Dvorana Beogradskog SKC-a bila je mala za sve ljubitelje Ružićevog dela / foto: Laguna
Dvorana Beogradskog SKC-a bila je mala za sve ljubitelje Ružićevog dela / foto: Laguna
Marina Kornicer |

Forenzička slika našeg vremena

Publici u Beogradu predstavljena knjiga Milana Ružića 'Pun kofer priča'

Mladi autor Milan Ružić nedavno je objavio svoju četvrtu knjigu, a ranije, u jednom intervjuu, rekao je nešto o talentu: “Talenat bez napretka, jednak je svetioniku koji samo bljesne jednom tokom noći. Od njega koristi imaju samo oni brodovi koji to svetlo slučajno primete, jer sine kratko. Razvijanjem talenta, to svetlo se rotira i postaje sve jače, sprečavajući da se naš brod nasuče na stene egoizma i protraćenog dara, pod uslovom da nas nisu prevarili da ga posedujemo.”

Razvijajući svoj talenat, Ružić je stigao do ”Punog kofera priča” koji je pre nekoliko dana predstavljen pred punom salom Beogradskog SKC-a. O knjizi su pored autora govorili književni kritičar Želidrag Nikčević, urednica izdanja Dubravka Dragović Šehović i dramski umetnik Petar Božović, koji je nadahnuto čitao odlomke iz dela.

Snažne emocije, izražena seta i ljubav

Četvrtu proznu zbirku Milana Ružića čine tematski raznorodne kratke priče, njih 100 koje prate sazrevanje, ljubavne nedoumice i trzavice, ali i vrlo ozbiljna promišljanja o nacionalnim temama. Knjiga sadrži sedam celina – „Nedostajanja“, „Dajte mi samoću“, „Zapisi iz podneblja“, „Ne umem da pišem o ljubavi“, „Sretanja“, „Da siđeš među nas“ i „Fusnote“.

Dubravka Dragović Šehović istakla je kako je ”ovu knjigu publika veoma brzo prepoznala i priče su već osvojile čitaoce. Celine u knjizi su tako nazvane jer imaju zajedničke imenitelje. Poglavlja su osmišljena da se priče prelivaju jedna u drugu, da polako i sve dublje ulazite u svet pisca, njegov univerzum“.

Dubravka Šehović i Petar Božović / foto: Laguna
Dubravka Šehović i Petar Božović / foto: Laguna

Želidrag Nikčević je istakao da je verovatno jedan od redovnijih čitalaca Ružićevih tekstova, od prve knjige naovamo: „I nije me lako iznenaditi, ali njegova nova knjiga uopšte nije štivo za brzo i lako čitanje. Nije to samo vješto i tečno sročena poetska proza koja može da vas obraduje, rastuži ili ohrabri, nego je Ružić ovoga puta u kofer spakovao ozbiljno i zahtjevno štivo, sa mnogo zamki, virova i pažljivo utkanih skrivenih poruka. Najprostije rečeno: ovdje je previše dobrih tekstova za običnu, standardnu promociju.“

Milan Ružić je istakao da je njegova knjiga nastala kao rezultat beskrajnih šetnji „prilikom dvogodišnjeg posrnuća čovečanstva uslovljenog kovidom“: „Čovek je tako sam tokom pandemije i celog tog stanja izolacije, i tada svašta prebira po glavi. Sve ove priče su nastajale tokom poslednje tri godine. Imao sam veliku potrebu i želju da pišem i stvaram, a rezultat je ova knjiga, kao višak slobodnog vremena tada. Na svakih nekoliko dana sam ostavljao napisane priče da učinim nešto korisno, jer nigde nismo mogli da idemo. Da mi ne propadne dan, pisao sam priče“, objasnio je Ružić.

Peter Handke kao inspiracija

Pisac je pročitao dve priče iz svoje zbirke – „Ako imaš nekog koga nemaš“ koja otvara knjigu „Pun kofer priča“ i „Handke“, posvećena austrijskom nobelovcu Peteru Handkeu, zapravo preneto lično iskustvo pri upoznavanju sa slavnim piscem na Mećavniku kod Emira Kusturice.

„Imali smo žustru, bučnu raspravu Handke i ja, čak su pale i psovke od njega“, rekao je Milan u šali i dodao: „Drago mi je da sam ga upoznao i da je ušao u moju knjigu“.

Milan Ružić / foto: Laguna
Milan Ružić / foto: Laguna

On je pričao i o tragičnim okolnostima kovida 19, koji je nažalost odneo brojne žrtve da se na momente osećao kao da stvara jednu vrstu nadgrobnog spomenika tim ljudima koji su nas zauvek napustili.

„Kada sve vreme posmatrate planine, šume i reke, priče se same pišu u vašoj glavi, a vama ostaje da ih prenesete na papir. Taj posao nije lak, ali svakako prija. One priče koje se ne tiču ličnih doživljaja su prenesene, neke cele, a druge sam dopričao iz svedočenja ljudi koje sam sretao u dugim šetnjama po zabačenim predelima Srbije. Svakako, sve priče su posledica moje i stvarnosti ljudi koje srećem“, otkrio je Milan Ružić.

Delić atmosfere sa promocije / foto: Laguna
Delić atmosfere sa promocije / foto: Laguna

“Pun kofer priča” iz ugla Duška Kovačevića i Emira Kusturice

„Knjiga priča Milana Ružića forenzička je slika našeg vremena. Ona je svedočanstvo života koji nas polako i sigurno vodi u beznađe ako se ne prizovemo pameti i ne stanemo u odbranu osnovnih vrednosti vekovnog postojanja. Ružić je od onih ljudi koji su od davnina branili zemlju rečima u pričama i knjigama vrednim kao narodne krštenice. Nema velikog i značajnog pisca u srpskoj književnosti koji nije svoj literarni vrh dosegao knjigama priča o nama. Ružić ispisuje svoja neskrivena i iskrena poimanja tradicionalnog sveta sa osećanjem da je svaka reč značajna u odbrani života našeg naroda.“ - Duško Kovačević

„Ružić nas uvodi u preobražavanje pejzaža, mijenja vidljivi svijet u nevidljivi da bi ono u šta gledamo bilo pretvoreno u lične znakove, metaforičko dešifrovanje svijeta. On je pisac šetač koji pišući ostavlja tragove čije značenje osjećamo kao piščev lični svemir gdje je svaki korak neponovljivo približavanje cilju, konačnosti, a metafore rastjeruju maglu u kojoj ideju kraja lako pretvaramo u beskraj. Sve je u ovim pričama snažno doživljeno i čuju se koraci pisca koji šeta raspet između ubogih srpskih staza i beskrajnog neba. Da nebo ne bi palo na pisca, on piše i ono ostaje tamo gdje mu je mjesto.“ - Emir Kusturica

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili