Knjiga Mržnja puna ljubavi
Knjiga Mržnja puna ljubavi
Branislava Teodosić |

'Mržnja puna ljubavi' – knjiga ili film?

Ako želite nešto što će vas naglas nasmejati ovo je pravi izbor i tokom vremena, sigurna sam, i film će kao i knjiga samo dobijati na vrednosti i ući na listu omiljenih

Večita rasprava da li je bolja knjiga ili film? Retko kad adaptacija nadmaši izvorno delo, uglavnom posle odgledanog filma ili serije, bude onaj čuveni komentar – knjiga je bolja. Imam pomalo neobičan stav: ako odgledam prvo film, ne čitam knjigu po kojoj je snimljen, a posebno obrnuto - ne gledam ekranizacije omiljenih knjiga, jer ne želim da mi kvare moj doživljaj istih. Pogotovo u ovom novovremenu snimanja raznih niskobudžetnih produkcija, koje ne mare i ne poštuju ni istorijske činjenice, ni autore romana. Međutim, pojave se s vremena na vreme izuzeci sa prijatnim iznenađenjem, kao što je “Mržnja puna ljubavi” (u originalu “The Hating Game”), pa pokleknem i odgledam film nakon pročitane knjige.

Kada je 2016. objavljen ovaj prvenac Sali Torn, autorke iz Australije, odmah je postao hit i te godine ušao u 20 najčitanijih ljubavnih komedija. Sama radnja, koja je smeštena u prostor jedne izdavačke kuće, je nešto što posebno vole knjigoljupci, jer vole sve što ima veze sa knjigama, pa kada se tome dodaju simpatični likovi koji duhovitim dijalozima sve vreme igraju pasivno agresivne igrice – uspeh je zagarantovan. Lusi Haton i Džošua Templman su desne ruke dva generalna direktora IK i zaplet nastaje kada se objavi da biraju izvršnog direktora – i to jednog. U najužem izboru su Lusi i Džošua - ko pobedi biće šef onom drugom, a ko izgubi mora dati otkaz i … borba može da počne! Lusi je pomalo haotična i luckasta, a Džošua uredan i organizovan, tako različiti, ali ipak imaju nešto zajedničko: oboje su ambiciozni i željni uspeha, svako zbog svog skrivenog razloga. U toj trci ka unapređenju biće stavljeni u mnoga iskušenja gde će videti kako je lako mržnju zameniti sa nekim drugim, lepšim osećanjima.

THE HATING GAME Trailer (2021) Lucy Hale, Drama Movie

Prvo: nemam zamerke na ritam romana, napisan je po mom ukusu. Volim te ”slow burn” priče, volim da se sve polako događa, ne smeta mi ako nema nekih stalnih i velikih prevrata u priči, dovoljno mi je da se odmah vežem za glavne junake. A to spada pod drugo: glavni likovi su tako lepo razvijani, da su mi već na prvim stranicama postali jako simpatični. Lusi, koju Džošua zove Bobica Jagodica samo da bi je nervirao, preslatka je sa svojom šarenom odećom i velikodušnim odnosom prema kolegama, željna da je svi vole. Džošua je naizgled zatvoren i krut saradnik, koji najviše voli baš zbog tog Lusinog ponašanja da je stalno pecka, pa ipak kako radnja odmiče, on pokazuje i svoju drugu stranu i zašto mora da se tako ponaša… Ali u knjizi nije samo to: tu su i njihovi šefovi koji im otežavaju borbu, tu je niz događaja koji će ih zbližiti, kao i njihove porodice zbog kojih će se bolje upoznati i naterati ih da otkriju svoje tajne…i tako će se njihov odnos postepeno menjati. Kada sam završila sa čitanjem knjige osmeh mi nije silazio sa lica. Podsetila me je na “Prekrasni gad” Kristine Loren, “Ne traži me” Eme Čejs, “Voli me, ne voli me” Ane Premoli i “On mi je sve” Vaj Kiland.

Možda se čini da je lako napisati komedije – mislim da je prilično teško osmisliti komične situacije i dijaloge i to tokom celog romana ili filma držati pažnju i dinamiku. Verujem i da je to razlog što su pojedini filmovi tog žanra gledani i popularni i kod onih koji ne bi čitali ljubavne romanse. Nema ko nije odgledao “Francuski poljubac”, “Venčanje mog najboljeg prijatelja”, “Četiri venčanja i sahrana”, “Kad je Hari sreo Sali”, “Kako izgubiti dečka za 10 dana”, “Dobro da bolje ne može biti”, “Šta žene žele”, “Moja velika mrsna pravoslavna svadba”, “Dobili ste poštu”… I još mnogo drugih lepih ljubavnih priča koje mogu više puta da se gledaju i opet da se smejemo istim komičnim situacijama. Svakome je s vremena na vreme potrebna doza romantike u kombinaciji sa smehom.

“Šta reći za Lusi Hejl, osim da je prava Lusi Haton – kao da je iskoračila sa stranica romana i ušetala na filmsko platno.”

Možda film “Igra ljubavi i mržnje” nije u rangu sa ovim najboljim, ali svakako je vredan gledanja i utisak je da poprilično prati knjigu. Malo ima izmena ili nedostatak delova kojih ima u romanu. Isprva mi se izbor glavnog glumca nije dopao (jer, naravno, nije ono što sam zamišljala), međutim kako je film odmicao tako je Ostin Stovel pokazao da je odličan u ulozi Džošue, u početku distanciran i uštogljen, da bi vrlo suptilno dočarao i emotivnu stranu. Poseban plus kod mene mu je bio što liči na mladog Pirsa Brosnana. O, daaa! Šta reći za Lusi Hejl, osim da je prava Lusi Haton – kao da je iskoračila sa stranica romana i ušetala na filmsko platno. Nesigurna, nepredvidljiva, impulsivna i apsolutno neodoljiva. Toliko razloga da se više puta čita knjiga ili da se pogleda film. Ako želite nešto što će vas naglas nasmejati ovo je pravi izbor i tokom vremena, sigurna sam, i film će kao i knjiga samo dobijati na vrednosti i ući na listu omiljenih.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili