Sve više ljudi čita e-knjige / foto: canva
Sve više ljudi čita e-knjige / foto: canva
Milan Aranđelović |

Sanjaju li čitaoci elektronske knjige?

Šta su elektronske knjige, koje su njihove prednosti i kako napisati članak o njima?

“Od urednice Bookmate žurnala dobio sam zadatak da napišem članak o elektronskim knjigama”, pohvalio sam se nedavno na svom Fejsbuk profilu. „Biće to pravi izazov, ako uzmemo u obzir da do sada nisam pročitao ni jednu jedinu knjigu u elektronskoj formi.“

Moj optimistični pristup da neće biti baš tako teško napisati tekst o nečemu nemam pojma osnažila je činjenica da, na primer, ljudi svakodnevno i bez većih problema koriste blagodeti elektronskih cigara. Nemoguće je da su elektronske knjige komplikovanije od toga.

Da stvar bude bolja, moj status je pokrenuo pravu lavinu komentara u kojima su moji prijatelji sa Fejsbuka pričali o svojim iskustvima kada su u pitanju elektronske knjige.

Dok su se komentari nizali, pokušao sam da otkrijem šta su to elektronske knjige.

Svoje istraživanje započeo sam elektronskim putovanjem na internetu i moja prva stanica na tom elektronskom putu, do koje me je dovela elektronska mapa Gugl, bila je elektronska Aleksandrijska biblioteka koju nazivaju Vikipedijom.

“Najveći broj čita legalna izdanja kojima pristupaju preko aplikacija i jeftine pretplate, što je interesantno, ako uzmemo u obzir da smo mi potomci hajduka i uskoka. “

Prva ideje o knjigama u elektronskoj formi i spravama za njihovo čitanje izneo je američki književnik, pesnik i izdavač Bob Braun. On je, još davne 1930. godine, u svom tekstu „The Readies“ opisao prvi čitač knjiga. Inspiracija za tekst bilo je gledanje prvog zvučnog filma. Smatrao je da, poput filmova koji su evoluirali, i knjige moraju da se prilagode modernim vremenima.

„To je jednostavna mašina koju mogu da nosim ili premeštam, da je prikačim na bilo koji utikač i čitam romane od po sto hiljada reči za deset minuta, ako želim, a želim“, napisao je Braun.

Za razliku od gravitacije koju je, kako je poznato, otkrio Isak Njutn, elektronske knjige se ne mogu pohvaliti tako preciznim porodičnim stablom.

Mnogi kao oca elektronskih knjiga navode italijanskog jezuitskog sveštenika Roberta Busa koji je više od tri decenije radio na digitalizaciji indeksa radova Tome Akvinskog nazvanog „Index Thomisticus“.

Ogroman broj ljudi čita e-knjige / foto: freepik
Ogroman broj ljudi čita e-knjige / foto: freepik

Na drugim mestima tvrdi se da elektronska knjiga nije imala oca, već majku. Naime, učiteljica iz Španije Anđela Ruiz Robles je 1949. godine patentirala Mehaničku Enciklopediju kako bi pomogla deci da nose manje knjiga u školu. U pitanju je bila mašina koja je radila na kompresovanom vazduhu, dakle nije baš bila elektronska, i koja je tekst i sliku učitavala sa kalema. Njen pronalazak nikada nije pronašao praktičnu primenu, a prototip se nalazi u Nacionalnom muzeju nauke i tehnologije u Korunji.

Iako se ne zna ko je otac ili majka elektronskih knjiga, jasno je da je njihova duša bio Majkl Hart i njegov Projekat Gutenberg. Ovu digitalizaciju svih knjiga koje se nalaze u javnom vlasništvu kako bi se sačuvale šume od seče i knjige bile dostupne svakome započeo je početkom sedamdesetih godina minulog veka.

Trebalo bi spomenuti i Data Discman kompanije Soni koji se na tržištu pojavio 1991. godine i koji je omogućavao čitanje knjiga sa CD-a.

A onda je došao internet i www i sve je bilo mnogo lakše.

Šta je elektronska knjiga?

U pitanju je dokument u digitalnom formatu koji se čita uz pomoć digitalnih uređaja. Ono što elektronsku knjigu razlikuje od sličnih dokumenata jeste što njen sadržaj ne može da se menja i što se oblik prilagođava ekranu sa koga se čita.

Ove knjige se mogu čitati sa ekrana kompjutera, pametnih telefona, tableta, ali i specijalnih čitača napravljenih za ovu svrhu.

Koji su benefiti elektronskih knjiga?

Elektronske knjige štede prostor. Oni koji imaju problem da smeste nove knjige znaju kakav je ovo problem.

Ove knjige štede i novac. Bez troškova štampe i dostave one mogu biti mnogo jeftinije. Još kada se u igru uključe aplikacije koje nude ogromne biblioteke knjiga za veoma nisku cenu pretplate, stvar postaje još bolja.

Elektronske knjige čuvaju i životnu sredinu. Za štampanje knjiga potrebno je šesnaest miliona tona papira što je trideset i dva miliona stabala drveća. I to samo za jednu godinu. A tu su i fabrike papira koje zagađuju vazduh.

Zgodne su i za transport. Ovo je možda i najveća prednost ovakve vrste knjiga. Znate i sami koliko je teško odabrati jednu ili dve knjige za putovanje. Da li će to biti dovoljno do kraja odmora? A avioni sve češće ograničavaju količinu prtljaga koji možemo uneti. Tome treba dodati da bi to brdo papirnih knjiga koje smo poneli na putovanje trebalo tegliti do destinacije i nazad. Sa elektronskim knjigama svih tih problema nema. Stotine hiljada elektronskih knjiga na malo prostora i veoma su lagane. Čitači rešavaju i problem svetla tokom puta. Znate, ono kada šofer autobusa isključi sva svetla, a individualno, iznad sedišta, ne radi? Više nema problema ni kada je ta stvar u pitanju.

“Ogroman broj njih čita elektronske knjige. Neki i isključivo. Takođe je zanimljivo da se odlučuju da, ako im se svidi elektronsko izdanje, kupe tu istu knjigu na papiru.”

Još jedna dobra stvar kod elektronskih knjiga jeste to što su veoma lako dostupne. Možemo ih dobiti odmah i na bilo kom mestu. Nema potrebe ići do knjižare ili ih tražiti po bibliotekama. Sva naša potraga počinje i završava se veoma brzo i u fotelji.

Veličina fonta elektronskih knjiga se može prilagođavati vidu čitatelja, što je još jedna prednost u odnosu na papirne knjige.

Elektronske knjige se lako se pretražuju. Nama potrebe da se listaju i da okrećemo stranice tražeći deo koji želimo ponovo da pročitamo, već se uz pomoć ključnih lako vraćamo na ranije pročitani deo teksta.

Elektronske knjige imaju svoje prednosti i kada su u pitanju autori koji žele da objave svoje knjige. Čuven je primer Endija Vira i njegovog romana „Marsovac“. Iznerviran što godinama nije mogao da pronađe izdavača, Vir je rukopis okačio na svom sajtu. Nakon odlične reakcije publike i velike čitanosti, roman je prvo dobio svoje elektronsko izdanje (35.000 prodatih primeraka za samo tri meseca), zatim audio i, na kraju, papirno izdanje. Sve ostalo je legenda koju možete gledati i kao film u režiji Ridlija Skota.

Zanimljivo je da ljudi ovu modernu tehnologiju koriste da čitaju stare knjige. Tako je, na primer, tokom prvog meseca zaključavanja zbog pandemije koronavirusa, najčitanija elektronska knjiga bila „Gordost i predrasudeDžejn Ostin. Samo u aprilu 2020. godine Projekat Gutenberg je zabeležio rekordnih 66.000 skidanja ove knjige. Njihove statistike pokazuju da se najviše čitaju književni klasici poput knjiga koje su napisali Oskar Vajld, Mark TvenČarls Dikens.

Kada su u pitanju najprodavaniji žanrovi među elektronskim knjigama na prvom mestu su ljubavni romani, zatim slede krimići, a na trećem mestu se nalaze naučna i epska fantastika.

Da se sada vratimo tamo gde smo i započeli ovu priču, na moj profil na Fejsbuku, i pogledamo kakve su komentare ostavili moji prijatelji. Ogroman broj njih čita elektronske knjige. Neki i isključivo. Takođe je zanimljivo da se odlučuju da, ako im se svidi elektronsko izdanje, kupe tu istu knjigu na papiru. Najveći broj njih čita legalna izdanja kojima pristupaju preko aplikacija i jeftine pretplate, što je interesantno, ako uzmemo u obzir da smo mi potomci hajduka i uskoka.

Ono na šta se pojedinci žale, jeste što je mali broj domaćih knjiga moguće čitati preko elektronskih čitača i što su dostupni za čitanje samo preko tableta, mobilnih telefona ili kompjutera. Možda bi distributeri domaćih izdanja elektronskih knjiga trebalo da se posvete i tom pitanju.

Na kraju možemo zaključiti da su elektronske knjige došle na Balkan sa namerom da tu i ostanu. One su postale naša realnost i ostaće sa nama i u budućnosti.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili