Iako se vremena menjaju na bolje i iako možemo da posvedočimo većoj toleranciji društva ka različitostima, daleko od toga da je svet u kom živimo, posebno naše podneblje, okej prema baš svim vrstama različitosti. Jedna od grupa tinejdžera koja je vrlo često na udaru vršnjačkog nasilja jesu dečaci koji su feminizirani, a deca, kako pre, tako i dan danas, znaju biti izuzetno zla i netolerantna, posebno u ovom uzrastu. Da li će se to ikad promentiti verovatno je tema za neki drugi put, ali sigurno je da ni jedan dečak ne bira da se rodi feminiziran, niti ima želju da bude maltretiran u toku svojih školskih dana. Zamislite da svoje najlepše dečije dane osnovne i srednje škole provedete bivajući konstantno maltretirani zbog načina na koji pomerate svoje telo, znajući da to nije nešto što zavisi direktno od vas. Ovo je upravo tema kojom se bavi i roman “Gotovo je s Edijem Belgelom” francuskog pisca Eduara Luja.
Ovaj roman je autobiografski roman, odnosno memoari pisca jer se bavi samo određenim delom svog života. Bavi se Edijem Belgelom (što je alijas samog pisca) krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih godina, kada su feminiziranost i gej scena još uvek bili tabu tema. Radnja je smeštena u jednom malom mestu na severu Francuske, u kom Edi i njegova porodice žive. Oni spadaju u nižu klasu i moraju dosta da se potrude kako bi sklopili kraj s krajem. Ono što je bitno jeste da je Edi potpuno drugačiji od drugih ljudi; on je od ranih dana feminiziran, privlače na ženske stcvari, ima piskav glas, i sve to zajedno dovodi do komentarisanja i “poprekog” gledanja drugih meštana ovog malog sela, ali isto tako i njegovih roditelja.
Edijeva sama porodica se potpuno kosi sa onim što je on u stvari. Njegov otac je patrijarhalan, on ima tačnu ideju šta je to biti muškarac šta je to biti žena, zna koji su muški a koji su ženski poslovi, i veruje da muškarac sme da dovede devojku u kuću nakon prvog sastanka, dok žena to ne sme. Po ovom primeru, čitalac može da pretpostavi u kakvom je domaćinstvu Edi Belgel odrastao i kakvu unutrašnju borbu on ima. Sa druge strane, kada izađe iz kuće, Edi mora da se izbori sa drugim problemom - preživljavanjem u školi. Ovo su ujedno i najtraumatičnije scene, jer dok čitamo, ne možemo da mu pomognemo, a jako bismo želeli. Međutim, ove scene i jesu oličenje situacije kakva je bila, a kakva je, možda u malo blažoj varijanti, i dan danas. Kada shvatimo da je ovo, nažalost, svakodnevnica, posebno u nerazvijenim i malo zatvorenijim državama, osećaj tuge i sažaljenja je neizostavan. I to je upravo razlog zbog kog se ova knjiga preporučuje - jako je bitno pričati o vršnjačkom nasilju i netoleranciji prema drugačijoj deci. Osim svega ovoga, ipak, ‘’Gotovo je s Edijem Belgelom’’ se bavi i pitanjima feminizma i šovinizma, kao i pitanjem da li je istina da je siromašno stanovništvo to koje je netolerantnije prema nečemu što je drugačije, pitanje koje kraj ove knjige postavlja.
Ono što će ipak, mnogi čitaoci zameriti romanu jesu eksplicitne scene, kojih zapravo i nema puno, ali jedna takva je sasvim dovoljna da neko odustane od daljeg čitanja romana. Ali postavlja se pitanje - da li bi ti ljudi isto tako reagovali da na seksualne scene između muškarca i žene? Scene seksa u ovom romanu nisu ni malo gadnije od onih u erotskim romanima koji se čitaju vrlo često. One su, isto kao i ove druge, deo života, i upravo će vas to testirati da li ste tolerantna osoba i do koje mere.
Bitno je napomenuti da roman “Gotovo je s Edijem Belgelom” nije savršenstvo književnosti, niti može tako da se posmatra. Luj piše jako jednostavno i pitko, ali ovaj roman je bitan zbog njegovog društveno sociološkog aspekta. Između ovih korica je bitna priča, bitna su osećanja sažaljenja i (ne)razumevanja koja ova knjiga budi u nama. Same piščeve rečenice, od kojih su neke izuzetno lične stoje tu kao dokaz da se sve ovo zapravo i desilo piscu.
Pročitajte “Gotovo je s Edijem Belgelom” ako ste feminiziran muškarac, feminiziran momak, majka, otac, sestra, brat, ujak, ujna, strina, drug. Pročitajte ovaj roman jer je zaista bitno pročitati ove reči i staviti sebe u njihov položaj. I onda, kada ga pročitate, razmislite i postavite sebi pitanje - koliko dečaka širom sveta ne sme da se ponaša onako kako želi i kako mu telo želi isključivo zbog nečijeg mišljenja kako bi se zapravo trebalo ponašati?
Autor teksta: Marko Kovačević (@Bukmarkić)