Jelica Greganović, rođena 1964. u Kragujevcu, srpska je spisateljica i novinarka. Napisala je mnogo knjiga, među kojima su najpoznatije „Ljubav i druge sitnice“, „Osmeh za svaki dan“, „Zovem se mama“ koja ima 2 dela, zatim „Od reči do reči“ i ispod „Sedmog neba“, a sve su dostupne i na bookmate servisu.
Da počnemo od knjige „Zovem se mama“ – iako još uvek nisam u toj ulozi, iskreno sam se smejala čitajući je.
Jelica ovde priča kroz kratke priče svoje iskustvo sa tim kako se deca rode, promene vam život i onda jednostavno odrastu, a da vi niste ni stigli da se opasuljite. Neke opaske i ponašanja prepoznaćete i kod svojih roditelja, a verujem da ukoliko knjiga dođe na čitanje i u njihove ruke – uživaće i smejaće se, ali će možda pustiti i po koju suzu.
Nikako mi nije jasno zašto u gimnazije i na fakultete primaju bebe? Možda se vreme slučajno ili namerno skupilo od pranja
„Ljubav i druge sitnice“ je moja (Jeličina) sledeća omiljena knjiga. Sam naslov je smešan i u Jeličinom načinu izražavanja upravo ima dosta ironije koju možete primetiti odmah po početku. Sve ove knjige čitaju se izuzetno lagano i pravi su izbor ako želite da se odmorite i opustite. Ova knjiga počinje pričom o Kolumbu i njegovoj suprugi, a odmah vas vezuje za likove i kroz smeh prepoznajete sebe ili ljude iz svoje okoline.
Svet se vrti oko ljubavi, mada bi verovatno tačnije bilo reći da ljubav vrti svet. Oko malog prsta.
Kroz “Osmeh za svaki dan”, provlače se slične teme – ljubav, deca, život, detinjstvo i to kako se svet danas menja. Moram da priznam da mi se ova knjiga dopala nešto malo manje nego prethodne, ali je svkako fina ukoliko volite Jelicu, njen smisao za humor i njene priče. U ovo sumorno doba koje nas je okružilo, a za koje se nadamo da će biti bolje – rekla bih da nam je zaista potreban po jedan osmeh dnevno koji će Jelica da nam donese kroz svaku priču o kojoj čitamo.
Danijela Bakić mi je identična Jelici. Da mi date Danijelinu knjigu, komotno bih mogla da pomislim da je pisala Jelica, i obrnuto.
Danijela je rođena 1977. u Sarajevu. Gimnaziju završava u Čačku, dok je studirala na beogradskom univerzitetu. Poslednjih deset godina, u okviru magazina Lepota i zdravlje, objavljuje kolumnu „Duda Alapača“. Takođe je autorka istoimenog bloga na portalu Lepota i zdravlje.
Danijeline knjige takođe govore o porodici, deci i njihovom odrastanju kao vrlo jasnom i uočljivom pokazatelju prolaska vremena. Dobro sa ovakvim knjigama jeste to što možete da stanete, prekinete i vratite se bez da se podsećate šta se prethodno desilo jer – sve je logično, sve je to normalan, sasvim običan život, a stranice kriju neka osećanja koja su prošla kroz vas, ali im niste našli odgovarajuće reči.
Sreća je obično vrlo mala i retko se servira u velikim porcijama. Mislim nešto, sve što me je ikada u ovom životu usrećilo – moglo je da stane na dlan.
Autor teksta: Milica Stojiljković (@bymilicas)