Namjera magijskog realizma je kombinirati suprotnosti / foto: canva
Namjera magijskog realizma je kombinirati suprotnosti / foto: canva
Andrea Krajinović |

Magični realizam i književna dela

Karakteristično za literaturu magijskog realizma je priča u kojoj se pojavljuju najneobičniji i najčudesniji događaji, ali ispričani kao da je riječ o običnim situacijama

Magijski ili magični realizam kao književna vrsta nastao je u Latinskoj Americi šezdesetih godina prošlog stoljeća iako se taj termin prvotno koristio kako bi se opisala djela slikara koji su se pojavili u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.

“Namjera ovog žanra je kombinirati suprotnosti, često su nepovezani elementi u priči međusobno pomiješani, magija je pomiješana sa stvarnošću, život u snovima sa budnim životom, a običnost sa izvanrednošću.”

Ono što je karakteristično za literaturu magijskog realizma je priča u kojoj se pojavljuju najneobičniji i najčudesniji događaji, ali ispričani kao da je riječ o običnim situacijama. U magijskom realizmu nećete pronaći likove koji će biti iznenađeni, zgroženi ili prestrašeni neobičnim događajem ili likom; baš naprotiv, ponašat će se kao da je to najnormalnija i najobičnija stvar. Takvo pripovijedanje daje posebnu draž magijskom realizmu; neobični događaji pripovijedaju se kao da se doista mogu dogoditi. Kako je namjera ovog žanra kombinirati suprotnosti često su nepovezani elementi u priči međusobno pomiješani, magija je pomiješana sa stvarnošću, život u snovima sa budnim životom, a običnost sa izvanrednošću.

Niti vrijeme pripovijedanja u magičnom realizmu nije predvidljivo i pouzdano, nekada se ponavlja, nekada skače naprijed ili stoji, nekada se vrti ukrug iznova i iznova.

GABRIEL GARCIA MARQUEZ – STO GODINA SAMOĆE

Najpoznatiji predstavnik magijskog realizma zasigurno je Gabriel Garcia Marquez. Njegovo djelo „Sto godina samoće“ pripovijeda priču o izoliranom gradu Macondu čija je povijest slična povijesti Latinske Amerike. Priča je to o sedam generacija obitelji Buendia koja u prašumi osniva grad Macondo. Prije samog čitanja svakako je potrebno proučiti obiteljsko stablo kako biste se lakše snašli u likovima i priči. Roman isprepliće ljubavne priče, obiteljske tajne, velike i neostvarene snove, ratove, politička previranja pa čak i klimatske promjene zbog nepredvidljive klime. Iako napisan davne 1969. godine, roman „Sto godina samoće“ i danas se čita sa istim žarom i zanimanjem, a uvršten je i na popis lektira za srednje škole.

SALMAN RUSHDIE – DJECA PONOĆI

Još jedan tipični predstavnik magijskog realizma veliki je i neponovljivi Salman Rushdie, čovjek čiji je život i danas ugrožen zbog romana „Sotonski stihovi“. Proslavio se 1981. romanom „Djeca ponoći“ u kojem se magijski realizam pojavljuje postepeno. “Djeca ponoći” su djeca rođena u prvom satu postojanja neovisne Indije. Obdarena su mnogim sposobnostima i moćima, koje bi trebala koristiti za probitak svoje zemlje, prije svega duhovni. Jedno od te djece je i pripovjedač Saleem Sinai koji uspoređivanjem sebe sa Šeherezadinim pripovijedanjem otkriva svoj položaj i namjeru da se pokaže čitatelju kao osoba koja gradi priču, izmišlja povijest, preuzima povijesne činjenice, ali i stvara nove. Prošlost i sadašnjost u romanu razlikuju se i u načinu pisanja; dok je prošlost pisana nostalgično sa puno optimizma, ideala i euforičnosti zbog tek stečene neovisnosti, sadašnjost je napisana realnije, poistovjećivanjem pripovjedačevog fizičkog bola sa razjedinjavanjem indijskog naroda i vlasti.

ISABEL ALLENDE – KUĆA DUHOVA

„Kuća duhova“ prvi je roman spisateljice Isabel Allende kojim je odmah privukla pozornosti čitatelja. Riječ je o obiteljskoj višegeneracijskoj sagi obitelji Trueba, ali i o povijesti Čilea. Centralni lik priče je Clara Trueba koja ima izraženu intuiciju, telepatiju i šesto čulo te može predvidjeti događaje, razaznaje oko sebe duhove i energiju koju oni odašilju. Nakon udaje za Estebana Truebu njihovu kuću nastanjuje i posjećuje mnoštvo ljudi stvarajući time kod Estebana nezadovoljstvo i bijes koji Clara smiruje na sebi svojstven način. Utjehu i savjet traži od duhova i iz lokalnih priča i mitova te odlučuje zapisivati događaje oko sebe kako bi njezina unuka jednog dana mogla rekonstruirati povijest njihove imućne građanske obitelji. Društvene nepravde, zločini, kazne i traumatični događaji tijekom diktature isprepliću se sa pričom o ljubavi, hrabrosti, odanosti, mržnji i svakodnevnoj borbi za život. Već u ovom djelu vidi se smjer kojim će Allende, potaknuta i osobnom tragedijom gubitka kćeri, kasnije krenuti u svojim romanima. Ženski likovi, kako ovog, tako i ostalih njezinih romana, snažne su žene koje se hrabro suprotstavljaju svim životnim nepravdama i bore za ono što smatraju važnim.

JAN CARSON – POTPIRIVANJE

Neobičan i originalan roman, tipični predstavnik magijskog realizma u kojem je Jan Carson ispreplela moćnu i slojevitu priču o roditeljstvu, nasilju, društvenim previranjima i svakodnevnim problemima sa magičnim elementima i stvorila djelo koje će na vas sasuti svoju neodoljivu čaroliju.

Ovo je priča o Belfastu jer istočni Belfast gori. Piromani posvuda postavljaju požare boreći se za svoja veća prava i izazivajući nerede. Ovo nije priča o Belfastu jer očinstvo je očinstvo na cijeloj kugli zemaljskoj kao i nasilje, nezadovoljstvo, politika i društvena pitanja. A Sirene, te čudesne žene koje mame svojim glasom i uzrokuju katastrofu, kako su se samo našle u Belfastu? Doktor Jonathan Murray imao je tu nesreću zaljubiti se u jednu koja mu je podarila kćer. I to je jedini dokaz koji mu je ostavila kako bi dokazao da je stvarna, da se zaista zaljubio u mitsko stvorenje. Diljem Belfasta postoje djeca sa posebnim moćima, djeca sa krilima, kotačima umjesto stopala, dnevni vampiri, oni koji vide budućnost u svakoj kapljici vode pa čak i neka koja se pretvaraju u čamce. Neki ljudi misle da su prokleta, ali jedan doktor smatra ih čudima. Na drugom dijelu grada živi Sammy Agnew, čovjek burne i nasilne prošlosti koji svoju narav primjećuje u najstarijem sinu Marku. Iako očajnički želi spriječiti širenje zla, još više želi zaštititi svoga sina.

SOFIA SEGOVIA – ŽAMOR PČELA

Roman „Žamor pčela“ nadahnut je povijesnim činjenicama za vrijeme Meksičke revolucije i epidemije gripe početkom 20. stoljeća i one se isprepliću sa sudbinom likova ove magične priče. Stil pisanja neodoljivo podsjeća na pisanje Gabriela Garcie Marqueza, likovi su do detalja okarakterizirani i svim srcem ste u priči tako da osjećate i radost i tugu zajedno sa njima. Priča započinje upoznavanjem starice Nane Reje za koju nitko ne zna koliko je stara. Provodeći šutljivo dane u svojoj ljuljački pod strehom i pogledom koji seže daleko u dolinu, jednog dana nestaje, a kada je pronađu u naručju drži novorođenče, prekriveno pčelama, netaknuto, ali deformiranog lica. Obitelj Morales prihvaća ga i odgaja kao svoje. Iako zbog svoje deformacije nikada neće moći govoriti, Simonopio ima poseban dar. Okružen pčelama od dana svog rođenja čini se kao da razumije što govore, a i one razumiju njega. No kada zatvori oči, Simonopio vidi i lijepe i ružne stvari koje će se dogoditi. Odan obitelji koja ga je uzela pod svoje, upozoren svojim vizijama, pokušat će spriječiti strašnu tragediju koja prijeti zaviti u crno njegove najdraže.

Kao što se može primijetiti iz navedenih dijela, unatoč svim čarobnim elementima, između redaka uvijek možete pročitati političku kritiku. Na taj način pisci magijskog realizma svoju kritiku struktura moći umeću u neobične elemente u naraciji kako bi opisali apsurdnosti sustava kojeg primjećuju oko sebe. Za kraj vam ostavljam popis još nekih djela pomoću kojih se možete upoznati sa ovim čarobnim žanrom.

Yangsze Choo - Noćni tigar

Toni Morrison - Žena u bijelom

  1. Haruki Murakami – Kafka na žalu
  2. Olga Tokarczuk – Bizarne pripovijesti
  3. Jose Saramago – Sjećanje na samostan
  4. Alice Hoffman – Čarolije za svakodnevnu upotrebu
  5. Gabriel Garcia Marquez – Patrijarhova jesen
  6. Laura Esquivel – Kao voda za čokoladu
  7. Jose Saramago - Svjetlarnik
Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili