Originalna naslovna korica romana Verity / Izvor: floweringpages.com
Originalna naslovna korica romana Verity / Izvor: floweringpages.com
Adrijana Jevtić |

Fenomen zvani Kolin Huver

Da li postoji neki autor za kog čujete na svakom koraku, koji vam iskače iz frižidera, za kojim pola planete ludi, a drugu polovinu nervira i čini vam se da samo vi niste pročitali nijednu njegovu/njenu knjigu

Ova američka spisateljica, autorka brojnih romana i novela, rođena je 1979. godine u Teksasu. Pre nego što je počela da se bavi pisanjem radila je kao učiteljica i socijalni radnik. Međutim, 2011. godine je napisala svoj prvi roman „Slammed“ inspirisana stihovima pesme “Head Full of Doubt/Road Full of Promise” benda The Avett Brothers. Bez ikakvih očekivanja i polaganja nade u uspeh samostalno je objavila roman, a nakon samo par meseci interesovanje za njen roman je probilo plafon i on je dospeo na New Yourk Times listu najprodavanijih knjiga. Ostalo je istorija.

 Autorka Kolin Huver i neki od njenih romana / Izvor: data.whicdn.com
Autorka Kolin Huver i neki od njenih romana / Izvor: data.whicdn.com

Ono što je mene uvek zanimalo kod tako popularnih autora jeste kako zapravo izgleda njihov proces pisanja? U ovom slučaju sama Kolin kaže da ona piše svakog dana i da joj je potrebno oko šest meseci da završi knjigu. Prilično fascinantno. Malo po malo, red po red. Nebitno je da li samo piše beleške ili dodaje detalje u samu priču. Ono što je važno je da čin pisanja nikada ne prestaje. Međutim, kada dođe do samog foto – finiša potrebna joj je izolacija. Tada najčešće ode u hotel na nedelju do dve i neprestano radi na knjizi sve dok je ne završi. Bez prekidanja i ometanja. Samo ona i njena knjiga. Takođe nikada ne čita ono što je prethodno napisala sve dok ne završi. Kaže da joj to bespotrebno pravi haos u glavi i dodatno je zbunjuje. Ipak, najčudnija navika u njenom kreativnom naletu inspiracije je da mora na nogama imati nove čarape. Tačno pred „zaključavanje u hotel“ Kolin kupi ceo paket novih čarapa, nazuvica da budemo precizniji, i tek tada je spremna za veliko finale. Uvrnuto, zar ne?

Sama za sebe kaže da ima imposter sindrom i da je sve vreme ophrvana mislima da je sve ovo jedna velika šala.

Iako je planetarno popularna i njene knjige su prevedene na toliko svetskih jezika, Kolin još uvek nije svesna koliko ljudi zapravo vole njeno stvaralaštvo. Sama za sebe kaže da ima imposter sindrom i da je sve vreme ophrvana mislima da je sve ovo jedna velika šala. Da će se svakoga pojaviti neko i reći joj:“Baš si dobro nasela na ovaj štos!“ Nadam se da ipak i pored toga uživa u svom uspehu, jer bi bilo baš tužno da propušta momente sreće misleći da ih ne zaslužuje.

Ono što njeni čitaoci navode kao njenu najveću vrlinu u pisanju je da od običnih, svakodnevih stvari može napraviti izvanrednu priču. Ona se bavi socijalnim i psihičkim problemima , stvarima koje su nekada toliko obične da ih svi previdimo, ali su jako bitne. O slomljenim srcima i o mentalnom zdravlju. O traumama, zlostavljanju, o ljubavi. Ona priča priče koje dugo ostaju uz čitaoce, baš onakve koje vas bez obzira na temu drže na ivici stolice, jer svaka ima taj element neizvesnosti: „A šta će sad da bude?“ Likovi oživljavaju na stranicama, sa svim svojim vrlinama i manama običnih ljudi i na taj način je čitaocima lakše da se povežu sa njima. To nisu samo fiktivni likovi nekog tamo romana. U njima prepoznaju sopstvene i osobine svoje okoline. Uvlači čitaoca u priču od prve strane bilo da je u pitanju ljubavni roman ili triler i ne pušta ga do samog kraja stoga njene knjige preporučuju svima – ne postoji određena grupa ljudi kojoj su namenjene već svako u njenom opusu može pronaći štivo za sebe kroz koje će proleteti brzinom svetlosti, jer kako fanovi kažu njene knjige su emotivni rolerkosteri koji vam ne dozvoljavaju da siđete dok se vožnja ne završi.

Nikada nisam pročitala nijednu knjigu Kolin Huver. Ne znam zašto. Jednostavno nam se nije dalo. Međutim, konačno sam poklekla i uskočila u CoHo vagon i to baš sa knjigom koja je poslednja prevedena kod nas u izdanju Lagune. Za nju kažu da je drugačija od svega što je ova autorka napisala – romantični triler sa primesama horora uz sveprisutnu jezivu atmosferu tokom čitavog romana. Trenutno se nalazim na samom početku i jedino što mogu da kažem je da ne mogu da dočekam svaki slobodan trenutak da je čitam, jedva čekam da se radnja zahukta, jer mi je baš potrebna knjiga koja će me zalepiti za sebe i koju neću moći da ispustim. Znate onaj osećaj kada vas obuzme uzbuđenje i ne možete da spavate već biste samo čitali i čitali dok ne stignete do samog kraja? Imam osećaj da će ovo biti baš takva knjiga.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili