Mjesec afroameričke povijesti

Od početka 16. stoljeća do kraja trgovine robljem 1860. godine, u Ameriku je premješteno 12 milijuna Afrikanaca protiv njihove volje kako bi služili kao robovi. Manji broj njih, oko pola milijuna poslan je u Sjevernu Ameriku, dok je većina poslana u Južnu Ameriku i Karibe i to u tolikoj mjeri da su Afrikanci u gradovima poput Ciudad de Mexica, Havane i Lime bili nadmoćniji nad Europljanima koji su se doselili na američko tlo. Do 1730-ih godina broj novorođenih robova premašio je broj onih koji su pristigli iz Afrike, a do polovice 18. stoljeća većina robova nikad nije ni vidjela Afriku. Samo ropstvo trajalo je sve do kraja Građanskog rata, kada se i službeno ukida, no većina crnačkog stanovništva još živi na Jugu sve do početka 20. stoljeća. Nakon drugog svjetskog rata otvaraju se nova radna mjesta u tvornicama na Sjeveru pa se crnačko stanovništvo u velikom broju seli tamo. Ne čudi stoga da je prisutnost Afrikanaca i njihova kultura mnogo pridonijela američkoj kulturi i povijesti, uključujući glazbu, kuhinju i književnost.

“Veljača je izabrana jer tada rođendane slave dvije glavne ličnosti u borbi za oslobođenje i građanska prava Afroamerikanaca: Abraham Lincolm i Frederick Douglass.”

Pedeset godina nakon ukidanja ropstva, 1915.godine, student afroameričkih studija i povjesničar Carter G. Woodson i ministar Jesse E. Moorland osnovali su udrugu za proučavanje života i povijesti crnaca čija je svrha bila istraživanje postignuća i doprinosa Afrikanaca i Afroamerikanaca te njihovo promicanje unutar američkog društva kako bi educirali ljude. U početku se održavao Tjedan crnačke povijesti, a prva proslava održala se drugog tjedna u veljači 1926. godine. Tjedan se vremenom pretvorio u Mjesec afroameričke povijesti, a veljača je izabrana jer tada rođendane slave dvije glavne ličnosti u borbi za oslobođenje i građanska prava Afroamerikanaca: Abraham Lincolm i Frederick Douglass.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća tijekom Pokreta za građanska prava crnci su se borili za svoju jednakost prema američkom zakonu. Iako je ropstvo ukinuto u 19. stoljeću, Afroamerikanci su i dalje bili ozbiljno marginalizirani, a posebno je rasizam bio izražen na Jugu na kojem su vladali segregacijski zakoni. Neviđena borba za ravnopravnost trajala je puna dva desetljeća.

“U Americi se u školama obilježava čitanjem djela afroameričkih autorica poput Maye Angelov, Toni Morrison i brojnih drugih.”

Kako bi se povećala svijest o afričkoj povijesti i kulturi, ne samo Amerika nego i sve više zemalja svijeta organizira razne događaje, izložbe, performanse i predavanja. U Americi se u školama obilježava čitanjem djela afroameričkih autorica poput Maye Angelov, Toni Morrison i brojnih drugih. I u Hrvatskoj postoji inicijativa za promicanje kulture raznolikosti putem književnosti kako bi se učenici upoznali sa afroameričkim autorima i njihovim djelima te upoznali afroameričke likove i teme, a radionice upoznavanja sa djelima održavaju se u sklopu Knjižnica grada Zagreba.

U nastavku Vam donosim par odličnih knjiga koje će vam ispričati afričku povijest, educirati vas i pokazati vam brojne nepravde i teškoće s kojima se taj narod borio. Mnoge od njih nije lako čitati no želimo li ne ponavljati greške i boriti se protiv bilo kojeg oblika diskriminacije, izuzetno je važno širiti svijest o raznim nepravdama kojima obiluje ljudska povijest.

Itamar Viera Junior - Iskrivljeni plug

BIbiana i Belonisia dvije su sestre koje žive na plantaži u Agua Negri. Njihovi roditelji samo su radnici na plantaži, ništa ne posjeduju osim glinene kućice i onoga što sami posade, uberu i požanju, a i od toga moraju odvajati dio za gazde.

Oslobođenje od ropstva samo je formalno. Sada se njihov narod ne naziva robovima nego radnicima i stanovnicima, ne tuče ih se i ne kažnjava bičevima jer se to po zakonu ne smije, ali odnos prema njima ostao je isti. Nemaju pravo zarađivati, nemaju pravo graditi čvršće nastambe, u nasljedstvo djeci nemaju za ostaviti ništa. Ovise isključivo o dobroj volji veleposjednika koji nerijetko zemlju prodaju drugima tretirajući radnike na njoj kao komade namještaja koji dolaze uz glinene kuće. Stariji bespogovorno svoj radni vijek i dalje poklanjaju vlasnicima plantaža povećavajući im pritom prihod, no mlađe generacije počinju se buniti, zahtijevaju prava na zemlji, sigurnost i komadić na kojemu su generacije njihove obitelji odrasli za sebe, pravo na zaradu i dostojanstven život.

Iskrivljeni plug roman je napisan iz perspektive triju pripovjedačica i svaki dio priča nam nevjerojatnu priču o bivšim robovima, njihovoj patnji i teškom radu te odnosu prema njima nakon ukidanja ropstva. Autor je doktor etničkih i afričkih studija, kao i geograf s golemim iskustvom mjerenja zemlje, a ovaj roman sažima njegov petnaestogodišnji život na terenu u ruralnim zajednicama u brazilskoj agrikulturalnoj zabiti te obiluje brojnim drevnim ritualima i vjerovanjima.

Veronique Olme - Bakhita

Ona se ne sjeća svojeg imena, čak ni mjesta iz kojega potječe. Sjeća se majčinog lica i glasa, svoje sestre blizanke i druge braće i sestara, bezbrižnog igranja sve do trenutka kada je oteta i prodana u roblje. A bilo joj je samo 5 godina. Proživjela je strahote, mučenja, silovanja, bičevanja, izgladnjivanja. Tetovirana je na silu po cijelom tijelu, običnom britvom, a u rane joj je umetnuta sol kako bi se bijela tetovaža vidjela na njezinom crnom tijelu. Propješačila je kilometre i kilometre gola i bosa, pripadala raznim gospodarima sve dok jednog dana nije pripala talijanskom diplomatu Calistu Leganiju. Tog dana, Bakhitin život kreće uzlaznom putanjom, a ubrzo shvaća da želi postati redovnica. Kao časna sestra posebno se zauzima za siromašne, zlostavljane i djecu te ju prozivaju “Crna majka”.

Bakhita je snažna i dramatična istinita priča o nevjerojatnoj ženi koja je bila ropkinja, sluškinja i redovnica i koja je u povijest upisana kao svetica.

Francuska spisateljica Véronique Olmi dirljivim je lirskim rukopisom, u obliku ovoga iznimnog romana, vješto prikazala sudbinu, teške bitke, snagu i veličinu duše Jozefine (Giuseppine) Bakhite koja je uspjela preživjeti sve strahote crpeći nadu i ljubav iz rijetkih, dragocjenih sjećanja na djetinjstvo prije otmice.

Chimamanda Ngozi Adichie – Polovica žutog sunca

Već u samom naslovu, ako smo upoznati sa simbolima i zastavama, možemo zaključiti da je ovo priča o Biafri. Polovica žutog sunca simbol je Republike Biafre i pojavljuje se i na njezinoj nacionalnoj zastavi i vojnim uniformama. Rat u Biafri vodio se u jugoistočnom dijelu Nigerije između snaga nigerijske vlade na jednoj i separatističkih pobunjenika organiziranih u samoproglašenu Republiku Biafru na drugoj strani. Na sjeveru je stanovništvo bilo pretežno muslimansko iz naroda Hausa, a na jugu pretežno kršćansko i animističko iz naroda Igbo. Igbo su jedan od najvećih naroda u Africi. Tijekom rata umrlo je oko milion ljudi, najviše zbog gladi i to uglavnom Igboa.

Mladi Ugwu sluga je sveučilišnog profesora Odenigba, zanesenog revolucionarnim idejama. Olanna je profesorova prelijepa, obrazovana djevojka koja ostavlja privilegije visoke klase i pridružuje mu se u malom gradu. Richard, sramežljivi Englez, u vezi je s Olanninom blizankom Kainene. Druženja u Odenigbovoj kući prepuna su rasprava o političkoj budućnosti Afrike. Kako nigerijske trupe napreduju, oni su primorani boriti se za goli život, a njihovi ideali i međusobna povezanost dolaze u kušnju.

Autorica nam je ratna stradanja prikazala iz različitih perspektiva, od višeg sloja do nižeg. Odrasla je u Biafri i obadva djeda izgubila je u tom ratu pa je tako i nastala ova obiteljska saga u kojoj je skrenula pozornost na mnoge probleme kolonijalizma koji ni dan danas nisu riješeni.

Hvaljeni roman mlade nigerijske spisateljice nagrađen nagradom Orange

Čitajte

Yaa Gyasi – Povratak kući

Povratak kući knjiga je koja će vas provesti kroz generacije afričkih i afroameričkih obitelji. Radnja se proteže od 17. stoljeća u Gani do današnjih dana. Effia i Esi polusestre su rođene u različitim selima, Effia kao slobodna žena koja živi u svom svijetu nesvjesna ropstva i muke svojih sunarodnjaka, a Esi kao ropkinja od samog početka svojeg života. Sudbine Effie i Esi pokazuju različite aspekte afroameričke povijesti i kako ropstvo i diskriminacija utječu na živote Afroamerikanaca. Radnja dalje teče kroz tri stoljeća i prati sedam generacija afričkih i afroameričkih obitelji koje nam preko likova pripovijedaju o svojim borbama za ravnopravnost, diskriminaciji, rasizmu, traumi i gubitcima, ali i istražuju ljubav, nadu i ponovno obiteljsko okupljanje.

Uz Povratak kući proputovat ćete kroz vrijeme i prostor, od Afrike do Amerike, upoznajući se sa pričama i sudbinama afričkih robova i njihovih potomaka. Kratkim i šarolikim poglavljima koji se fokusiraju na jedan lik, autorica je postigla da sa svakim razvijete emocionalnu vezu, osjetite njihove strahove, ljubavi, gubitke i nade.

Yaa Gyasi autorica je gansko-američkog podrijetla, a Povratak kući njezin je prvijenac. O njegovoj vrijednosti dovoljno govori i činjenica je ovjenčan s nekoliko prestižnih književnih nagrada.

Veličanstvena obiteljska saga u kojoj se isprepleću mitsko i suvremeno, drevni ritmovi afričkih bubnjeva s melankoličnim zvucima jazza / The New Yorker

Čitajte

Ta-Nehisi Coates – Vodeni ples

Dvanaestogodišnji rob Hiram Walker nezakonit je sin plantažera Howella Walkera. Nakon što mu prodaju majku robinju sa plantaže, u nasljeđe mu ostaje nevjerojatna sposobnost pamćenja stvari. Nažalost, sjećanja na majku sve više nestaju. Hiram posjeduje još jednu čudesnu moć prisjećanja koja ga spašava u raznim situacijama. Njegovo djetinjstvo kao roba prožeto je brutalnošću, gubicima, smrću i prodajama. Iako vrlo inteligentan, sa svim svojim talentima Hiram nikako ne može promijeniti svoj položaj roba. Nakon što za dlaku izbjegne smrt, Hiram odluči pobjeći te se otisne na neizvjesno putovanje ususret slobodi. Tako započinje njegov put od dekadentnog sjaja virdžinijske plantaže do tajnih gerilskih postaja u divljini američkog Juga, od grobnice porobljenih do idealističkog pokreta za ukidanje ropstva na Sjeveru, u Philadelphiji.

Vodeni ples kombinacija je povijesnog romana i magijskog realizma. Ovaj roman pisan prekrasnim liričnim stilom prikazat će vam sve užase ropstva i rasizma, strašnog života robova na plantažama, nepravde i  borbu za slobodu i jednakost.

Ta-Nehisi Coates nagrađivani je pisac i novinar afroameričkog podrijetla. Coatesa danas smatraju jednim od najutjecajnijih američkih intelektualaca. U svojim djelima kritizira američko društvo jer misli da je opterećeno rasnim identitetom te uz pomoć osobnog iskustva i povijesne analize tumači složena i izazovna pitanja rase i rasizma u Americi.

Iako nam se čini da su neki događaji daleko iza nas, još uvijek možemo vidjeti rasističke poruke na internetu i društvenim mrežama, zločine iz mržnje i rasnu diskriminaciju diljem svijeta. Zato je itekako potrebno educirati se, razbijati predrasude i otvarati oči javnosti kako bismo se obranili od bilo kojeg oblika diskriminacije koji ljudima od života može napraviti pakao i obilježiti ih za cijeli život.

“Naši životi završavaju onog dana kada ostanemo šutjeti oko stvari koje su bitne.“ – Martin Luther King

• knjiga