Izvor: Instagram @ZozefinaK
Izvor: Instagram @ZozefinaK
Zorana Karapandžin |

Književnost kao pokušaj da se dođe do odgovora

Legenda o samoubistvu, Dejvid Van

Jedna od bitnih stvari koje se dešavaju u poslednjih nekoliko godina jeste i to što se sve otvorenije priča o duševnim bolestima. To što se o depresiji sve više ali i dalje nedovoljno priča, možemo slobodno nazvati i revolucijom. Izlišno je napominjati kolko je depresija strašna stvar i koliko moramo svi kolektivno da se posvetimo tome da ona bude još manje tabu i da se ljudima koji od nje boluju obezbedi potrebna pomoć. Kada je reč o književnosti, Virdžinija Vulf je još odavno pisala o ovoj opakoj bolesti jer je i sama bolovala od nje, a na kraju je slomljena njome sebi oduzela život. Književnost i umetnost uopšte bitni su kanali kojima se prenose određene poruke i upravo zato mogu biti bitni kanali za širenje ljudske svesti o najrazličitijim temama. Kada je reč o temi depresije i samoubistva, američki pisac Dejvid Van je jedan od autora koji o tome pišu.

Roman Legenda o samoubistvu, Dejvida Vana, jeste autobiografska priča o dečaku i ocu koji boluje od depresije i na kraju oduzima sebi život. Autobiografska je jer je piščev otac upravo to uradio. Ova knjiga je po mnogo čemu neobična, a između ostalog i po formi u kojoj je napisana. Ona je sastavljena od šest priča koje sve govore o tome kako je došlo da otac glavnog junaka izvrši samoubistvo. Prve tri priče nas uvode u to šta se desilo i kako je došlo do toga. Otkrivaju nam se detalji iz njihovog života – očevi promašaji, neverstvo, raspad braka i depresija. Sledeće dve priče nam pružaju uvid u to kako su se članovi porodice snašli posle razvoda i kakav je odnos glavni junak ostvario sa novim partnerima oca i majke. Ipak, centralni deo i kostur ovog romana jeste središnja priča koja nosi naziv Ostrvo Sakvan. Ona je najduža i govori o periodu u kom otac prodaje svoju zubarsku ordinaciju, kupuje čamac i seli se u divljinu Aljaske kako bi se tamo borio sa prirodom, kako onom spoljašnjom i divljom, tako i sa svojom unutrašnjom. Još jedna stvar koja je veoma bitna u ovoj knjizi jeste i taj motiv hemingvejske borbe sa prirodom. Ona je nemilosrdna i protiv nje je čovek uvek na gubitku. Međutim, junak ove priče je čovek koji pati od depresije i mnogih mračnih misli i on jedino želi da se izoluje u toj divljini i da bude samodovoljan. On smatra da nije dobar ni za koga, ali uprkos tome biva tako strašno usamljen da sin dolazi da živi s njim godinu dana u kolibi na pustom ostrvu Aljaske.

Otac Dejvida Vana je izvršio samoubistvo, te je ovde taj odnos oca i sina veoma iskreno prikazan. Van daje sebe i pruža čitaocu na uvid sve strahove koje je imao kao dete. Glavni lik u priči zna i predoseća da će se nešto loše desiti. On predoseća da će se otac odlučiti na taj kobni korak, a kao i svako dete najviše na svetu voli svoje roditelje ma koliko da je taj otac možda bio sebičan u nekim trenucima. On protiv svoje volje odlazi na Aljasku da živi s njim jer je svestan da je to možda jedini način da izbavi oca iz bolesti koja ga jede malo po malo. On sluti šta će se desiti i zbog toga ova knjiga ima neku zlokobnu i tužnu atmosferu. S jedne strane, ovo jeste priča o depresiji i tome koliko je ona ozbiljna i teška. Ali s druge strane, ovo je priča i o iskupljenju i svojevrstan pokušaj da se dođe do odgovora. Iza nekoga ko izvrši samoubistvo uvek ostaju ljudi koji su ga voleli, pa se s te strane taj postupak često posmatra kao egoističan i kukavički. Iako znaš da postoje ljudi koji te vole, ti odlučiš da ih napustiš i da ih osakatiš za ceo život. Osim što ljudi koji boluju od depresije zapravo nisu svesni toga da ih drugi ljudi vole. Ili jesu, pa smatraju da su im samo teret. Godinama se reč depresija upotrebljavala u svom najbanalnijem značenju i time je njen značaj bio znatno umanjen. I još uvek se o ovoj temi ne govori dovoljno. Depresija se izjednačava sa tugom, a odlazak kod psihoterapeuta je do skoro bio tabu tema. Srećom, književnost je oduvek bila tu da ruši tabue.

Moglo bi se reći i da je Legenda o samoubistvu i jedna vrsta objektivnog pokušaja da se ovi stvarni događaji stave u određen kontekst i da se na neki način objasne. Iako je svestan egoizma i samovolje svog oca, pisac ipak pokušava da dođe do odgovora i da samom sebi i nama objasni kako je došlo do toga da se neko odluči na ovaj strašan potez. Daleko od toga da on to pokušava da opravda, ali pokušava da nam kaže da to uopšte nije lako shvatiti i da nikako ne smemo da gledamo na ovakve stvari iz samo svoje perspektive. Moramo da uzmemo u obzir da govorimo o drugom ljudskom biću koje ima svoje borbe koje vodi svaki dan o kojim mi verovatno ne znamo ništa. Sam naziv romana je takođe vrlo bitan. Legenda nije nešto što se sasvim sigurno desilo, isto kao što mi ne možemo sasvim sigurno da znamo šta se dešava u nečijoj glavi. Možemo samo da naslutimo i da na osnovu fragmenata, ili priča koje znamo, pokušamo da sastavimo neku priču koja nama samima deluje najubedljivije. Upravo to je uradio i Dejvid Van – dao je i sebi i čitaocu samo fragmente i priče, deliće jednog života i pokušao da pomoću njih dođe do odgovora.

Autor teksta: Zorana Karapandžin (@zozefina_k )

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili