Foto: Laguna
Foto: Laguna
Tamara Đurić |

Igor Marojević dobitnik nagrade "Meša Selimović"

Roman >Ostaci sveta< u izdanju Derete, pobedio je sa ubedljivo najvećim brojem glasova.

Glasanjem Velikog žirija književnih kritičara za knjigu godine 33. nagrada “Meša Selimović” dodeljena je Igoru Marojeviću za roman “Ostaci sveta”. Nagradu su osnovali Dragan Bogutović novinar “Novosti” i Ognjen Lakićević, a svaki od 60 istaknutih književnih poznavalaca izdvojili su po pet dela savremenih domaćih autora objavljenih u prošloj godini, uz obrazloženje svojih izbora. Specifično za ovu nagradu je da isti pisac ne može da je dobije dva puta.

Odavno ustanovljenim propozicijama utvrđeno je da se saglasnost članova žirija dobija u decembru, njihova imena se objavljuju 04. januara, rok za glasanje je 02. februar, a dva dana kasnije počinje kontinuirano objavljivanje izbora. Nakon što u određenom roku stignu svi izbori, glasovi se predočavaju javnosti na stranicama “Večernjih novosti” i pobednik se određuje zbrajanjem glasova, dakle nema “nameštanja” rezultata. Možemo slobodno reći da je dodeljivanje ove nagrade i način žiriranja, škola demokratije i lepo bi bilo da se kao društvo povedemo za ovim principom, ali to je druga tema. Roman “Ostaci sveta” u izdanju Derete, pobedio je sa ubedljivo najvećim brojem glasova. Marojević je u svom, očekivano od njega, intrigantnom komentaru između ostalog naveo da je ”u svakom stvaraocu urođena ambivalentnost prema nagradama i da bi ona morala biti posebna spram nagrada koje su nazvane po nekom sumnjivom medijskom entitetu i stvaraocu koji je po našem mišljenju nedostojan” i da u tom slučaju “priznanje valja ignorisati”. Nije Marojević ovakav komentar uz blagu dozu ironije rekao bez razloga, Srbija je svetski rekorder po broju književnih nagrada. Volimo rekorde i osvajanje pobeda, u to nema sumnje, pitna samo mogu biti “takmičenja” u kojima učestvujemo.

Iako se u ovdašnjoj javnosti ne retko vodi polemika oko kvaliteta i značaja književnih nagrada u Srbiji kojih ima više stotina, a tačan broj nije lako utvrditi, nagrada “Meša Selimović” nikada nije bila upitna. “Veliki žiri” čini 60 književnih kritičara, teoretičara i istoričara književnosti. U obrazloženju ovogodišnje nagrade naveli su da je ”opora žestoka priča, autoironično, humorno i katkad cinično”, a sam Marojević je izražavajući zadovoljstvo dobijenom nagradom koja nosi ime velikog pisca, Selimovića nazvao vodećim filozofom srpske proze u poslednjih 50 godina.

Šta je to u ovom vremenu koje možda možemo nazvati našim iako mi pripadamo njemu više nego ono nama, da se tema Jasenovca vraća u fokus pažnje. Nedavna premijera filma “Dara iz Jasenovca” na RTS-u, sada i roman koji se u značajnoj meri bavi ovom temom. Buđenje kolektivne svesti ili svest pojedinca o kolektivnom zaboravu i pokušaj da se taj zaborav spreči? Dobro i zlo večite ljudske teme ili samo zlo kao neizbrisiv trag civilizacija? Mogu li se ikada odgonetnuti razlozi postojanja zla, uprkos dobru ili baš zbog dobra. Da li je zlo duboko ukorenjeno u ljudsku prirodu ili je zlodelo “akutna reakcija” na nametnute životne okolnosti? “Nešto se nasledi, nešto se stekne, a nešto i razgore okolnosti” navodi Marojević.

Zanimljivo je da na koricama romana možda ne na prvi pogled, ali na drugi svakako da, možemo uočiti ruku ispruženu prema čitaocu, ruku nade, spasa, utehe ili ruku dželata, prosudićete sami kada roman budete čitali i postavlja se pitanje šta čovečanstvo ostavlja za sobom novim generacijama osim ruševina pojedinačnih života prekinutih nasilno i utopija o pravićnosti i pravdi koja ce stići jednog dana za koji ne znamo da li će stići ili mi do njega nećemo stići, čekajući jutro koje će promeniti sve. Univerzalnost zločina kroz vekove i njegova neprolaznost, tužna istina zbog koje živimo u ostatcima sveta, uvereni da će neko drugi jednom i za uvek reći “Dosta” … svakom zlu!

Da li je moguće u vremenu infodemije, skoro i po pravilu tzv crnom hronikom, pričama o zločinima, kriminalu, ratovima, migracijama, “ubijanju starih i rađanju novih” država, prekrajanju istorije, gladi, pohlepi, siromaštvu, otimačini, diskriminaciji, segregaciji i žrtvama konzumerizma i blago rečeno zanimljivih estetskih standarda i apsurdu do besmisla, pisati nepatetičnu i nadideolosku ispovest o vremenu logora, stratista i masovnih stradanja. Da, moguće je i to je autor romana “Ostaci sveta” svojim književnim delom i dokazao.

Možda smo kao društvo sazreli da se vratimo korak unazad odbijajući da se suočimo sa zločinima u Jasenovcu o kojima između ostalog u romanu piše Marojević, da se suočimo iskreno i do bola, zato što bez koraka u prošlost ne možemo napraviti korak u budućnost u kojoj iluzorno verujući, vec živimo. Dodela nagrade Igoru Marojeviću osim čitanja nagrađenog romana, može nas vratiti i celokupnom književnom opusu Meše Selimovića.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili