Nikad nije kasno da pročitate lektiru / foto: Teodora Milenković
Nikad nije kasno da pročitate lektiru / foto: Teodora Milenković
Teodora Milenković |

Nikad nije kasno nadoknaditi nepročitane lektire

Da li ste pročitali sve lektire ikada tokom školovanja? Ili ste ipak poneku izbegli iz (ne)opravdanih razloga? Čini li to knjigoljupce pravim knjigoljupcima?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan u vašem slučaju moram da kažem BRAVO! Prava je  retkost pročitati sve lektire, analizirati ih i uživati u tom procesu i u osnovnoj i u srednjoj školi pored svih drugih obaveza, dodatnih aktivnosti i malo predaha uz druženje i šetnje. Verujem da je to bila prava uvertira u dalji čitalački život.

Osnovna škola mi je donela mnogo zanimljivog štiva i bila sam uzoran đak te bi me malo bio stid da propustim bilo koju lektiru i, ako me sećanje dobro služi, pročitala sam ih sve! To zaista jeste bio lep nastavak one početne ljubavi prema čitanju koju mi je usadila mama.

Poistovećujem se da ovim drugim delom i priznajem da sam određene lektire izbegla. Razlozi su uglavnom bili neopravdani ali često sam nešto započela da čitam, usput čula kako to nije baš pogodno za decu naših godina, kako ne možemo dobro razumeti sve jer nismo upućeni u okolnosti i umesto da se potrudim da pronađem suštinu i pokušam da razumem, odustajala sam od čitanja.

Osnovna škola mi je donela mnogo zanimljivog štiva i bila sam uzoran đak te bi me malo bio stid da propustim bilo koju lektiru i, ako me sećanje dobro služi, pročitala sam ih sve! To zaista jeste bio lep nastavak one početne ljubavi prema čitanju koju mi je usadila mama.

Potom promene na toliko nivoa, polazak u srednju školu i pojava buntovništva koje sam, između ostalog, primenila i na školske lektire. Nije mi se čitalo ništa što mi je nametnuto i tada sam mislila da sam apsolutno u pravu. Danas je pogled na to malo drugačiji, ali ne potpuno. Drugom prilikom, možda, otvaram temu o tome da li je plan i program lektira prilagođen srednjoškolcima.

Nikad nije kasno nadoknaditi nepročitane lektire.

Kako, smatram, nikad nije kasno nadoknaditi nepročitane lektire, sledi lista meni najupečatljivijih zbog kojih žalim što sam ih tada propustila, ali se nadam da ću ih pročitati ove godine. Spomenuću i neke koje toliko volim i naglašavam da ih ne izbegavate više, ako do sada jeste. Ovim želim da podstaknem i vas da se prisetite propuštenog i da nadoknadite koliko možete, jer skrivena blaga čuče u ovim knjigama, sigurna sam u to.

Misiju sam započela knjigom Majstor i Margarita i već sam je pročitala. Prvih nekoliko stranica mi je bilo izrazito čudno i poznato, u glavi su mi nadolazile već viđene slike i shvatila sam da je ovo bila lektira koju sam ipak malo otvorila i čituckala pre nego što sam odustala. Razloga se ne sećam, ali sam beskrajno uživala i tumačila onoliko koliko sam mogla, sama, i bi mi krivo što sam zaboravila sa kakvim žarom je moja nastavnica analizirala sa nama na času i što nisam učestvovala. Ljubitelji Rusije i neobičnih mitskih bića, kao i pojedinih bića iz Biblije, biće očarani sudarom ovih svetova.

Gospođa Bovari je na vrhu moje liste čitanja propuštenih lektira. Sećam se samo oduševljenih komentara ljudi koji su ovu knjigu pročitali i silno želim da vidim o čemu se radi. Knjiga koja je šokirala mnoge kada je objavljena i izazvala skandal. Monotonija u braku koja dovodi do preljube je jedna od glavnih tema koja je zagolicala radoznalost ljudi različitih bračnih statusa. Ako je Gistav Flober utrošio šest godina rada na romanu, a potom se suočavao sa osudama i kritikama, zašto bi nama bilo teško da utrošimo nekoliko sati u čitanje, analizu i mogućnost saznanja vrednosti ovog dela.

Ko pripada našoj ravnici sigurno nije izbegavao da čita ono što se zbiva upravo tu. Pop Ćira i pop Spira kao nezaobilazno štivo za osnovce, lektira koju sam obožavala i bila srećna što veći deo apsolutno mogu da razumem jer oslikava naše predele i karakter ljudi koje i sama poznajem. Osećaj ušuškanosti jer sam na svom terenu. Dva popa koji su najbolji prijatelji ali i večiti rivali. To se ponajviše dovodi u pitanje kada u njihov odnos (a pomalo i posao) umeštaju prste, ni manje ni više nego njihove žene.

Lektira koju mnogi nisu pročitali a već znaju radnju i likove, detalje i skrivene poruke. Ana Karenjina kao gigant, knjiga koja je obimna toliko da mnogi nisu ni pomislili da se uhvate u koštac sa njom sa svojih šesnaest ili sedamnaest godina. Potpuno razumem i razmišljam, kako i danas, pišući ovo da bih ostavila pisani trag obećanja da ću je pročitati, pomalo imam tremu u vezi sa njom (a imam deset godina više). Osim što je jedna od najobimnijih lektira, Ana Karenjina važi i za jednu od najdosadnijih- opisi koji zauzimaju previše mesta na stranicama po mišljenju srednjoškolaca.

Za kraj, tu su Jadi mladog Vertera koje sam pročitala, ali verujem da ću opet. Ipak neke lektire zahtevaju da se čitaju više puta, u različitom periodu života, onda kada tek punimo rezervoar iskustvima i zrelim poimanjima sveta, i onda kada nam je taj rezervoar već malo napunjen i kada možemo da se upustimo u takvo putovanje malo opušteniji. Pomalo mračna, knjiga koja nam dočarava nesrećni ljubavni život mladog čoveka koji beži od svih i u tom bežanju biva izgubljen. Primer knjige koja prkosi zabranama i kritikama i dolazi do ruku mnogih čitalaca svetske književnosti.

Za kraj, da li nas trenuci pobune, lenjosti ili pak ravnodušnosti prema određenim lektirama tokom školovanja čine pravim knjigoljupcima? Apsolutno smatram da je odgovor potvrdan jer su to sve etape koje moramo preći i preživeti na našem čitalačkom putu i životu koji je i tada bogatiji za jedno novo iskustvo.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili