Naslovna strana romana Dobre komšije / foto: Adrijana Jevtić
Naslovna strana romana Dobre komšije / foto: Adrijana Jevtić
Adrijana Jevtić |

Idiličan komšiluk, ali samo na prvi pogled

Roman Matijasa Edvardsona o zločinu koji je isto tako mogao da bude i nesrećan slučaj

Koliko dobro poznajete svoje komšije i koliko možete da im verujete?

Ovo nije klasičan triler. Zapravo pre bih ga okarakterisala kao napet roman o zločinu koji je isto tako mogao da bude i nesrećan slučaj. Jedna zbunjujuća slagalica u kojoj je poslednja rečenica onaj delić koji vam sve vreme fali da biste imali kompletnu sliku. Savršeno štivo za sve koji vole krimiće bez krvi, nasilja i detaljnih opisa rada policije i istrage, bez iscrpnih izveštaja i svedočenja. Akcenat je na psihološkim momentima, na građenju likova, njihovih međusobnih odnosa, različitih perspektiva i problema kao i na tome koliko je pojedinac spreman da uradi sve za one koje voli.

Savršeno stambeno područje za porodicu koja traži mir za sebe i svoju decu. Tu gde svi razdragano kose svoje travnjake, prave zabave za ceo komšiluk, ljubazno mašu i sa osmehom pitaju kako ste.

Mike i Bjanka se sa svoje dvoje dece sele iz Stokholma sa željom da pobegnu od jedne nemile situacije koja ih je zadesila i da započnu život iznova. Dolaze u jedno,naizgled, sasvim idilično mesto za život. Savršeno stambeno područje za porodicu koja traži mir za sebe i svoju decu. Tu gde svi razdragano kose svoje travnjake, prave zabave za ceo komšiluk, ljubazno mašu i sa osmehom pitaju kako ste. Pomalo klaustrofobično, ako mene pitate, ali na površini je sve tako divno i život teče glatko. Međutim na šta ćete naići kada zagrebete prvi sloj?

Žaklina je bivša manekenka koja se iz SAD vratila nazad kući zajedno sa sinom Fabijanom, tinejdžerom. Pokušavaju da se prilagode novom životu, ali Fabijan ima poteškoća sa uklapanjem u društvo, teško se prilagođava i često upada u nevolje. Penzioneri Gun-Brit i Oke su ona vrsta ljudi koje budno prate svaki korak u komšiluku. Tu je i Ula – sumnjiv tip koji uvek iskoči iza ćoška kada ga najmanje očekuješ.

Iispred svoje kuće, na asfatlu, zatiče Bjanku kako nepomično leži pored iskrivljenog crvenog bicikla i svoje prve komšije kako prestravljeno stoje pored automobila koji ju je udario.

Jednog sasvim običnog dana Mike se vraća kući sa posla kada začuje sirenu hitne pomoći koja, iz nepoznatog razloga, odmah u njemu probudi nemir. Nažalost, osećaj ga nije prevario – ispred svoje kuće, na asfatlu, zatiče Bjanku kako nepomično leži pored iskrivljenog crvenog bicikla i svoje prve komšije kako prestravljeno stoje pored automobila koji ju je udario. Na prvi pogled nesrećan slučaj, ali kako vreme odmiče klupko se odmotava i svako postavlja pitanje – da li je nesreća ipak bila namerno izazvana?

Autor knjige Matijas Edvardson / Izvor: laguna.rs
Autor knjige Matijas Edvardson / Izvor: laguna.rs

Roman je ispričan iz tri perspektive - Mikeove, Žaklinine i Fabijanove i prati dva vremenska toka - pre i posle nesreće. Ja lično volim takve narative, jer nam pruža različite uglove na istu temu i šeta nas na skali ljubavi i mržnje. Često sam se našla zbunjena nakon pojedinih poglavlja, jer više nisam bila sigurna ko je pozitivan, a ko negativan lik. Istina zapravo leži u tome da svako od njih ima svoje dobre i loše strane i da apsolutno ništa nije crno ili belo. Priča vas drži investirane od samog početka iako je spora i načičkana na prvi pogled nebitnim detaljima, ali kasnije će se ispostaviti da je sve spomenuto sa razlogom i ima svoju ulogu u zapletu i raspletu. Tenzija se tokom čitanja polako podiže da bi se zatim smanjila i dopustila čitaocu da predahne i malo se opusti, a onda ponovo tako naglo skače i udara punom snagom da potpuno izgubite dah. Autor je na sjajan način uspeo da čitaoce kroz lak, nenametljiv stil pisanja i kratka poglavlja upozna sa brojnim likovima, njihovim karakterima, životima i tajnama. Sve je prikazano prilično realistično i deluje kao nešto što bi se moglo desiti i u vašem komšiluku. Iako je kraj možda bio i očekivan u neku ruku, ipak postoji faktor iznenađenja i mislim da baš u toj poslednjoj rečenici leži umeće Matijasa Edvardsona, jer je briljirao u tome da povuče tanku, pretanku granicu između dobra i lošeg.

Ako se pitate šta da čitate tokom ovih ledenih dana „Dobre komšije“ mogu biti dobar izbor, jer baš ovakvi romani bude u vama u onu želju da celo popodne provedete ušuškani i izolovani od svih i čitate, čitate, čitate.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali iskustvo na web stranici Bookmate Žurnal. Saznajte više ili