Frannie Langton preuzima moć nad sopstvenom pričom

„Priča o mom suđenju počinje kao što je počeo i sam moj život, u vrtlogu laktova koji se guraju, dok neki od njih pljuju.“

Godina je 1826., Frances Langton je optužena za okrutno ubojstvo. Slučaj je zanimljiviji samim time što je Frances služavka i mulatkinja. Smatraju da je okrutno usmrtila svoje poslodavce, Marguerite i Georgea Benhama.

„Dok ulazim glave se okreću prema meni, a sve oči promatraju me s prezirom.“

Na samom početku knjige autorica čitatelja suočava sa dvije teme, a to su ropstvo i rasizam. Obje su utkane u ljudsko postojanje i koliko god svijet napredovao uvijek će biti prisutne. Ropstva više nema u takvom obliku ali i dalje postoji na druge načine. Rasizam se danas osuđuje kolektivno ali često ćete u svakodnevici naići na njega. U ovoj knjizi rasizam se odnosi na međusobne odnose između bogatih bijelaca i siromašnog crnačkog stanovništva. Neizostavna činjenica je da rasizam potječe od ropstva, a autorica je u liku Frannie Langton sažela upravo to. Frannie je odrasla u Raju, imanju na Jamajci. Kao malu djevojčicu su je iz robovskih kuća doveli u gospodarsku kuću. Kao dijete je mislila da joj se posrećilo nesvjesna tužne i mračne sudbine koja počinje njezinim dolaskom u tu kuću.

„Imam dojam da se ovdje sjatio cijeli London jer taj grad doista najviše voli priče o ubojstvima.“

„Na prepunoj galeriji nagurali su se ljudi iz svih staleža: ugledni, obični, a i prosta svjetina, jer sudnica je jedno od rijetkih mjesta gdje svi mogu stajati rame uz rame.“

Kada je Frannie Langton dovedena u sudnicu nastalo je veliko zanimanje za njezin slučaj. Ljudi su došli vidjeti optuženu što iz puke znatiželje što iz želje da na neki način sudjeluju u osudi. Frannie se ničeg ne sjeća od te večeri pa odbija govoriti. Govorila bi kada bi imala što reći. Zato joj odvjetnik odluči dati papir i novo pero da napiše sve što želi reći i da se pokuša opravdati ako je nevina. Frannie prihvaća i počinje pisati svoju životnu priču dok boravi u zatvoru Old Bailey.

Prije nego ju je g. Langton predao u službu Georgeu Benhamu, Frannie je živjela na njegovom imanju na Jamajci. Ona je zapravo izvanbračno dijete Johna Langtona i njegove domaćice. Život joj se promijenio onda kada ju je Miss Bella, žena g. Langtona, počela učiti čitati. Phibbah, također služavka ju je upozoravala na posljedice toga ali Frannie je nije željela poslušati.

„Naučit ćeš. Mi ništ´ ne pitamo, neg´ samo odgovaramo na pitanja i to tako da kažemo ´da´.“

„Čitanje je bilo najbolje i najgore što mi se ikada dogodilo.“

Upravo sa čitanjem je povezano prvo okrutno ponašanje g. Langtona prema njoj. Kada ju je uhvatio da čita natjerao ju je da kida stranice knjige i proguta ih te je pritom zvao pogrdnim imenima. Frannie tada postaje svjesna njegove okrutnosti i svega na što ju je Phibbah upozoravala. John je također provodio razne jezive eksperimente na robovima odlučan dokazati njihovu smanjenu inteligenciju. Sve njezine traume počinju u Raju i Frannie postaje oštećena osoba. No najveće breme koje je ponijela iz Raja bila je krivica za Phibbahinu smrt.

„Sučeljavam se sa samom sobom kakva sam tada bila, mlada Frances koja je posve zanijemjela, a vjerovala je da je prerasla staru, crnu, krezubu Phibbu.“

To će zauvijek obilježiti Frances kao osobu, jer je to breme više ne može skinuti. Svjesna je da je pogriješila sa Phibbah ali vrijeme se više ne može vratiti. U tom trenutku je znala da će je jednog dana snaći isto što i Phibbah.

Kroz cijeli ovaj roman imala sam osjećaj kao da sjedim u poroti i očekujem što će biti sa Frances. I ja sam bila jedna od onih ljudi koji su došli sa zanimanjem čuti što Frannie ima reći u svoju obranu i hoće li je na kraju objesiti. Autorica od čitatelja traži da razmišlja o Franneinoj krivnji. Kroz roman se uz ropstvo i rasizam isprepliću teme poput spolnosti, klase, depresije, znanosti, seksualnosti, obrazovanja te psihološki učinci na likove u romanu. Unatoč svim njezinim lošim odlukama Frannie možemo nazvati heroinom ovog gotičkog romana.

Autorica je navela kako joj je za ovu knjigu kao „odskočna daska“ poslužila sudbina Francisa Barbera, dječaka kojeg su u osamnaestom stoljeću doveli s Jamajke da služi u kućanstvu Samuela Johnsona. Na pisanje knjige ju je navela činjenica da je Samuel Johnson rekao kako mu je dječaka „dao prijatelj“. Engleska kao slobodna zemlja nije bila slobodna za crnog dječaka. Također u priču ove knjige uplela je medicinske pokuse nad robovskim stanovništvom. John Langton je u knjizi napisao Craniu koja se temelji na Craniji Americani autora Samuela Mortona iz 1839. godine.

Sara Collins ovim romanom izaziva osjećaj zgražanja u čitatelju i podsjeća da je rasizam duboko ukorijenjen u povijesti te da je kao takav prisutan i danas. I nažalost još će dugo vremena postojati. Autorica je također godinama radila kao odvjetnica prije nego je završila studij kreativnog pisanja. To se itekako dobro vidi kroz roman i Francesino suđenje. Također ovaj je roman 2019. godine dobio nagradu Costa za najbolji debitantski roman, te su za njega otkupljena i televizijska prava za snimanje serije.

Zapanjujuća, nezaboravna priča o porodici, istoriji i rasizmu. Povratak kući je ambiciozno delo kojem je teško odoleti. Buzzfeed

Čitajte

• knjiga