Fantom iz opere / ilustracija / Izvor: deviantart.com
Fantom iz opere / ilustracija / Izvor: deviantart.com
Piše: Milan Aranđelović |

Misterija Fantoma iz opere

Šta je istina, a šta fikcija u jednom od najpoznatijih klasika svetske književnosti?

Čini se da Agata Kristi, gotovo pola veka nakon smrti, i dalje pronalazi načina da bude u glavnim vestima. Ovaj put je u pitanju odluka američkog izdavača njenih dela da izmeni i uredi neke od priča kako bi iz njih bili uklonjeni delovi koje neko može smatrati uvredljivim ili neprikladnim.

Možda je ovo lep povod da se osvrnemo na jednog manje poznatog autora detektivskih romana koji je imao snažan uticaj baš na dela slavne britanske književnice. Francuski pisac i novinar Gaston Leru je svoje radove stvarao inspirisan kriminalističkim pričama Konana Dojla i Edgara Alana Poa koji se smatraju i očevima književnih detektiva kakvi su danas poznati u popularnoj kulturi. Na ovaj način je postao svojevrsni most koji je spojio rodonačelnike žanra i britansku književnicu i na taj način doprineo nastanku gospođice Marpl i Herkula Poaroa kakvim ih danas poznajemo i volimo. Ipak, sam Leru je ostao upamćen po samo jednom delu. A i to verovatno samo zahvaljujući pozorišnoj predstavi koja je urađena na osnovu njegovog književnog predloška.

Za razliku od mnogo slavnijih kolega čija su dela produkt čiste fikcije, Leruovo delo inspirisano je stvarnim užasima u kojima je bilo i mrtvih.

Dečak nemirnog duha

Sam Leruov dolazak na svet zbio se pod neobičnim okolnostima koje su obeležile njegov nestalni i avanturistički duh. Kočija kojom su putovali njegovi roditelja morala je da stane na putu kako bi se majka porodila u obližnjoj kući.

Iako je rođen bukvalno na drumu koji je vodio ka Normandiji činilo se da će Leru voditi miran život. Ušuškan u očevom bogatstvu koje je stekao kao uspešan brodograditelj, Leru celo detinjstvo proveo uživajući u pecanju, jedrenju i plivanju. Iako je slobodno vreme koristio da piše pesme i priče, ipak su studije prava bile ono čemu je posvetio svu pažnju. Kao student je za svoje uspehe na univerzitetu dobijao nagrade i priznanja i činilo se da je pred njim blistava advokatska karijera.

Ali je onda preminuo njegov otac i Leruov, do tada pritajeni, avanturistički duh je konačno bio oslobođen. Milion franaka koje je dobio u nasleđe za samo šest meseci potrošio je na uživanje, kockanje, odlaske u pozorište i organizovanje zabava.

Gaston Leru / Izvor: Wikipedia
Gaston Leru / Izvor: Wikipedia

Početak književne karijere

Pola godine nakon očeve smrti Leru je bio potpuno švorc i bio je primoran da nešto zaista radi. Odlučio je da iskoristi znanja stečena tokom studija, kao i ljubav prema pozorišnoj umetnosti, te je postao sudski izveštač i pozorišni kritičar. Britkog uma bilo mu je lako da impresionira urednike i ubrzo postaje novinar sa punim radnim vremenom. Falsifikuje dokumente kako bi uradio intervju za zatvorenikom visokog ranga koji je čekao suđenje. Ovo mu otvara vrata da izveštava o aferi Drajfus gde postaje deo novinara koji su vodili kampanju za oslobađanje ovog oficira.

“Urednici su znali da će njegove živopisne priče bolje prodavati novine, te mu nisu zamerali na ovakvim izletima u maštu.”

Leruov avanturistički duh mu ne da mira i on postaje dopisnik iz inostranstva. Ovo ga vodi do Afrike, pa čak i na Antartik. Izveštavao je i o revoluciji u Rusiji 1905. godine gde se nije libio da svoje izveštaje ulepša određenim kreativnim pristupom. Urednici su znali da će njegove živopisne priče bolje prodavati novine, te mu nisu zamerali na ovakvim izletima u maštu.

Avanturističkog duha i naviknut da ne bude sputan bilo čime, sve više mu smetaju urednici koji mu vise nad glavom. Zbog toga donosi odluku da napusti žurnalizam i u potpunosti se prepusti pisanju knjiga. Njegov prvi roman je „Misterija žute sobe“ („Le mystère de la chambre jaune“) u kome nas je upoznao sa novinarom detektivom Žozefom Ruletabilom. Francuska publika je lepo prihvatila njegov prvenac iz 1907. godine i Leru nastavlja da radi na novim fiktivnim avanturama.

Nesreća koja je poslužila kao inspiracija

Tražeći inspiraciju za svoje novo delo Leru se setio nesrećnog događaja koji se nekoliko godina ranije odigrao u Operi Garnije. Za ovaj operski teatar koji se smatra remek-delom arhitekture odavno se vezivala priča da njenim hodnicima hoda duh. Jedne majske večeri tokom finala prvog čina opere električna žica je pregrejala i otopila kabl jednog od više protivtegova koji su držali ogromni luster. Protivteg je pao u usmrtio jednu, a ranio više osoba.

Odluka da u svom romanu obradi ovaj događaj doneće Leru večnu slavu i učiniće da njegovo ime bude poznato širom sveta i to ne samo ljubiteljima književnosti.

Unutrašnojst Opere Garnijer na razglednici iz 1909. godine / Izvor: Wikipedia
Unutrašnojst Opere Garnijer na razglednici iz 1909. godine / Izvor: Wikipedia

Leru piše knjigu „Fantom iz opere“ o tajanstvenom Fantomu koji živi u podzemlju Opere Garnije. On je opčinjen mladom pevačicom Kristin i želi da joj pomogne da postane operska zvezda. Kada Kristin otkrije da je tajanstveni muškarac koji joj je pevao zapravo Fantom, u strahu pokušava da pobegne. Međutim, Fantom je otima i drži je kao taoca.

Da li je Gaston Leru ovu priču zasnovao na istinitim događajima? Odgovor na ovo pitanje može biti dvojak. Glavan priča u knjizi je plod autorove mašte, ali brojni elementi koje je utkao u priču imaju temelje u stvarnosti.

Kao što smo već napisali, nesreća sa padom lustera tokom predstave se zaista dogodila. Nije baš pao sam luster, već njegov protivteg, ali to je već deo umetničkog ulepšavanja priče po kojima je Leru već bio poznat.

Ispod opere se zaista nalazi jezero

U knjizi jezero je središnji deo Fantomove jazbine. Čuvena je scena u kojoj Fantom peva dok vozi Kristin u svom kanuu po jezeru prekrivenom maglom.

U stvarnosti ovo jezero mnogo više liči na kanalizaciju. U njemu su se nalazile podzemne vode, dok su graditelji postavljali temelje za novu građevinu. Trenutno jedini stanovnici ove podzemne odaje jesu jedan beli som, nezvanični ljubimac osoblja opere, i pariski vatrogasci koji u ovom jezeru vežbaju plivanje u mraku.

The Phantom of the Opera - Emmy Rossum, Gerard Butler | The Phantom of the Opera Soundtrack

Fantom je zasnovan na pravoj priči o duhovima

Postoji legenda koja govori o čoveku unakaženog lica koji živi u podzemnom jezeru. Priča o njemu započinje istinitim događajem. Naime, staru zgradu Pariske opere je zaista uništio požar 1873. godine. Legenda koja se nadovezuje na ovu nesreću govori o balerini koja je stradala u ovom požaru i njenom vereniku pijanisti koji je preživeo, ali mu je lice bilo unakaženo. Priča dalje veli da se on povukao u podzemlje Opere Garnije gde je živeo do smrti.

Već smo spominjali i priču o duhu koji pohodi podzemlje Opere. Leru je bio uveren da je duh stvaran, a svoje tvrdnje potkrepio je pričom da je u podrumima zgrade pronađeno beživotno telo. Telo je zaista pronađeno. Činjenica je da je revolucionarna vlada tokom Pariske komune koristila ovaj podrum za držanje političkih zatvorenika. Ovde leži najverovatniji odgovor na pitanje otkud beživotno telo u podrumu Opere Garnije.

Ljubavni trougao

U romanu za naklonost mlade Kristin se bore Fantom i njen momak Raul. Postoji legenda o dva brata vikonta koji su se u Pariskoj operi zaista sukobili oko umetnice koja se zvala Kristin. Ali postoji i druga jeziva istinita priča za koju se smatra da je poslužila Leruu kao inspiracija. Sve je započelo kada se baletski igrač Boismaison zaljubio u koleginicu Nanin. Međutim, Nanin je bila predmet obožavanja i jednog francuskog narednika. Ovaj je odlučio da se reši svog konkurenta tako što će ga lišiti života. Bosimaison je u poslednjoj volji svoje telo zaveštao Pariskoj operi kako bi i nakon smrti bio u blizini svoje voljene. Prema, sada već razotkrivenoj legendi, želja mi je ispoštovana, a njegov skelet je korišćen i kao scenografija u nekim predstavama.

Lon Čejni kao filmski Fantom iz opere / Izvor: Wikipedia
Lon Čejni kao filmski Fantom iz opere / Izvor: Wikipedia

Legendarno delo popularne kulture

Iako je „Fantom iz opere“ delo mašte postoji nekoliko stvarnih istorijskih činjenica koje su vešto utkane u ovu priču. Kao takvo ovo delo nas podseća da se istorija i fikcija često prepliću, da je istina često neuhvatljiva i da zavisi od perspektive iz koje je posmatramo. Možda je priča o Fantomu upravo zbog ovoga postala neizostavan deo kulturne baštine čovečanstva sa velikim uticajem na popularnu kulturu.

Bez obzira na to što je neke delove priče teško ili nemoguće potvrditi kao istinite oni su i dalje deo bogate i intrigantne mitologije isprepletane oko priče „Fantom iz opere“ koja će nas neprestano iznova privlačiti i fascinirati.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili