Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Vukica Mikača
Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Vukica Mikača
Milica Stojiljković |

Na kafi sa... Mirjanom Bobić Mojsilović

Moji junaci pokušavaju da pronadju smisao, ili radost u onome što imaju, i kako na kraju to nalaze tragajući za jednom rečenicom, za jednom knjigom, za jednom piscem

Pozdrav svima! U današnjoj epizodi „Na kafi sa…“ imam posebnu čast da razgovaram sa jednom od svojih omiljenih autorki. U pitanju je Mirjana Bobić Mojsilović, srpska književnica i novinarka. Nakon završene Prve beogradske gimnazije, odlazi na Fakultet političkih nauka gde diplomira na smeru novinarstvo. Pisala je za različite časopise, bila i televizijski voditelj. Trenutno na Prvoj srpskoj televiziji vodi emisiju pod nazivom „Srećna Srbija“. Voli da slika i moram da istaknem da, osim romana, piše i odličnu poeziju!

Neke od popularnijih knjiga koje je pisala (neke od mojih recenzija možete pročitati na žurnalu), jesu „Dnevnik srpske domaćice“ koji govori o odrastanju u Srbiji kroz Titovo i Miloševićevo vreme i koja je zaista potresna, zatim, „Happy end“ priča o Ljubi, profesorki koja traga za ljubavlju i za mirom, za sobom u svetu koji je površan i užurban, jedna od mojih omiljenih knjiga, koja ima i nastavak po imenu „Majke mi, bajka“. Neki od popularnijih naslova su i „Tvoj sam“, „Srce moje“, „Ono sve što znaš o meni“ i brojni drugi.

Kako ne bih dalje dužila, pređimo odmah na pitanja!

„Moja teorija je da samo uz knjigu, dobru knjigu, svaki čovek, mali čovek, kakva sam i sama, može da dobije dve poruke koje su od ključnog značaja za smisao života i za duševno zdravlje, a te poruke su 1. nisi sam i 2. nisi nula. Čovek koji čita nikad ne može da bude nula.“ Ovo su Vaše reči koje su mi se urezale u sećanje. Stalno govorite o značaju čitanja, pa me zanima – koje su Vam omiljene knjige, nešto što biste preporučili, a da je uticalo mnogo na Vaš život i rad?

U omiljene knjige, valjda, spadaju one kojima se vraćamo, one koje pamtimo i one koje su na nas ostavile neki poseban utisak. Napravile su me, kao i celu moju generaciju, romani ruskih klasika, Čehovljeve priče, Igo, Zola, a potom Hemingvej, Selindžer, Bukovski, Kundera, Markes, Borhes, sada veoma volim britanske pisce Parsonsa, Kurejšija, i naravno Begbedea i Uelbeka, Amanitija. Ali knjiga kojoj sam se najviše puta vratila je Ljubavnik, Margerit Diras.

Verujem da je izuzetno teško izdvojiti nešto među sopstvenim delima, ali ne mogu da ne pitam - koje knjige koje ste Vi napisali su Vam posebno drage?

Naravno da je teško izdvojiti, najomiljeniju, jer svaka od njih predstavlja i neku stepenicu u mom životnom i umetničkom razvoju. Zanimljivo, sada, kako mi Laguna reizdaje sve moje romane, čitam ih ponovo, posle toliko godina, i često se prijatno iznenadim kako sam nešto napisala. Nemam potrebnu da bilo šta u njima menjam i doradjujem za novu publiku koja je došla. Ali, nekako, možda najneobičniji moj roman je TVOJ SAM, i zato ima neko posebno mesto kod mene. Ali takodje veoma volim TRAŽI ME I SRCE MOJE, a sva ta tri romana u stvari govore o knjigama, o pisanju, o piscima i o spasavanju sopstvenhg života - knjigama

Prošle godine Vaša knjiga „Happy end“ dobila je i audio verziju. Ono što je zanimljivo je da ste je upravo Vi i čitali, a ja verujem da je to doprinelo samom doživljaju, jer je zaista uživanje slušati Vas. Ako bi neko drugi morao da da glas Vašim knjigama – koga biste odabrali?

Verujte mi da ne znam. Moj problem je u tome što ja kad pišem knjigu, uvek čujem moje junake, znam njihovu intonaciju, i onda sam mogla da napravim audio verziju knjige.

Da li mislite da će kratke priče i audio knjige podstaći ljude da „čitaju“ više i da li su pretnja „običnoj“ knjizi, fizičkoj kopiji?

Ništa ne može da bude pretnja običnoj knjizi. Ljudi, na kraju, postaju predozirani glupošću i propagandom pokretnih tv slika, i vraćaju se čitanju, jer ništa ne inspiriše kao dobra knjiga.

Kako pronalazite inspiraciju, da li ideje dolaze iz Vaših iskustava ili iz nekih pojava koje primećujete u okolini? Ista poruka prožeta je kroz sva Vaša dela, a opet su toliko drugačija ukoliko ih poredimo. Šta radite kada ne ide, kada inspiracija zakaže ili životne okolnosti ne budu onakve kakve ste planirali?

Upravo proživljavam jednu stvaralačku i životnu kriziu koja se ogleda u totalnoj rasutosti moje pažnje, prouzrokovane ovim dirigovanim užasom koji nam uzima živote. A inspiraciju pronalazim u sebi i oko sebe. U suštini, sve moje knjige su o tome kako moji junaci pokušavaju da pronadju smisao, ili radost u onome što imaju, i kako na kraju to nalaze tragajući za jednom rečenicom, za jednom knjigom, za jednom piscem koji će im u tome pomoći- Sve moje knige su u suštini o knjigama.

Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Laguna
Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Laguna

Vaše knjige „Azbuka mog života“ i „Muška azbuka“ treba da ugledaju svetlost dana u drugom obliku, kroz seriju, što je zaista ogroman uspeh. Kakav je osećaj gledati nešto što ste Vi stvorili, da li izgleda onako kako ste zamišljali u glavi dok ste pisali ili ipak, osećate kao da je stvoreno jedno sasvim novo umetničko delo koje je samo bazirano na Vašoj ideji?

To je sigurno novo umetničko delo, nastalo na osnovu moja dva romana. Uzbudljiva mi je pomisao da će od toga biti serija, nadam se, odlična, Ne sumnjam u umetničke ideje i ukus Jelene Bajić Jočić koja je reditelj i kreator serije koja uskoro počinje da se emituje na tv ekranima.

Karakteristično za Vas je to da se bavite različitim stvarima: pisanje kniga, slikanje, vođenje emisija. Da morate da birate drugi poziv, van umetnosti – šta biste birali? Da li ste oduvek znali da želite da se bavite njom ili je cela priča u Vaš život došla spontano?

Emisijama koje pravim putujući po Srbiji spasavam svoj zdrav razum, a nadam se i zdrav razum gledalaca. Sve ostalo je umetnost. Oduvek me je privlačila ideja da nešto stvaram, a da to ne bude samo moje ime - Znate kako kažem – stvarnost nije dovoljna. Što sam starija, sve više mi se čini da sam u pravu.

Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Vukica Mikača
Mirjana Bobić Mojsilović / foto: Vukica Mikača

Vaše omiljeno mesto za pisanje je…

Ne mogu da biram, imam sobu u kojoj radim, za pisaćim stolom ili u poluležećem stavu na krevetu, sa laptopom na kolenima. A tu je i moj štafelaj.

Šta nam spremate i da li uskoro stiže neki nov naslov?

Radim na tome.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili