvaljujući ovom citatu, razumemo Bonapartinu bezuslovnu ljubav.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili