Džulija Roberts u filmu Jedi, moli, voli / foto: printscreen facebook
Džulija Roberts u filmu Jedi, moli, voli / foto: printscreen facebook
Igor Besermenji |

>Biti zdrava, biti zdrava...<

Tekst pesme In Corpore Sano krije snažnu poruku, isto kao i knjiga Elizabet Gilbert Jedi, moli, voli...

Teško je bilo izbaciti ove reči iz glave tokom beovizijskog vikenda u Beogradu (rekli su mi da se takmičenje više ne zove „Beovizija“, ali svako navikavanje na promenu traži vreme). Pobeda Konstrakte kao neočekivane umetnice među drugim umetnicima na pomenutom festivalu, pokrenula je mnoge diskusije o psiho-fizičkom ozdravljenju društva u kom živimo, naročito sin-cityja od prestonice, koje su verovatno sve pomalo pretenciozne, ali bez sumnje simpatične za praćenje. U bilo kom slučaju, umetnica je oprala ruke i pobedila višeslojnom numerom koju svako može da razume na svoj način i svi načini su – okej – ovakav stav je aminovala i umetnica.

Konstrakta / foto: printscreen youtube / RTS
Konstrakta / foto: printscreen youtube / RTS

Mene je asocirala na film i knjigu „Jedi, moli, voli“ Elizabet Gilbert. Mnogima će sigurno daleko poznatiji biti film istog naziva, sa Džulijom Roberts u istoj ulozi. Ali, bilo da ste pogledali film ili pročitali knjigu, možda ćete moći da razumete zašto sam se setio Italije, Indije i Indonezije u pesmi koja se (možda) bavi važnošću autonomnog nervnog sistema, zdravlja lica i kose. Bio sam u sve tri zemlje i – mada moja iskustva nisu bila baš tako filmski fantastična kao Robertsove – jesu bila na liniji spiritualno-turističkog awakening iskustva kakvo je Gilbertsova (možda) poželela da proizvede i kod čitaoca.

Zašto onda obolevaju deca koja još uvek ne mogu da razumeju ni koncept zdravlja kao takvog, a kamoli važnosti sklada tela, duše i uma? Ne znam, baš je teško razumeti zašto je život često surov prema najslabijima, a i dalje ga slavimo, jer, šta nam drugo preostaje?

Nisam siguran da se često setimo koliko je važno da samo budemo – zdravi – i da je očuvanje zdravlja (ne samo fizičkog!) jedna višeslojna operacija tela, uma i duše koju svakodnevno sami izvršavamo. Možda je ipak i ovo pretenciozno reći? Zašto onda obolevaju deca koja još uvek ne mogu da razumeju ni koncept zdravlja kao takvog, a kamoli važnosti sklada tela, duše i uma? Ne znam, baš je teško razumeti zašto je život često surov prema najslabijima, a i dalje ga slavimo, jer, šta nam drugo preostaje?

PZE22: Konstrakta - In Corpore Sano / Semifinals 1 / izvor: youtube

Možda je Gilbertsova prve noći kada je otišla da se obrati Bogu, takođe i oprala ruke. Ako i nije, sumnjam da bi mu to smetalo.

“Od one noći na podu u kupatilu, kad sam se prvi put neposredno obratila Bogu, svakako sam imala mnogo vremena da formulišem svoje stavove o božanstvu. Usred te mračne novembarske krize, međutim, nisam bila zainteresovana da formulišem poglede na teologiju. Zanimalo me je samo da spasem život. Konačno sam primetila da sam naizgled dosegla stanje beznađa i očaja koje ugrožava život i shvatila da ponekad ljudi u tom stanju pribegnu traženju pomoći od Boga. Mislim da sam to pročitala u nekoj knjizi. A Bogu sam kroz isprekidane jecaje rekla nešto u stilu: „Zdravo, Bože. Kako si? Ja sam Liz. Drago mi je što smo se upoznali.“

Za mene je molitva jedna vrlo, vrlo intimna stvar – možda i najintimnija i veoma se tiče pitanja zdravlja – mentalnog, a najmanje ima veze sa ovosvetovnim religijama ili institucijom crkve. Izdvojio sam ovaj pasus iz knjige možda baš zato što i ja Boga doživljavam kao ortaka koji je tu da me potapše po ramenu i sasluša, podrži – nekad i osudi, možda? Sve je to u redu. I tu ću stati na ovu temu.

Naslovna strana knjige Jedi, moli, voli / foto: Igor Besermenji
Naslovna strana knjige Jedi, moli, voli / foto: Igor Besermenji

O hrani je mnogo lakše pisati, iako ne pazim šta jedem. O ljubavi, možda, najteže. Ako se nekad sretnemo, makar samo i virtuelno, javite kako vi rangirate „teškoću“ tema za pisanje – do tad, pročitajte knjigu, ili makar pogledajte flim. Ako vas je život nagradio i imate te mogućnosti, svakako bukirajte Indiju ili Indoneziju za svoje naredno putovanje posle čitanja knjige ili gledanja filma, it hits differently. Ili, ako je takvo nešto previše u ovom trenutku, na primer, kao Liz, počnite da učite italijanski, jezik ljubavi za novo proleće, zašto da ne? Umetnici će biti potreban u Torinu. I samo budite zdravi, opranih ruku i čistih namera, pred koga kod da idete. Retko je i bićete zapamćeni.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili