Spisateljica Megi O'Farel / Izvor: ft.com
Spisateljica Megi O'Farel / Izvor: ft.com
Adrijana Jevtić |

Hamnet i Džudit – Šekspirova deca na koju je svet zaboravio

Spisateljica Megi O’Farel odala je počast Šekspirovoj deci, blizancima Džudit i Hamnetu koji već vekovima nemaju vidljivo memorijalno obeležje

Od objave svog prvog romana „Kada si otišao“ sada već davne 2000. godine spisateljica Megi O’Farel stekla je armije obožavalaca koje je osvojila svojom blistavom prozom, spretnim portretima žena i stavljanjem akcenta na specifične porodične odnose. Međutim, uspeh koji je postigao njen poslednji roman, „Hamnet“, stavio ju je pravo pred blještave reflektore britanske književne scene i ona je postala jedna od najslavnijih britanskih spisateljica. Ovo ambiciozno delo istorijske fikcije plete svoju radnju oko poslednjih dana života Šekspirovog mladog sina koji je preminuo sa samo 11 godina i kroz ovaj događaj predstavlja zajednički život njegovih roditelja, majčinstvo, brak, jačinu tuge i porodičnu žalost. Objavljen je krajem marta 2020.godine kada je korona virus polako počeo da zatvara ceo svet. Bez obzira na situaciju u kojoj se čitav svet našao O’Farelova je uspela da dopre do čitalaca i da ih fascinira svojom sposobnošću da gotovo filmski dočara tadašnji stil života.

Upravo zbog osećaja povezanosti sa Šekspirovom porodicom Megi O’Farel je prvog vikenda u maju 2022 .godine posetila Stratford na Ejvonu noseći dve grančice ruzmarina iz svoje bašte – biljke koja se tradicionalno povezuje sa sećanjima, kako Ofelija primećuje u Hamletu. Položila ih je ispod dva drveta kao počast Šekspirovoj deci, blizancima Džudit i Hamnetu koji već vekovima nemaju vidljivo memorijalno obeležje u gradu u kom su živeli i preminuli. Ali, to se sve promenilo jedne subote ujutru kada su dva stabla bora zasađena na groblju crkve Svete Trojice u Stratfordu u njihovu čast.

Šekspirova porodica / Izvor: wiki.com
Šekspirova porodica / Izvor: wiki.com

„Presrećna sam, jer sam godinama razmišljala na ovu temu i radila na realizaciji. Hamnetov bor imaće crveno-zlatne bobice u jesen, dok će Džuditin biti ružičasto-beo. Slično, a opet tako različito baš kao što su verovatno i njih dvoje bili.“ rekla je O’Farelova koja je za roman „Hamnet“ dobila nagradu 2020. godine. Megi je radeći zajedno sa Eni Ešvort iz književnog udruženja u Stafordu, kao i sa vikarom i crkvenim upravnicima crkve Svete Trojice, gde je i sam Šekspir sahranjen, želela da pomogne da se ispriča puna priča o ovoj porodici koja je od globalnog značaja. Kao što je već pomenuto, Hamnet je iznenada preminuo u svojoj 11.godini života 1596., a ovaj gubitak je, kako smatraju stručnjaci, oblikovao Šekspirov kasniji stvaralački senzibilitet. „Zaista sam zapanjena što su ljudi uopšte raspravljali o tome da li je Šekspir tugovao ili ne i da li je ova smrt uticala na njegov rad. Naravno da jeste! Iznenađena sam što ljudi nisu ranije počeli da razmišljaju o njegovom značaju, posebno jer su njegovo ime i naslov Šekspirove najpoznatije drame skoro pa identični.“ Ideja da zabeleži Hamnetov kratak život pala joj je na pamet kada je prvi put posetila ovu crkvu 2017. godine. „Zacrtala sam to onog trenutka kada sam pitala da mi pokažu gde je  njegov grob i kada sam dobila odgovor – ne znamo. Iako postoji evidencija o njegovoj sahrani grob nije obeležen. Niko mu nikada nije odao zasluge.“ Dok je iščitavala zabeleške o ovom događaju obećala je sebi da će ispričati njihovu priču i da će na neki način obeležiti mesto, a onda je shvatila da ni Džudit nema spomenik. Ispostaviće se da zadatak dobijanje dozvole od grada nije bio nimalo lak kao i da se nadgrobni spomenici ne mogu postaviti bez sahrane tako da su se stabla sa memorijalnom pločom pokazala kao najbolje rešenje. Džudit Šekspir je doživela 67 godina, što je za to vreme kada je životni vek bio otprilike 47 godina, bila duboka starost. Imala je težak život, sahranila je muža i tri sina, kao i brata Hamneta, a priča se da je sahranjena na groblju namenjenom siromasima.

Edinburški sajam knjiga / Izvor: edbookfest.co.uk
Edinburški sajam knjiga / Izvor: edbookfest.co.uk

Ton ove dirljive ceremonije je bio gorko-sladak, jer kako govori autorka romana ipak je u pitanju odavanje počasti detetu koje je preminulo sa samo 11 godina. Ipak sa radošću izjavljuje da je srećna, jer na ovaj način Hamnet i Džudit više neće biti zanemareni i zaboravljeni.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili