Izvor: Bookmate
Izvor: Bookmate
Deana Malek (Bookvalna) |

Knjiga koja lepo stari

Čarolija «Malog princa» ogleda se u tome što je u pitanju vanvremensko filozofsko ostvarenje koje ne podleže nikakvim starosnim ograničenjima, čak ni nakon gotovo 78 godina otkako je prvi put napustilo Egziperijevo okrilje i postalo dostupno javnosti.

Često nailazim na stav čitalaca ovog dela kako se isto uvek doživljava na drugačiji način u zavisnosti od doba u kom se čita. Međutim, mišljenja sam da to nije glavna odlika ovog ostvarenja, jer suštinski svako delo različito tumačimo u odnosu na vreme u kom ga čitamo, imajući u vidu da se s godinama neminovno mi menjamo, dok knjiga ostaje ista, ona prkosi prolaznosti vremena.

Leon Vert bio je francuski pisac, umetnički kritičar i blizak prijatelj pisca “Malog princa”, Antoana de Sent Egziperija. U prvoj rečenici posvete, pisac ovu priču posvećuje odrasloj osobi, uz izvinjenje dato iz razloga što je svaka odrasla osoba nekad bila dete, čak iako se toga ne seća. Time, Leon Vert postaje simbol svega onoga što poručuje ova priča, a to je da zauvek treba čuvati i negovati dete u sebi, jer je svet zapravo jedno jako jednostavno mesto u kom je za sreću dovoljno imati samo jednu ružu i u kom stvari treba posmatrati ispod njihove na oko vidljive površine.

Jedan od najčešće prepričavanih delova ove knjige jeste sledeći: pripovedač je kao dete, tokom čitanja neke knjige naišao na sliku zmijskog cara kako guta zver i poželeo da je rekreira. Na prvi pogled, piščev rad predstavljao je običan šešir, i to je upravo ono što su odrasli videli kada im je pokazivao svoj crtež. Međutim, ono što je piščev crtež zaista prikazivao bio je zmijski car koji je progutao slona. Upravo ovakva različita viđenja istog crteža prikazuju razliku između dece i odraslih. Odrasli vide samo ono što se zaista ispred njih nalazi, dok deca uz pomoć mašte i nevinosti vide ispod površine.

Ova priča otkriva nam da odrasli izuzetno vole brojeve, vole da se ozbiljno (formalno) oblače, jer smatraju da su tako odevene osobe od poverenja. Odrasli vole da objašnjavaju, veruju u opipljivo, u ono što se može brojčano izraziti i smatraju sebe izuzetno važnim. Ljudi više nemaju vremena da bilo šta novo upoznaju; “oni kupuju gotove stvari kod trgovaca”. Čovek nikada nije zadovoljan tamo gde se nalazi, jer uvek teži promenama, kakve god one bile.

Što se tiče Malog princa i ruže, najveće iskušenje u pogledu njihove ljubavi pojavilo se kada je dečak zlatne kose stigao na planetu Zemlju, gde je saznao da postoji bezbroj primeraka takvog cveta. Ono što je ubedilo princa da je ipak njegova ruža jedinstvena bio je razgovor sa lisicom koja ga je naučila šta znači “pripitomiti” nešto i šta je sve potrebno da jedan naizgled običan cvet postane jedinstven. Mali princ je tada shvatio da čak i kad bi imao ceo vrt prepun ruža, opet bi samo jedna njemu bila dovoljna. Navedeno ponovo ukazuje na razliku između dece i odraslih – odraslima nekada nije dovoljna ni čitava bašta jednog cveta, dok je deci dovoljan samo jedan.

S druge strane, baobab predstavlja veliko drvo, koje, ako se ne sređuje svakog dana, može preplaviti čitavu planetu, i koje je toliko ogromno da ni čitavo krdo slonova ne bi moglo sa njim da izađe na kraj. U prenesenom, metaforičnom značenju, ovo drvo označava nešto loše, nešto što, ukoliko se o tome ne vodi računa, figurativno preti da svojim korenjem obujmi čitavu planetu.

Lepo je u knjizi zabeleženo da čovek može biti usamljen čak i kada nije sam. Usamljenost može biti različita, ali njene posledice su uglavnom iste. Svi ljudi koje je na asteroidima upoznao Mali princ bili su sami, ali istovremeno i usamljeni jer su se bavili sami sobom, za razliku od Malog princa, koji, iako je bio sam na svojoj malenoj planeti, nije bio usamljen. Njemu je sasvim dovoljna jedna ruža, baobab i nekoliko ugašenih vulkana. Sve je, na kraju krajeva, stvar perspektive, a dečak zlatne kose je smatrao da uvek treba raditi nešto korisno, nešto što ima smisla, pa makar to bilo i paljenje i gašenje fenjera svakog minuta. Upravo takav pristup životu mu i daje smisao. To, i naravno sagledavanje stvari van njihovih okvira, jer “suština se očima ne može sagledati”. Čovek samo srcem dobro vidi.

Autor: Deana Malek @bookvalna

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili